Danas u Vladi:
----------------------
31.10.2036
Ame mako. Boli glava. Ono nije rakija, ono je otrov za štakore, zacičao je Božo kad smo se jutros probudili u autu na savskom nasipu. Kako i zašto smo se tamo našli, ko bi ga zna... molimo poštene građane da nam jave šta smo sinoć radili...

----------------------
30.10.2036
...Oće kua, nije bilo signala na Sljemenu, pa me nisu mogli dobit, a šef je mora ić u Rim. Je ne znam šta se on ima derat tako na mene ka da se taj neki europski Ustav potpisuje samo danas i nikad više... a sekundu, čekaj, čekaj... a vidi precjednika šta je šesan... predaje nekakvo pismo onom talijancu... pari mi se da je cili važan među njima... Božo, vadi onu rakiju...

----------------------
29.10.2036
Danas sam iša s malom nećakinjom na Sljeme i baš nam je bilo lipo... Malo smo hodali, malo jeli graha i kestene... Ma sam cilo vrime misilija da sam nešto zaboravija... I mislim ja tako cilo jutro šta sam to zaboravija, kad mi u po bota sine da sam zaboravija otić na posal... A jesam bena... Neka, ako im tribam dobit će me na mobitel...

----------------------
28.10.2036
Danaske je bilo lipo i milo vrime, a kad je tako stvarno je grčka tragedija ostat u kući. A mi cili dan uprli radit ka crnci. Kad kažem mi, mislim oni. Jerbo sam se ja sakrija u zadnju klupu i nakon par partija tetrisa ubija oko... Digli su me tek kad smo išli na ručak... Poslin nam se nije dalo vraćat nazad na posal...

----------------------
27.10.2036
Danas smo vam vrlo radili. Uredba na uredbu, dopis na dopis. Puno smo vam lipih stvari danas napravili, ma me recnilo u srcu kad smo pisali brzojav za našega Zdenka, legendu i vrhunskog meštra od dalmatinske pisme... Ovi dan ide u šaku suza, a ne u vriću smija...

----------------------
26.10.2036
Naš Beriša je nešto tužan ovih dana. Da mu se svi smiju kad je reka da nam je vojska u odličnom stanju. Je brate Bero ko moj fićo iz šezdesetsedme. Poslin smo mu Božo i ja pričali viceve, a on je mrgodno sidija. Ne bi ga nasmija ni rebalans proračuna...

----------------------
25.10.2036
Danas nam je jedna članica Vlade slavila četrestosmi rođendan, a mi smo se pravili da joj je 25. Pa smo puvali svićice, jeli tortu, pili šampanj. Onda smo onako veseli malo štipkali slavljenicu, a ona je samo cupkala i vikala iiiiiiijuuuuujuuuu... Jedini naš mali Dragan, naš dragi, inače ne pije pa je nakon jedne čaše malo radija nerede i psova nam majku. Ništa strašno. Nakon što je precjednikovu majku stavija u istu rečenicu s pasom, zaštitari su postupili po naređenju... Ništa strašno. Kažu da slomljena rebra brzo zarastu...

----------------------
24.10.2036
Ko je vidija na svetu nedilju radit išta drugo osim onoga šta se jučera radilo. Gušterice su vrhunac evolucije.

----------------------
23.10.2036
I subotom nekad zna bolit glavuša. U takvim situacijama je najbolje glumit guštericu. Bože fala zubatog sunca.

----------------------
22.10.2036
Ovo je neugodan dan. Pred vikend. Malo smo se gledali ka ekipa u špageti vesternima. Oštro uz znakovitu muziku. Sve je na kraju završilo lišo, jerbo ti nismo mi ljudi od karaktera. Da jesmo ne bi bili političari. A i ekipa HRT-a je otišla pa nije više bilo potribe za glumom...

----------------------
21.10.2036
Srića da pape ima velik vinograd, jerbo smo se oko osme demejane dobro zamislili kamo sve to vodi. Na Božin prijedlog sve je to vodilo u konobu od onog malog Mikičinog di uvik neka tambura dira srce do rano u zoru... tako je bilo i ovaj put... ako ne virujete meni pitajte precjednika...

----------------------
20.10.2036
I tako ti mi nastavili dovršavat drugu demejanu misnog šta mi ga je pape posla, sve dok nije precjednik naletija. Undan smo prešli na treću...

----------------------
19.10.2036
Danaske je u našem establišmentu zavladala atmosfera nerada i nediscipline, tako da smo za razliku od inače prekinili sa svim aktivnostima. Čak je i naš dragan Dragan načas zastao sa radom. Jedino smo Božo i ja brižljivo i predano dovršavali demejanu mladog misnog šta mi ga je pape posla...

----------------------
18.10.2036
Ajme, druže precjedniče ne za to uvo, stradalo mi je u ratu... Maaa nemojte šalija sam se... nisam moga doći jerbo sam nešto bija kh, kh bolestan ... dobro, dobro idem u kut, uz oštar prosvjed...

----------------------
17.10.2036
E danas su svi došli, a ja nisam jerbo me boli kua za Vladu. Kad me lipo pismeno zamole da se vratim vratit ću se...

----------------------
16.10.2036
Danas me vratar Marko vratija sa ulaza. Da danas ne radimo. A koji sam se kua diza. Jebavanpasćaću brezobraznu dabili brezobraznu. Jeste li mi mogli reć...

----------------------
15.10.2036
Božo je danas bija u elementu. Baca je seksualne baze, a onda bi se Jadre i Kolinda kesile, pa bi precjednik pizdija. A onda bi se tek počeli svi kesit. Ja sam oboriva rekord u tetrisu i kesija se šoto voće u zadnjoj klupi... baš nam je bilo lipo danas...

