Konačno rješavanja sranja po kratkom postupku
Odlučila sam promijeniti auto školu! Nek ide sve kvragu, ovako to više ne ide!
Sve je to nekako otpočetka imalo bedasti predznak, a ja sam išla davati šansu nekome tko to realno nije zaslužio. No da mu je nisam dala ne bi znala da sam u pravu. Da ne naseravam čovjeka puno, reći ću samo da mi njegov način instruiranja ne paše. Pametna bezazlenjakuša mi je davnih dana rekla da promjenim instruktora ako imam feeling ajme meni, danas vozim. Malo me kolebalo to što mi se sviđa voziti, ali blagi bože, s instruktorom teško na zelenu granu. Bit će da ja njega živciram, a osjećaj je i više nego obostran.
Jedan od razloga što ga prije nisam prije promjenila je taj što nisam mogla biti sigurna da neću dobiti sličnog takvog ili, ako je to uopće moguće, još goreg, a činilo mi se da se svi nekako drže skupa obzirom da su mlađa ekipa pa sam nekako sumnjičavo gledala na sve to. Kad ne znaš kakvo te sranje čeka, bolje probaj izaći s postojećim na kraj. Doduše, nakon jučer me ništa više ne zanima. Bezazlena mi je preporučila svog instruktora, a ja vjerujem njenoj preporuci i hop...čim dođem doma (čitaj, dokopam se papirića na kojem sam napisala broj od instruktora 
) mijenjam postojeće stanje.
Moram još provjeriti kakvi su uvjeti prebacivanja u drugu auto školu, ali vjerujem da tu neće biti problema.
Ma eto, sad sam se sjetila još nekih neugodnih poslova koje moram obaviti i odmah mi se smrklo 
Bolje da idem off dok sam još kakve takve volje.
)