Ovak:
Zamislite da ste trener(ica) kakvoga sportskog tima (uostalom, pa, možda i jeste!). I tako, uredno (katkad i manje uredno, ali - u svakom slučaju - redovno) trenirate tu ekipu, konzultirate se s igračima, družite se s ponekima i izvan posla, s nekima se čak i dopisujete na blogu ili sms-om... Približava se natjecanje, vrtite u glavi film sa scenama koje ste unaprijed isprojicirali u mislima, razmišljate kako će to sve izgledati, pomalo se bojite, pomalo se nadate, možda se i veselite --- a onda dođe nekakav dopis od Ministarstva prosvjete i športa (ili sporta?, koji bi ih vrag znao...) da nemate pravo biti na utakmici. Nemate pravo uopće ni promatrati utakmicu, jedino imate pravo saznati rezultat. A zatim - izvolite opet držati treninge i konzultacije, sve do sljedeće utakmice, ako su se vaši kvalificirali u viši rang natjecanja. Tamo opet nećete imati pravo voditi ekipu, ali će vam biti poslužena žderača i pijača (čitaj: domjenak), gdje ćete do mile volje raspravljati s intelektualcima s početka stoljeća ("Tanka crna linija od nečega do ničega") o svojim i njihovim pulenima, o njihovim psihološkim profilima, o HNON-u (Hrvatskom nacionalnom obrazovnom neskladu), o mnogočemu... sve dok na tacnama ne ostane samo ona najlošija salama i poneki krastavac. Sutradan ćete u tajništvu pokupiti dnevnicu, ući u zbornicu, komentirati tamo rezultate a ne sustav natjecanja (ne treba se ni sa kim gložiti bez prijeke potrebe, zar ne?) - već ste odavno naučili osnovno pravilo ponašanja u tako uglednoj ustanovi kao što je škola pod ingerencijom Ministarstva glupana (pardon, Ministarstva prosvjete i š/sporta), slatko se nasmijati kojoj upadici, uzeti dnevnik i imenik i... mirna Bosna i Hercegov'na! Sve ide ustaljenim redom, za koji dan će sjesti plaća, za koji mjesec će Uskrs pa ćete se malo odmoriti, za pola godine (ili manje) ćete i na more, ma, nikom ljepše nego vama!
Sve je ovo bez veze, ne možete zamisliti da trener ne smije voditi ekipu?
U redu, a možete li zamisliti da učitelj nije član komisije za školsko natjecanje iz predmeta koji predaje?
To možete, je li? Dobro su vam izdeterdžentirali mozak, poštuj starije i ne laj, to je najvažnije pravilo opstanka! (Stariji su, u ovom slučaju, oni stričeki i tete iz ministarstva.)
I tako, pripremam ja desetak dana četrdesetak učenika i učenica za natjecanje iz geografije, trgam se, skačem, donosim materijale, zakazujem konzultacije za termin velikog odmora, i, naravno, ne pada mi ni na kraj pameti pogledati prema onoj silnoj gomili papira na panou u zbornici. A na papiru lijepo piše "ne volim te više", bracek, nisi član povjerenstva (komisije) za ovo natjecanje! Super, znači, trebam održati još dva sata nastave? No, s kim, kad su učenici razmišljali logički, kad sam ja razmišljao logički (i na temelju iskustva iz svih prethodnih godina u prosvjeti)? S kim? Eto, uspjelo mi je nagovoriti njih šestero da se pojave u školi, sjeli smo u krug, napravili okrugli stol na neke teme, razgovarali, smijali se, zgražali se nad Ministarstvom glupana (prosvjete i š/sporta), i zaključili da je baš dobra ta njihova odluka. Zatim sam u zbornici slušao komentare ovog slučaja - nisu bili, valjda iz čiste kurtoazije, obojeni otrovom spram mene, no, također nisu imali u sebi ni mrvicu čuđenja ili otpora prema ovakvoj odluci diletanata iz ministarstva. Ministarstvo je uvijek u pravu, sve je savršeno logično, a ako i nije, to se, je li, naglas ne govori... To su stvari za raspravu uz kavu i napolitanke u našim blagovaonicama i dnevnim sobama.
No, znate kaj vam svima poručujem na to?
