Bukovica = bu bu bu....buuuum

Po pitanju auta zasad ništa novo. I. će u ponedjeljak uzeti policijski zapisnik, a i osiguranje će dati svoju procjenu. Zapravo ćemo čuti sumu za sve potrebne dijelove i rad automehaničara. Pokušala sam čovjeku objasniti da ne plaćam kredit za skup dijelova na što mi je on sažaljivo kimnuo ramena. Razumije on mene, ali...
I da, konačno smo uključili odvjetnika u cijelu priču.

Danas mi se to čini tako daleko. To je zagrebačka tema, a ja sam u Bukovici. Tu nema auta, nema majstora, nema prijatelja, nema zabave. Sjedim sama i razmišljam kako ću utući ostatak dana, i gle čuda...na sto sam čuda belj Ručak sam skuhala jučer pa ga ima i za danas, knjigu sam pročitala, telka me baš i ne zanima, suđe mi se baš i ne da prati.
Razmišljam kako danas djeca imaju one velike kutije za igračke. Ja sam imala kutiju od praška za veš. Ne sjećam se više koji je prašak bio u igri, niti je li bio od 3 ili 5 kila, ali znam da su sva moja tadašnja zemaljska dobra po pitanju barbika stala u tu kutiju. Imala sam i dvije ogromne vitrine za knjige.
Razmišljam o tome kako bi bilo živjeti u Osijeku. Ima kazalište pa bi I. mogao tamo svirati, ja bih puno lakše našla posao nego u Zagrebu, kvadrat stana je oko 1100 eura pa bi mogli kupiti veći stan i planirati kids. Možda bi čak mogla imati i mačku ili psa. I plačem.
Nisam normalna. Ili bu puni mjesec, ili me ovaj stan čini ludom. Možda je tu umro neki ludi doktor i sada izluđuje sve koji tu žive.

Saved by the bell. zvala me sestra. Pozvala me na ručak, a vjerojatno ćemo odbauljati i do grada. Rokovo je pa je u Virovitici svaki dan nešto organizirano. sinoć je bio koncert na koji nisam mogla otići jer nemam auto. Ne da baš nešto volim crvenu jabuku, ali sve je bolje od zidova koji guše. Sad čak imam volje i oprati suđe yes

kisi kisi

17.08.2008. u 10:19 | 6 Komentara | Print | # | ^

idem pit

Neke stvari naprosto moram vrisnuti ili ću se raspasti. Decompose, die...
Prije mjesec i nešto sitno dana sam prvi put u životu kupila auto. Pravo malo čudo kako se možeš osjećati vrijedno i sposobno jer si svojim snagama, radom, intelektom i čime već zaradio nešto relativno vrijedno. Bez pomoći staraca, sestre, brata, prijatelja, sponzora, šefa ili lota.
Lijep je to bio feeling, i lijep je to bio auto. Punih mjesec i nešto sitno dana. Zvala se crvena kia ceed. Bila je s nama na Braču.
Sada više nije. Sada se zove karambolizirani krš na stupniku.

A priča je žalosna ko' grčka tragedija. A katarze nema nigdje na vidiku.
Čovjek koji nam je trebao ugraditi plin nam je skršio auto. Totalka! Još ima sreće da je i živ ostao. Sada su počele peripetije sa osiguranjem, odvjetnicima, bankom, kijom, novcima, kreditom...Igra živaca u kojoj ja tako predvidivo gubim. Danas sam jedva otišla na posao koliko sam bila uzrujana. Srce na 500, noge otkazuju poslušnost, a i ruke su mi drhtale dobra dva sata. Lijepo sam prvih par pacijenata poslala doma za njihovo vlastito dobro. Kome još treba drhtavi zubar, a opet tko mene pita jesam li ja dobro. Sad vidim što to ameri misle pod duševne boli. Ma ignorirala bih ja duševne boli samo da dobijem novi auto. Tu naravno dolazi onaj zabavniji dio priče gdje sada ispada da nitko nije kriv i nema nikakvih sankcija. Osim za mene naravno. Ja gubim cca 40000 kuna, ali tako ti i treba pičko jedna umišljena kad si mislila da možeš imati auto.
Hoće li meni stati kredit? Hoće li se banka mirno pomiriti kad ja odbijem platiti krediti i reći, a bože moj, shit happens.
Sada sam u filmu da ću ih sve zasuti tužbama. I baš me briga, netko tu mora biti kažnjen. Liječnik koji generalno usere gubi licencu za rad. Neka i taj koljač automobila izgubi svoju.
I sada se pitam u kakvoj mi to državi dovraga živimo?! Oštećeni i žrtve budu kažnjeni na ovaj ili onaj način jer, jebi ga, zašto žrtve ne bi još malo prcali u zdrav mozak, a odgovorni i kriminalci šeću kao da se ništa desilo nije. Nikakve kazne, nikakve odgovornosti. Jedno veliko ništa. Jer eto, nesreće se događaju, a njima je baš žao.
U ovom slučaju nije riječ o mrtvima, kriminalcima i nekim težim tragedija i nije da želim sve to trpati u isti koš, ali paralela je vidljiva. Nepravda također.
Ja odbijam biti žrtva. Nije mi u opisu posla, a ne uklapa mi se ni u karakter. Ako pravda ne bude namirena na način na koji bi trebala, bit će na moj. A ja imam energije i volje potezati ih po sudovima do kraja života

Posljednji pozdrav mojoj crvenoj kiji. KIA - killed in action...rest in peace

07.08.2008. u 20:03 | 7 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (6)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (10)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (18)
Veljača 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Time & opis bloga



svakodnevni život, male misli, neke naše želje...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Index.hr

Dragi blogovi

Tata od formata
Don't let me go!
Bezazlena djevojka
Doc B'Stard
Violica
Caiman Verde
Pjesma
Monita
Uštekana Mama
Kalanburdi

Mail

johnyq@net.hr

Dežurni na ICQ
(čak i kad piše busyrofl)
320-353-199

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se