----------------------
14.10.2036
Mi u našem malemu kolektivu volijemo terenski rad. Volijemo puno. Jerbo se uvik ka u vrtiću uvatimo za špag i idemo di nas odvedu... Undan mašemo ekipi pa otvaramo nike autoceste pa odemo u krčmu i sve im pojedemo. I popijemo... jerbo nas naš narod voli...

----------------------
13.10.2036
...oću kua, demejana je pala na oltar domovine prije doručka. Poslin smo se natakali onim finim vrancuskim šampanjom šta ga je Mijomir naš mileni donija iz bilog svita. Pa je Marjan počeja izvikivat parole da živija naš samoupravni socijalizam... pa smo mu mi rekli da je ovo dvi tisuće trijesšesta... pa je on vika da onda živija kapitalizam... isti kua...

----------------------
12.10.2036
Svi znamo...hik... da je precjednik veliki čovik. Točka. No on to jopet nami svako malo dokaže. Majko mila, ja u životu...hik... taki pršut nisam ija. Eve san mora gaće odbotunat (ajde Kolinda šta se sramiš, ka da ga nisi već prije vidila)... a tek...hik... ovo vrgoračko čudo... ovaj, crno... sakrit ću ja lipo jednu demejanu za teške dane...

----------------------
11.10.2036
Danas se sve vratilo u normalu. red zajebancije, red onega lipega viskija šta ga je Miomir donije iz englandije. A već sam skoro zaboravija zajebanciju kad se ove naše kokoši napiju ka tuke. A je ih lipo bilo vidit kako se koturaju po kabinetu... Krešendo je bija kad je okošbokošica išla dobavit "Filozofiju prava" s najviše police biblioteke, kako bi nam dokazala da je država nastala ugovorom svih građana (ka da nas je zanimalo, mi smo samo tili proćirit ispod šosića). Pa je opleušila naglavačke. Stručnjaci kažu da njoj nije ništa, ali da pod neće preživit...

----------------------
10.10.2036
...nema kua, evo nas i na ovi sveti dan jašemo od jutra. Da imam dite sad bi propustija najlišpe trenutke sa njim. Eve, evo i suze u oku... Kurbin sin, šta nam to čini... Eeeee, evala precjedniče, ma nije to o vami, nego jedna mustra mi dvi godine duguje nike pare, a znate kako je...

----------------------
9.10.2036
Iako je subota evo vam se javljam oko pola četri uvečer. Nisam prije stiga. Dok vam ovo pišem iza mene radni kolektiv piva onu našu pismu potlačenih... Ustaaajteee preeezreeniii naaa svijetuuuu.... Sve ori od pisme junaka. Od sada smo i službeno u štrajku... Sviraj gnjurcu precjedniče, nema više rađe...

----------------------
8.10.2036
Dvi riči. Strahovlada. Eno Bože sakriva se od precjednika u prostoriji za čistačice, a Marijan i Dragan biže van kroz prozor. Ka imaju službenog posla. Ženskima se gaće tresu pa su stale kuco ka tuke i postrojile se isprid precjednika. Ja san od kuće donija pljoskicu domaće loze, sija se u zadnji red i sve mi to izgleda nekako smišno...

----------------------
7.10.2036
Jel vam ja ličim na lipicanca. E pa, drugu precjedniku očito ličim, jerbo nam je ima dva dana zajaha na leđa i evo ga još i danas galopira prerijom. Ajde, ja sam baremko dvaput uspija pobić. Ka iša sam na WC, i evo baš... aaaaa zdravo druže precjedniče... je, je, radi se... ma baš sam vas tija pitat jel može u ovi prijedlog zakon ić i ovo drugo... [njiiiihaaaa...]

----------------------
6.10.2036
A ljudi moji šta ću vam poć pričat. Precjednik je popizdija. Evo van drugi dan u nizu ne dižemo glave iz spisa. Nervoza se uvlači u radni kolektiv. Ne znam koliko ćemo ovo moć izdurat. Evo se i Božo drugi počeja trest ka šiba na vitru... a mi smo zapivali onu Tompsonovu...

----------------------
5.10.2036
Moram van priznat da sam se danas naradija. To van je judi moji iskustvo koje želim odma zaboravit.

----------------------
4.10.2036
Pam-pam-pam-pararam pivalo se cilo jutro. Svi vole ponediljkom radit. Malo bi radili pa bi se sa sretnim veseljem uvatili za ručice i ozareni zapivali onu našu. Precjednik je od nekud izvadija nekakvu maramu i poveja je kolo. Ojojkalo i ujujkalo se sve u šesnaest. Tako vam je u nas ponediljkom. Katkad.

----------------------
3.10.2036
Ajme majko muskulfibera. A lipo su mi govorili ljudi da u mojim godinam nije gimnastika niti ekstremni sportovi, a kamoli oni luster od jučer...

----------------------
2.10.2036
Već smo odavno utvrdili da suboton zaista nema smisla radit, pa smo tu politiku protegli i na ovu subotu, uz napomenu da je ovaj puta zakonita ipak nešto radila, a prema ričima dotične, nisam ni ja za bacit...

----------------------
1.10.2036
Danas je u kantini bilo dobrog važola, a kad je tako na poslu nikad nije bilo dosadno. Tako je bilo i danaske (he-he-he)...

