I'll be back...
Evo nek se i ja malo javim 
Kako se moj najdraži I. potrudio objasniti, mi smo na relaciji Zagreb-Virovitica, s tom razlikom da sam ja ipak malo više u Virovitici 
Konačno uživam na poslu. Možda je to još ono početno oduševljenje, ali zbilja uživam kad radim, a kad dođem doma nema onog mučnog feelinga da mi je dan prošao bezveze. Obzirom da je I. već ispričao kako sam dobila posao, gdje mi je ordinacija i kako me plaćaju, ja ću se osvrnuti na ljude koje sam dosad upoznala. Moram priznati da su, zasad, svi odlični i zbilja dragi. Polako slažemo i ekipu. Zagreb vs. Makarska =2 : 2, s tim da su svi već prozvali Meri čovjekom iz sjene, jer ona je, eto, dovukla frendicu iz Zagreba i Makarske 
Već padaju dogovori za tortilje, a bome smo već rezervirali i karte za virovitički kazališni tjedan. Idemo gledati bitange i princeze, tako da će biti report i o tome.
Virovitica me isto ugodno iznenadila. Očekivala sam da će biti manja, a pokazalo se da su moja očekivanja bila bezobrazno mala.
Sve u svemu, zadovoljna sam. To zvuči tako dobro, a opet sam zastala kad sam to napisala i gledala neko vrijeme slova na ekranu. Napisana ili izgovorena istina te svejedno malo ošamuti.
I tako ja ošamućena odlučila odbauljati peglati. Sutra je radni dan, a kute je smislio neki sadist ili muškarac 
kisi kisi
Job report
Bilo bi vrijeme da stavim novi post. Nismo stigli prije, jer, kao što ste mogli pročitati, M. je dobila posao. Da, POSAO koji će joj platiti PRAVIM NOVCEM.
Doduše, postoji i jedna kvaka, posao nije u ZG, već u jednom selu pokraj Virovitice.
Tako smo ovih zadnjih dva tjedna M. selili i smještali Tamo, tamo daleko. Zahvaljujući formatiranom tati prvi kontingent stvari se kombijem preselio u Špišić Bukovicu, drugo seli pokraj Virovitice gdje je M. dobila stan. Da, tu još funkcioniraju blagodati komunizma - doktorima i ostalom deficitarnom kadru se nudi i smještaj samo da bi došli raditi. Inače, M. je dobila trosobni stan od 100 kvadrata na korištenje, doduše prazan, ali kako bi rekao moj tata, džabe je i sirče slatko. 
Inače ambulanta gdje moja najdraža M. radi je prilično nova, (kad se pogleda stanje u zg domovima zdravlja reklo bi se čak i svemirska), sestra koja radi s njom je vozi na posao službenim autom (pazi, ima i svog vozača 
), usput je još i mlađa i vrlo simpatična djevojka.
Ali najbolja stvar su pacijenti. Inače petkom ima terenski rad, pa idu u još jedno dalje i primitivnije selo- jedna istinita priča: Dolazi stari deda i kaže: tu, tu i tu imam pokvareni zub, dajte mi stavite plombu da mi traje dok ne umrem. 
A na pitanje čime pere zube dolazi odgovor kao iz topa: PIVOM I RAKIJOM! Kakva četkica, kakav zubni flos. I tako M. radi punom parom, pacijenti kapaju do 16 sati a onda praktički fajrunt.
S moje strane, ja sam više manje, kako mi posao dopušta, na relaciji ZG - VT i nazad, a dane u Zagrebu kratim probama i MAXtv-om. I tulumima s dečkima. I kavama s frendovima. I servisiranjem tuđih računala... Al mi svejedno fali
. Sreća da ima telefon pa se stalno čujemo, a osim toga budem joj kupio i laptop pa ćemo koristiti sve čari web kamerice.
Evo, toliko od mene za sada... M. piše report u petak.
Pozdrav
I. 
tra la la la la la la la lalalalala, a može i trla baba lan ;)
Ošo mali arbajtat, pa ja odlučila malo ubiti vrijeme piskarajući. U zadnje vrijeme se baš nisam pokazala kao blogoglagoljiva, pa eto, nadoknađujem.
Došla nam je nova, što ima novo? Zasad samo dobre vijesti. Konačno sam dobila posao u struci koji će mi, čudnog li čuda, platiti!!!! Ne novcem iz monopoly-ja, već onim koji prolazi i u banci 
Mama je s 1.1. otišla u zasluženu penziju koju su joj danas uljepšala dva nasljedstva. Istina i bog da je to vrsta nasljedstva kojeg se ja osobno grozim, ali eto, nju razveselilo. Ako ništa, utući će vrijeme na odvjetnike, mjerače zemljišta, arhitekte i još pokojom strukom za kojom se ukaže potreba na kamenjaru. Tko zna, možda će mi idući blog biti o tome kako su se moji prebacili na uzgoj ovaca na Velebitu
Mali je danas konačno dobio svoju tipkovnicu i kameru pa se veselio ko' beba zvečki 
A i meni je nekako baš lijepa, ali ipak je to samo komad opreme pa se moram držati suzdrano da ne bi mali dovukao još nešto. Nešto u stilu kad pas dovuče gazdi neku krepalinu pa gleda onim umilnim psećim pogledom koji očekuje odobravanje, tako mali dovlači kojekakvu tehniku i računalnu opremu pa očekuje da i ja dijelim njegovo oduševljenje. A što da radim, pogladim ga po glavi i kažem kako je baš lijepo
Idem malo sad prošetati po blogovima da vidim kaj ima s ekipom, kako se tko proveselio i da li ima onih bedastih američkih fora tipa novogodišnjih obećanja.
Kisi kisi 
