Bla bla 2
Ni ja nemam ništa pametno za reći ovih dana. Osim toga nema baš ni puno ljudi pa nas zapravo nitko ni ne čita. Stoga, neću pretjerati s dužinom ovog posta.
Uglavnom, ništa se ne događa. Bijah u mom Osijeku... odmor?
Not really. 
Worked my ass off. 
Još sam na godišnjem. Doduše to i nije teško kad ti godišnji traje dva i pol mjeseca. U principu, dan mi prolazi u buljenju u monitor (više nego manje 
) i nekakvom random čišćenju (poput danas kuhinje i hodnika 
). Ipak ne mogu pustiti moju najdražu M. da sve sama radi, zar ne? 
Upravo se spremamo za nekakav mali izlazak, pa neću sad više duljiti, nekakva večerica zove, a možda i kino 
.
Dragi moji, sve vas puno pozdravljam i nadam se da se negdje kupate 
.
I.
Bla bla
Prijatelji su kao pjenica. Samo iluzija koju ispire voda. Čak i kad nema vode, nekako nestane.
Ovo se čak ni ne može nazvati nekakavim suvislim blogom, ali je vizualna ekspresija misli koja mi je prošla glavom.
Vjerojatno baš i nisam najbolje raspoložena, ali...
I. će napisati nešto bolje, vedrije i optimističnije. Od mene toliko
eto do čega je došlo...
Da svi u zadnje vrijeme drobe o vremenu i vrućinama je općepoznato, a ja koja se inače sasvim solidno nosim s toplinskim udarom sam konačno šiznula 
U firmi mi je bezobraznih 32 celzijanera uz klimu. Đubre jedno nevaljalo je automatski namješteno na 9 stupnjeva manju temperaturu, što će reći da je vani 41, a ja nemam više niti jedne ambiciozne sive možđane da se uhvati ukoštac sa uputama od drekave klime i prebacim tih 32 na neku frižidersku temperaturu. I što pametnica čini? Odlazim u wc, skidam ono malo korektora koje se eventualno nije raskuhalo jutros u busu na putu do Dugava, perem se u minijaturnom lavabou hladnom vodom koju najprije treba dozvati iz pipe i u protestu skidam majcu 
Živo mi se jebe. Nema nikog, vrući zrak paluca oko mene pa na mahove imam vizualne halucinacije plamičaka i osjećaj da sam Pale sam u paklu 
Čekam I.-a da dođe po mene da odsakućemo skupa u neki tropski raj (a zapravo u centar obavljati neke pizdarije) i zatim oko 5.15 vožnja. Gdje ćeš bolje, gužvetna po gradu, svaka treća ulica raskopana. Ma divotica! 
I još sam si premudro utrpala tenisice u ruksak jer sam jučer shvatila da baš nisam spremna za vožnju u klizavim japankama. Smilio mi se instruktor. Danas ću se potruditi da ima malo više boje u licu 
I ne, neću skinuti majcu bez obzira na vrućinu 
A navečer ću popiti zasluženu pivu i lajati na mjesec. Baš me briga. Vruće je...
Report, part two
Red bi bio da se i ja javim.Obzirom da je M. u kraćim crtama opisala kako nam je bilo u Grčkoj,ja ću vam pokušati dočarati kako je bilo na koncertu genijalnih likova koje smo slušali uživo. Dakle, bez daljnjeg otezanja, predstavljam vam Mnozil Brass. Enjoy!
Picciado
Crazy Mexican
Peter Gunn theme
Bohemian Rhapsody
Kill Bill Green Hornet
Nadam se da vam se svidjelo, a ovo je samo djelić programa koji smo slušali. Prava atmosfera na koncertu se ne može niti približno dočarati ovim putem. Moja M. i ja smo vrištali. I da, u slučaju da se netko pita, dečki zaista sve sviraju sami. Nema playbacka. No way! Jose! 
Pozdrav.
I.
Grčka-part one from M.
Konačno sam malo od volje da napišem blog. Jučer je definitivno bio nedobar dan, kako za blog tako i za druge stvari.
No, nek se ja malo raspišem o Grčkoj. Bilo je zbilja odlično. O vremenu i plaži neću trošiti daha (klika), ali pozabavila bih se malo ljudima. Dakle, neki su me bezobrazno oduševili Naprimjer jedan mali devetnaestogodišnji Belgijanac Naprosto je presmiješan. A ne zna taj nego složiti grimasu za fotić. Mislim da imamo jednu sliku na kojoj nema grimase. Naprosto sam bila prebrza, mali nije ni skužio da fotkam. Ekipa mužikaška...a što reći za njih? 
Le professeur Michel koji priča frengliš, Amer Noel koji fura pravi teksaški brk a kojemu je dotična obećala da će ga skuhati kada dođe u posjet (imam opravdanje, lapsus linguae nakon 25 sati puta), japanka koja pliva sa šlaufom, Grk koji puši na nos i uho...poneki samozatajan mužikaš, i naravno duo fantastikus (I. i M.) 
Svaku večer su bili koncerti u gradu i akademiji. Pa moralo se pokazati što se to uči na seminaru. Za početak bi u pola 10 učili kako se diše. Na to sam naprosto okidala od smijeha. Profesor u sredini, a oko njega mlada trombonska, trubačka, tubačka i kojekakva puhačka pačad složno diže ručice u pozdrav suncu 
Naravno da sam se blesirala iza njih, dijagonalno I.-u ispred nosa tako da može zbunjeno kimati glavom kako pojma nema tko je ta luda žena koja se blesira 
Inače, kava im je bezobrazno skupa. Jebalo ga kava s mlijekom za 3 jevreja. To je naprosto krivo! Piva 4 eura je isto malo pretjerano. Pa nije to muslimanska država. Ali onda me oduševila cijena nutele.400 grama=2 i pol eura 
Naravno da su pale dvije putne teglice koje smo drmnuli čim smo došli u Zagreb. Za svaku pohvalu je da nam je druga teglica platila životom tek drugi dan
Baš me maloprije nazvala frendica i sada sam totalno zaboravila kaj sam htjela dalje napisati. Pretpostavljam da i nije bilo nešto prepametno čim sam uspjela zaboraviti brzinom svjetlosti. Ali pao je dogovor za Purgeraj, pa ako je neko za slobodno nam se pridruži 
E da...sjetila sam se! Da sam u crtiću sad bi mi zasvjetlucala žarulja iznad glave. Zapravo sam samo htjela reći kako će I. nabaciti fotke kad se vrne doma ili kad ga ja malo upilam i....
kisi kisi
p.s.
I još jedna sitnica...zamolit ću I.-a da piše o jednom super bendu. Mnozil Brass. To nisu puhači, to su performeri. To nije svirka to je rock koncert! Atmosfera je naprosto bila van svakog opisa. Ljudi su tako prašili da je prsnuo reflektor u dvorani, ekipa je nakon svake izvedbe doslovno vrištala, a bis su izvodili sat i pol vremena. Ljudi ih naprosto nisu puštali da odu. Da više nisu poplavili u licu, publika bi ih slušala do jutra. Sad mi samo još fali neki nabrijani smješko s gitarom (može i trombon )
I još jednom...kisi kisi. Odoh ja malo provjeriti stanje na drugim blogovima
We're back
Stigli natrag.
Report follows!
P.S. Čestitke B'stardu na diplomi. Kad je party ?