----------------------
30.9.2036
E danas su Okošbokošica, Kolinda i Miomir imali konstruktivičnu raspravu o nekakvim Hagu i Merćapima i Medačima, ili tako nešto. Pa su Božu isprdili na suvo kad je reka da mi nikog više nećemo dati u taj neki Hag. A Božo, Božo jesan li ti lipo reka da ne guraš ruku u osinjak...

----------------------
29.9.2036
Danas smo radili ka i jučer... A nije, lažem, poslin smo išli kod Čarlija i gledali komade u minićima i uskim rebama, jerbo se bliži zima i toga više neće biti. Malo nam je bilo neugodno gledat precjednika kako je vata jednu sridnjoškolku po špici, al ne smijemo ga oštro sudit kad se bija napija, a ona ga je izazivala dopičnjakon. Pa i on je samo čovik, iako veliki.

----------------------
28.9.2036
Danas smo radili... a šta ću vas lagat, danas nismo ništa radili...

----------------------
27.9.2036
Ništa, ništa, ništa. Ništa.

----------------------
26.9.2036
Danas nismo radili baš ništa. Nedilja je dan za obitelj. Zato je došlo do jednog malog brižnog obiteljskog monumentalnog zarakijavanja u izvedbi Bože i moje malenkosti u pratnji male obitelji pečenih janjaca u jednoj maloj lipoj obiteljskoj konobi na seoskom turizmu u jednemu malemu lipome obiteljskom kraju... E neću vam reć di... Jerbo bi zakonita mogla pročitat, pa me nać...

----------------------
25.9.2036
zzzzzzzzzzzzzzzzz...... a... štaaa... al je već četri... a e šta ćemo drugo nego ići doma... Aaaa ko nas je i tira subotom na posal...

----------------------
24.9.2036
Danaske sastanak u Sisku koji nikad neće biti Cucak u pola osam. Ti ljudi nisu normalni, ko ugovara te sastanke. Potpisivali smo nike ugovore, rukovali se, marendali, popili, popišali, pozdravili se i išli ća. Kad smo se vraćali nazad, vođa nacije mi je spava na ramenu i zaslinija košulju. Ota košulja ide u hol of fejm, neću je nikad oprat, možda dobijem nike pare za sto godin.

----------------------
23.9.2036
Danas se sjedničilo. Sidija i sluša. Kua sluša. Samo sidija.

----------------------
22.9.2036
Danas je bila nika mađaronska delegacija pa su nam donili suvenira, pa smo lipo ćakulali (iako sam ih ja kua razumija), pa smo poslin išli na radni ručak. I baš mi je bilo nekako milo i toplo oko srca. A unda mi je Marjan reka da sam se to zalija juhon po košulji. Jeben ti moju sriću.

----------------------
21.9.2036
...ačkah grggek čka` adsam ačkah rgar grghčka egeč... !!! ...??? ... (TUC-TUP) ...agreč ekhrem sekča rikčiš argr...!!! ...??? ...(TUP-TUC). Joe to vojađer... vojoađer javi se... reci Joe... a jebate Jadre pokvarija mi se univerzalni prevoditelj ništa nisan razumija oveg Klingonca... Jadre, jebate, šta je reka... Okošbokoš jesil ti razumila...? ...Šuti budalo i poljubi me strasno da mi tijelo zadrhti... Aaaa, ajme skida se... upooomoooć... aaaa, hrk... rrkrh... aaa ko kako di štaaa... ništa, ništa samo sam malo zadrijema... srećimice...

----------------------
20.9.2036
Radna atmosfera nakon ferijalnog izleta, uvik je na vrhuncu, a uz kavu su se pripričavale štorije na koje smo sve načine cilu nedilju bili smantani od koturanja. Jedino je Andrija stalno govorija da mu nešto zuji u ušima i da kao da čuje jeku, pa je u pauzi iša u doktora. Čovik stvarno nije laga, jer smo mu Božo i ja cilo jutro puštali kazetu sa smetnjama i dozivali se: Booožo ožo ožo, dooodaj odaj aj mi i i olo oo ovku uku uu... A onda bi on meni Eeevooo ovo oo, vaaata ata ataj...

----------------------
19.9.2036
Ajme majko. A šta ću van poć pričat. Znate i sami kako je dan poslin. Meni je moj ćaća uvik govorija da nima kajanja poslin jebavanja.

----------------------
18.9.2036
Danas je subota. Precjednik je bija od volje pa nas je sve ukrca u svoj tamić i odveja na Sljeme na grah s kobasicama na Puntjarki. Jer da su tamo najjeftinije (he-he zajeban igrač). Poslin toga smo mi muški pili lozu i igrali poker u čvrge, a ženske su se koturale po Činovničkoj livadi. Poslin smo im se pridružili. Jedino je Andrija iša malo sist i odmorit (A jesan mu mošu opalija - stritfleš na poker aševa). Kasnije toga dana je ekipa iz kola hitne umirala od posljedica precizno usmjerenih eksplozija plinskih bombi i poruka mira od goubova pismonoša, a mi smo se, iako potpuno smućeni i vezani za nosila, cerekali i kesili sve do Traume. Boži, precjedniku i meni je dijagnosticicirano trovanje lozom, a Andriji potres mozga. On je onako zamantan tvrdija da mu je to od rođenja.

----------------------
17.9.2036
Danas smo marendali u jednoj lipoj konobi. Bilo je za prste polizat. Iako nima ribe do morske, danaske su stradavale pastrve, okružene slanim krumpirom i polivene češnjakon i maslinovim ujem s dodatkom kupus i graj salate. Utopljene u bilom stolnom naravno. Poslin smo se nabacivali krempitama, štrudelima od jabuke i sličnim delicijama. A posal? A je, je radilo se... valjda. Pitajte ekipu šta je ostala na sjednici.

----------------------
16.9.2036
Eto ga na, a šta sam van reka. Samo sam lipo sakriven iza veeelikog buketa objasnija okošbokošici da mi je kolega iz pivovare u velikom jadu, da mu je žena pobigla sa švaleron, a njemu ostavila dvoje nejake dičice, i da jadan bidan ne zna di će sa sobom, i da sam ga sluša i bumbio, i da je moja greška šta nimam mire, i da mi ža ka pasu, i oćeli mi ikako oprostit... poslin toga su ženskinje išle u banj napudrat nosiće i kad su se vratili berlinski zid je bija srušen, a hladnoratovsko doba okončano. Zagrili smo se ka u Opri (a jesan mađioničar od pulitike)...

----------------------
15.9.2036
Brate mili, pa šta šta sam Okošbokoš nogom u guzicu. Jel to razlog da se u civiliziranom svitu prikinu svi diplomatski odnosi... Aj, ko će pričat sa mnom, može pit samnom iz demeeejaaaneee, domaći Baaabiiić, a ima i pršutaaa (a brate mili je lako s muškin uspostaviti prijašnje stanje, sutra ćemo poradit na ženama).

----------------------
14.9.2036
Danas se radilo sve u šesnaest. Ja posebno. Jučer sam zajeba šta sam iša pit onu lozu prije posla. A šta ću, nazva me kolega šta radi u pivovari da ima ljubavnih problema. A oni u pivovari rade od pola sedam i uvik prije posla idu po žestokom (a neće valjda po pivi, nju piju cili dan). Tako sam ja njega sluša i pija, koji zajeb, nadam se da nisam ništa grubo reka kolegama... Saznat ću sutra jer danas ne pričaju sa menom...

----------------------
13.9.2036
Hik... pederi... pizdice... šta je, štaaa jeee... šta me gledate... da, da vami govorin... Marš svi van... Bište kući da vas nisam ovod vidijo... Aj ća, iš... I ti okošbokoš iš, iš... Ovod sam ja kapo di makinja...
(nekoliko sati kasnije)
Ame mako...

----------------------
12.9.2036
Zatvoreno poradi svete nedilje (danas sam iša na derbi. Ajme majko bruke...).

----------------------
11.9.2036
Zatvoreno poradi zajebancije prema vlastitom nahođenju.

----------------------
10.9.2036
Aaaa danas se dobro radilo. Precjednik je radio bazu da zapovida. A mi smo radili magarad od sebe. Pa ko je ispa najblesastiji, taj je ima slobodno iza pauze uz nagradni ručak. Mogu vam reć da precjednik ima ukusa i državničke vidovitosti. Zna je on da na petak ne ide meso. Hobotnica na salatu, pa par vrsti manistre (zelena sa škampin i kozican, mmmm...) i crni rižoto, pa lignje sa kumpirom ispod peke. I Andrija (ka uvjerljivo prvi) i ja i Jadranka (ka ugodno iznenađenje na trećem mistu) i predcjednik (ka gazda o kompozicijuna) smo prste lizali. Poslin je i pisma potekla. E jesmo se dobro ismijali kad je Božo nazva da je šest sati pa da smidu li oni sad doma... A šta ćeš Božo, radi kad nisi dovoljno blesast...

----------------------
9.9.2036
E danas vam je Božu2 uvatilo da hrče. Ko mu je kriv kad spava naslonjen na ormar. Ne zna on to taktički odigrat. Triba stavit par spisa isprid sebe, naslonit čelo na stol (ka tražiš olovku po podu). A bilo ga je smišno gledat, da druže precjedniče nisam ja kriv šta okošbokš može laprdat četri ure... E nisi, vidiš kako Božo1 može slušat... Božo, Booožooo jesili više digao tu kemijsku od jutros... Aaa, štaaa, moliiin... a jesan druže precjedniče, taman san ju naša... (Božo je moja škola).

----------------------
8.9.2036
Ajme majko... Jesan se uvalija... Precjednik je vidija da je na razglednici štembilj od Zagreba, a ne od Krapinskih... Ajme majko, šta mi je sve reka... Tako san vam ja lipi moji danas jopet na položaju... U zadnjim redovima, zna se (he-he-he)...

----------------------
7.9.2036
E lipi moji, pišen van ovo polako, jer mi se ne da brzo pisat. Mene su van lipi moji dragi poslali u teplice, da se rekabilitiram. Dok sam ovdi jadan i bidan sam i usamljen, opkoljen bezbrojnim tetama doktorican, samo sam vam u pauzi od dvi masaže tija pružit roge, marvo moja draga nadničarska. E pa evo van ih... bee-bee... (he-he-he)

----------------------
6.9.2036
Dobro jutro radni narode. Drago mi vas je vidit orne za posal. Samo sam se doša javit, idem nešto u doktura. Probija me na leđima na c6-c7. Ajme, ja tu svama zadivanio, a ukraj..., ovaj doktorica, khhhm..., čeka na terapiji.

----------------------
5.9.2036
Nedilja je. A šta ću vam poć pričat. Nerad:rad - 6:0. U poluvremenu.

----------------------
4.9.2036
I suza suzu goni. Jebate ovdi se više ne da radit. Svi su po nekim sastanicima, a od ovih ča su ovdi nikakve koristi. S jedne strane Jadranka reve li ga reve, s druge ona trojica potpuno iskopčani iz zbiljskog svijeta, a ukopčani na oni vitrinruralni (il tako nešto). Jedino precjednik oće bumbit sa menom. I ne da oće nego i može (cilu mi je demejanu danas isprašija).

----------------------
3.9.2036
I reve li ga reve ka rodna godina. Da ju je pogodilo. Ma šta, cigla, kamen, limenka... Nije nego zvižduci. Jebate kakvi zvižduci. Na trgu. Kad je tila dvi tri tople bacit gladnom puku o našin rukometašin. Eee Jadre kad se guraš i di triba i di ne triba... Ivan, Marjan i Božo je nisu ni čuli. Stoje ka hipnotizirani iza monitora i ni riči (a jebate ovo je raspad sistema).

----------------------
2.9.2036
Ovo je poprimilo razmjere epidemije. Navukli su se i Ivan i Marjan i Božo. nakon što sam im pokaza stranicu s vicevima. Sakrili se iza monitora i cerekali cili dan. Svaki u svom svitu. Precjednik je dobija mlade dok je izglasa nike prijedloge zakona. Ženske nisu ništa kontale, samo udri po svom.

----------------------
1.9.2036
Jebate ovi intranet je ludilo. Nisam se cili dan skida. Precjednik je popizdija. Tija me izbacit, ali bi mu onda falija kvorum (he-he-he).

----------------------
31.8.2036
Ništa posebno se danas nije radilo. Ma jeste li znali da je izmišljen nekaki intronet. To vam je ka novine na kompjuteru. Pokaza mi Drago, naš mali dragan. Jebate di je ta teknika otišla.

----------------------
30.8.2036
Danas ne vidim na desno oko. Pala šljiva pa baš uoko. Precjednik je teška srca ovemu velikemu radniku i ratniku da slobodno, pa sam u Šiminoj konobi čeka da završe posal. Navodno je precjednik poslin doša, ali ja to nisam dočeka (iznenadija me Šime sa svojom domaćom lozom).

----------------------
29.8.2036
U nedilju sam se ka i sav ostali pošteni katolički svit odmara. Cili dan. U Zelini. Na roštilju. Božo i ja smo se nabumbili pa smo legli ispod šljive i čekali da nam padnu u usta.

----------------------
28.8.2036
Jutros je precjednik donija brdo spisa pa smo radili cili dan, do kasno u noć. Ja sam prednjačio. Kako god bi riješija neki spis, doša bi drugi. U pauzama sam se sastaja sa nikim delegacijama. Češkim, zimbabveanskim, tunguškim. I pričali smo na njihove jezike, iako ih nikad nisam naučio. E tu mi je sve postalo sumnjivo pa sam se uštipnija. Fala gnjurcu, sve je to bija samo san, noćna mora. Probudija sam se u znoju i nisam se tija tuširat nego sam taki znojan obuka jučašnje odijelo i otiša pravo na posal. A tamo iz principa nisam radija ništa cili dan. Oni će mene u subotu zvat da radim, sram ih bilo, da ih bilo i nebilo....

----------------------
27.8.2036
Danas je južina. A kad je južina u nas je uvik zajebancija. Da se ne radi, ne radi se. Ali Božo2 i Kolinda imaju napadaje interesantnosti. Pa onda ovi počne revat, a ona na to počne pivat neku ariju iz Alimekbil... Pa Jadranka počne plakat da šta njoj sve to triba, pa je Miomir tješi da je on to već sve proša i da će sve bit u redu. A onda Božo i ja iz protesta zabumbimo iz demejane ispod stola. Pa precjednik ispod oka migne da doturimo do njega, jerbo će inače popizdit zapravo. Pa unda oni plaču, a mi se smijemo... Maaa sve je ka u pravom životu...

----------------------
26.8.2036
Ništa bitno, nit smo radili, nit smo se zafrkavali (a brate mili dosade).

----------------------
25.8.2036
Ajde fala gnjurcu maknili onaj aparat za napuvavanje promila sa ulaza. Borislav je prošverca demejanu crnega, da su mu dali vlaji iz četvrte bojne. Jebate bolje nego LSD. Letija sam po kabinetu. Ja i precjednik. Precjednik je poslin reka da mu se čini da je u Vladi zavladala neka atmosfera nerada i da se svi ugledaju u mene, nakon čega mu je Jadranka rekla da ne pizdi jer da ga je vidila kako u WC-u sa mnom poteže iz demejane, i da kakvi smo mi to ljudi kad nećemo podilit s drugima. Pa smo mi to podilili, a nakon toga je u Vladi bila radna efikasnost ka u Borgu... A reka sam van ja da je rizistens fjutajl...

----------------------
24.8.2036
Jutro je proteklo u blagom drijemežu. Konačno je sve bilo po starom. Onih par što im se da radit su nešto pričali, precjednik se nezainteresirano češkao ispod uha, a mi smo glumili ka da ono na ekranu ne gledamo tetris, nego treći prijedlog izmjena amandmana na drugo čitanje prijedloga zakona, i svako malo radili grimase koje su trebale odavat začuđenost bistrinom uma koji bi taj tren dijelio s nama svoje naplavine... Sve u svemu dan je proteka pjesnički...

----------------------
23.8.2036
... Joe, Joeeee, budi se. Aaaaa da šta di kako ko zašto komu čemu... Jebate šta mi je to po faci... brijaća krema... Jebentimišamalega... Aaa Božo, jedan, jedan smo (zaspaćeš i ti opet). Druže precjedniče ja bi da se okošbokošici zabrani ovod pričat, jerbo širi negativnu atmosferu apatije i besperspektivnosti među ljude... Tko je za.. svi... prijedlog se usvaja... (jebate nije me niko u životu toliko izljubija i izčestita).

----------------------
22.8.2036
A je me Božo danas zajeba... Nazva me da je izletija... Da di si izletija, jesi dobro... Jeeee, majmun brezobrazni iša na izlet na Mrežnicu, a ja kod kuće kopat kumpir. Na svetu nedilju. Sramota.

----------------------
21.8.2036
Danaske smo slobodni. A boli glavuša... Ono jučer je gadno ispalo. Tihi protest uz kratku lozu je prerasta u miting s velikom pivom, miting se pretvorija u prosvjede uz šateve tekile, a prosvjedi u razuzdanu masu koja se nabacivala pršuton priko stola Šimine konobe. Na kojem su plesale ženske uz novokomponovani hit nekog guslara (Špijuni su među nama...). Marjan je u tom slavlju reka okošbokošici da ne da neće provodit njene zakone, nego da ih... hik... sad ide kršit, na što smo se svi mi solidarno potrpali u minibus i išli vozat po gradu. Pa smo se izmjenjivali za volanom i igrali hrvatske lutrije koga će ćapat paličar. He he he, Pere od sinoć ne smije vozit ni traktor, dok mu Marjan ne sredi dozvolu... (a jesan mu se smija prije nego se onesvistija, da družeee... hik... palični organ, samo čovik i po može imat jedan i po)...

----------------------
20.8.2036
Uuustaaaajteeee prezreeeniii na svijeeeetuuu... zaorilo se iz našeg maleg kabineta... Ono đubre od precjednika uveja alkotest na ulazu... Nije precjednik dalekosežno prigleda tu odluku, jer kako ćemo mi izdržat kad Andrija zaore o bolnicama, o stanju u društvu... Ja mu neću dat svoj bićerin... Zbog te neugodne i nepopularne geste, precjednik je danas u Vladu imao kvorum od dvajest kila bresaka podjeljenih u deset kesica, i tri kašete Grijota, a mi svi ostali smo išli na lozu kod Šime.

----------------------
19.8.2036
Božo... Božo, budi se... Jebate zaspa je... Druže precjedniče Božo je zaspa... Je, je i ja kažem da je okošbokoš dosadna... Aaaa šta ćemo s njim... Imam ja malo kaladonta... Šta kažete. Pjenu za brijanje na dlan, pa počešat po uhu... He he precjedniče pravi ste političar... Špljaaas, zaaamrrrrlj, aaaaaaaa... jebavanpas... davamjeb... Ajde Božo šta se ljutiš, ajmo na marendu... Ko tije kriv šta si zaspa... Šta kažeš, šta je pričala... Ka da sam je sluša...

----------------------
18.8.2036
Asti marte... uletija precjednik ka lud, da mu je ona okošbokoš sve izlajala, i da kako smo mogli bacit trešete bez njega. A jesam se bija usra, zajebant mali, pripa me ka sivog... Mislija sam da će spomenit onu rič šta počimlje sa R... ma ne želim je niti reći, a kamoli upotrijebit u rečenici... (Idem ja ća kući dok se ne predomisle).

----------------------
17.8.2036
Eto ti ga na. Faza prilagodbe traje. Nema precjednika, a poznato je da kada mačke nema, da miši kolo vode. Rad ka apstraktna kategorija nije uvatila dublje korjene u ovi establišment. Fala gnjurcu. Žene su se nešto pravile da pišu, a mi se nismo niti toliko tili potrudit (A Miomire, Miomire, crni sine jesan li ti stoput reka da vlaji ne znaju igrat na trešete... opet ću se nalit na tvoj račun).

----------------------
16.8.2036.
Alo. Aaallloooo... Khhmm... Testing, testing... jen-dva... jedan i jedan... nisu dva nego jedanaest... He he he... Aaaa Božo (drugi) iruda ti kad ste stavili ove nove mikrokrofne i zvučknike... A brate mili pola nas je dalmatinaca, mi se dobro čujemo i brez tega. Oćemo`l danas štogod radit. Nećemo... Ajde, pošteno... Oš platiš gemišt kod Čarlija. Štaaa. Skupo. Ajde onda u Korčule... Ja ću platit drugu...

----------------------
1.8.2036. - 15.8.2036.
TU-TU, TU-TU... Dobili ste telefonsku sekretaricu, Joa trenutno nema, a i da ga ima ne bi se javio, jer nije takav tip... ako imate kakvu poruku molimo Vas zadržite je za sebe nakon zvučnog signala... BIIIPPP...

----------------------
31.7.2036.
Ovo sam već jednom reka i prigriza jezik, al ću ponovit, Od danas sam na godišnjem pa me i službeno boli ona stvar za išta što se događa u Vladi (spremam štramac i dicu, pa na more...). Ako vas stvarno zanima šta ima u Vladi (iako čisto sumnjam) kliknite ovdje. Ajd, zdravi bili... 0. :-)))))))))


----------------------
30.7.2036.
Evo vidi, čovik se zamisli na sekundu i proleti tjedan. A moga sam i mislit, da će padat kiša kad idem na godišnji. Pustija me precjednik ranije (ka da će mi koristit...). 1.

----------------------
29.7.2036.
Božo drugi i ja smo se sakrili iza spisa, utiho bacili na trešete i bumbili crnog domaćeg (iman ja bocu uvik ispod stola). Nisu nas skontali, iako im je bilo čudno šta idemo svakih pet minuta na WC pišat i šta se cerekamo na svaki Vesnin prijedlog amandmana ne treću izmjenu zakona (ili tako nešto...). 2.

----------------------
28.7.2036.
Danas smo štrajkali. Glađu. Prisilno. Precjednik je reka da svi stojimo kuco i da nigdi ne idemo dok ne pregledamo nike zakone. A brate mili ko će radit u takvoj naelektriciziciranoj atmosferi. Prvi incidenti su počeli oko devetipo, a eskaliralo je u po bota, kad su se Kolinda i Vesna Makazice-Okošbokoš- prdnekokoš pomlatile oko ostataka jučerašnje dorine... E tu je precjednik pokaza kvalitete velikog vođe i sve nas odveja na ćevape kod Krasnićija. 3.

----------------------
27.7.2036.
E sad kad sam osta u Zagrebu, neću ni ić na godišnji ovaj tjedan, nego idući. Svatili su oni da je meni dopizdilo ništa ne radit na poslu, da bi ja tija ništa ne raditi i u slobodno vrime, kod kuće, sa svojima..., pa su se svi sa mnom solidarizirali. Tako smo ti mi čoporativno ništa neradili cili dan. A mora sam in se zafalit giricama i demejanom crnog domaćeg. Ne može takva gesta proć bez pisme (a pivalo se sve u sedamnaest). 4.

----------------------
26.7.2036.
Danas debela `ladovina. Ajde, ono jučer je ipak dobro prošlo. Znaju oni da je ne volim radit, zvali me samo radi kvoruma... Poslin je precjednik vodija na pivu u Pub (ka, da hebo pivu koja ne dođe trijest kuna). Svaka mu dala... 5.

----------------------
25.7.2036.
´bem ti vaki poso. Ovi me zvali da imamo izvanrednu sjednicu, da moram doć (ka da ću išta radit, kad dođem), pa da na godišnji idem od sutra. Ne mo´š virovat (da inače ikad išta radim, e danas ne bi iz protesta).

----------------------
24.7.2036.
Od danas sam na godišnjem pa me i službeno boli ona stvar za išta što se događa u Vladi (spremam štramac i dicu, pa na more...).

----------------------
23.7.2036.
Krenem ja ujutro na posa kad nešto puca, dođem ja pred Vladu kad nešto puca, ođem unutra kad ono puca mi k...c i za Vladu i za posal i za dnevni red, ode ja sutra na godišnji... (nervoza lagano splašnjava).

----------------------
22.7.2036.
Možda su oni nešto i radili, al ja od nervoze i iščekivanja nisam moga ništa... osim na WC-u, tu sam imao par carskih izvedbi (izvini čistačice Milka, eksplodiralo...)

----------------------
21.7.2036.
Ništa (a brate mili ko je vidija radit tri dana u nizu).

----------------------
20.7.2036.
Danas se polemiziralo sve u šesnaest. Bla, bla ovi zakon... bla, bla oni zakon... bla, bla Bechtel... bla, bla bla razvoj... bla, bla napredak... (ma ne mogu oni toliko pričat koliko ja mogu neslušat)

----------------------
19.7.2036.
Vratili se u Zagreb. Pita sam Vesnu da ima li za posudit 2 keke eura, da moram adaptirat stan, a ona da je platila za nekog novinara 12600 kn, pa da stvarno nema (tribat će i ona mene jednom...)

----------------------
18.7.2036.
Ništa (vidi pod 11.7.2036.).

----------------------
17.7.2036.
Išli na superkup. Pobijedija je bolji. Poslin smo se mi do jutra pobijeđivali kod Mate u konobi. Svi smo pobijedili. Bija je ovo dan mnogih pobjeda.

----------------------
16.7.2036.
Danas se sastančilo. Svak sa nekim, ja sa nikim. Precjedniku doša kolega iz Albanije. Poslin radnog sastanka smo svi išli na krempite u Vinceka (mmmm...).

----------------------
15.7.2036.
Ništa bitno.

----------------------
14.7.2036.
Danas ne radimo. Danas je u Vladi fešta. Miomir doša iz Amerike i donija puno lipih stvari. Suvenira, malbora iz djutića... Ja sam jamio majicu na špaline za moju zakonitu i mokasinke za mene. After that we drunk Scootch (malted in 1893 - first klass)...yes... Poslin je bila totalna zajebancija, žene su nešto pivale na karaoke, a mi smo bili žiri (Jebate, nisam zna da Kolinda ima takvu glasinu).

----------------------
13.7.2036.
Taman smo mislili počet radit kad je doša neki Jure, da nam svima majku... da se njegov sin nije upisa na ekonomiju, jer ovi nije ima za dat 5 tisuća eura... da kakva smo mi to bagra, da je ovo država lopova... Čoviće zgadilo nam se radit od takvih kleveta (nije 5 tisuća, nego 3 - i meni dite ide na ekonomiju), pa smo išli ća, kud koji mili moji. Ja na škropec u "Čarlija".

----------------------
12.7.2036.
Danas je u Vladi bilo govora o trošarinama na cigarete i automobile... (Harač rajo, harač.). Nisam vele sluša, niti pušim, niti imam para za auto.

----------------------
11.7.2036.
Vlado se danas s blaženim smješkom probudija (malo i bazdi po alkoholu). Nije pitanje šta je danas u Vladi, nego šta je sinoć bilo u susjedi Smilji (četiri zvjezdice za izvedbu, kaže Vlado, bilo bi pet, ali ka da kod onog s lusterom doskok nije bija baš dobar).

U onoj drugoj Vladi ništa. (vidi pod 4.7.2036.)

----------------------
10.7.2036.
Ništa, jedino je precjednik nešto otvara..., vodi neke štatijaznam seminare... štatijaznam nisam baš pratija (nedaju jadnom čoviku ni da se vikendom odmori).

----------------------
9.7.2036.
Dvi riči - rebalans proračuna (čitaj: borbe pijetlova). A ja mislija da se svađaju koga je red ručak platit (malo sam kasnija - mora sam nekom čoviku odnit 3 tisuće eura, ne pitajte ništa). Na kraju su se najviše smiješkali Božo, Jadranka i Andrija. Božo platija ručak (ka da je on dobio najviše para, pa da je red da on plati).

----------------------
8.7.2036.
Nešto radili do po bota, a onda je Božo donija pršuta, a kad Božo donese pršuta gube se svi obziri (isto je bilo grubo gledati Jadranku kako priskače priko stola). Poslije smo se zarakijali u "Drageca".

----------------------
7.7.2036.
Ništa (a i bolje je, ka da bi išta pametno napravili).

----------------------
6.7.2036.
Precjednik je nešto govorija. Brate mili ubij me, ako sam ga ja sluša. A i da sam da sluša k...c bi ga razumija. P.S. Novi rekord na tetrisu 102.364 (Božo pojedi se).

----------------------
5.7.2036.
Nešto su taman počeli radit, a onda je Linić doša da je i on prije bio u Vladi i on ima pravo tu bit, i ka da li oni znaju ko je on, pa je nasta skandal, koji je smiren tek na ručku u Saborskoj kantini. Precjednik je naravno platija - 16,30 kn (s desertom i dvi litre đakovačkog rizlinga iz butelje). Ženske su pile sok.

----------------------
4.7.2036.
Ništa (a, brate, nedilja je, grijeh je radit)

----------------------
3.7.2036.
Opet ništa (da im se dalo radit išli bi u zidare, a ne u političare).

----------------------
2.7.2036.
Ništa. Brate boli glava od onog Antinog drniškog vina (Kud su išli onu zadnju litru pit).

----------------------
1.7.2036.
Ništa. Svi otvaraju autoceste. Poslin idu kod Ante na janjetinu.

----------------------
30.6.2036.
Danas je u Vladi:
Čokolino od doručka
dvije kruške
pečena janjetina s prilozima i tri litre gemišta
(danas je Vlado bija na partijskom sastanku)
E Vlado, Vlado mogla bi sutra bolit glava.

U onoj drugoj Vladi naravno ništa (bilo je vruće za popizdit, a erkondišn nije radio).

----------------------
29.6.2036.
Danas u Vladi:
Bla, bla, bla, Portugal, bla, bla, bla, Europska zajednica, bla, bla, bla, turistička sezona, bla, bla, bla, Dalmatina, bla, bla, bla...

KOPITOM U GLAVU

27.02.2006., ponedjeljak

Sportski i ini razvoj

#
Djeca rastu. To je neoboriva činjenica. Upijaju svijet oko sebe vrtoglavom brzinom. Odeš čas nuždu obavit, a oni naučili čitat i pisat. Trepneš, kad eto njih osvajaju medalje na natjecanju u ritmičkoj gimnastici. Nakon toga se bojiš svakog odlaska na WC, a oči fiksiraš selotejpom. Za svaki slučaj, jer ako trepneš velika je šansa da ćeš propustiti nešto zaista posebno. Tko zna šta će tvoja sreća najveća novo naučit. Ili izmislit. Ili razbit.

E sad. Nakon što isključimo iz naše jednadžbe one osobe koje se mogu nazvati roditeljima isključivo zbog okolnosti da su u određeno dijete ugradili spolnu stanicu i ujedno svoje jadno čeljade nagrdili nevaljanim genima, možemo utvrditi da od preostalih dokazanih jebača postoje dvije osnovne grupe. Naivci i Praaavi roditelji. Naravno da je nemoguće roditelje podijeliti u dvije grupe, jer postoji niz varijacija ovisno o razlikama u temperamentu, karakteru, obrazovanju ili intelektu, odnosno specifičnosti dane situacije, kompleksnim društvenim odnosima, običajima i inim okolnostima, no za potrebe ovog površnog pametovanja uzdizat ćemo ove prve bezazlene anđele, u koje ćemo se bez dvojbe ubrojiti svi koji ovo čitamo, a bacat se drvljem, kamenjem i jeftinom kineskom bižuterijom na ove druge ispljuvke lobotomiziranog albino komodskog varana, koji su svi redom sebične, zle i nadasve antipatične individue.

Ova podjela na roditelje i seronje se vrlo lako može uočiti u odnosu istih prema razvoju sportskog talenta svoje djece te napretku u izabranoj vrsti sporta.

Naivac je luzer od rođenja. On nevino dijete šalje na razne aktivnosti kako bi se isto razvilo na fizičkom, psihičkom i socijalnom planu, smatrajući da, uz neke iznimke, napredak na kraju krajeva ovisi o talentu i volji samog djeteta. Taj roditelj pruža podršku svome čedu koliko zna i umije, a umije malo i nikako, te je zadovoljan samom činjenicom da je dijete nešto naučilo te da je steklo prijatelje. Rezultat je njemu sporedan i bit će šokiran ako mu, uz gene koje je dobilo od svojih predaka, dijete pobijedi u nečemu. U pravilu takva djeca ubrzo odustaju od svake natjecateljske ambicije i usredotoče se na iduću aktivnost te ponavljaju začarani krug sve do konačnog odustajanja od svega i bijega u malodušnost zvanu odrastanje. Djeca ovakvih roditelja postaju vrhunske zvijezde samo ako su za tri nebeske dimenzije bolji od djece ovih na koje ćemo se osvrnuti u iduća dva odlomka.

Druga grupa roditelja su opravdano stravično kompleksirani ili opravdano prepuni sebe i govana te više nego opravdano smatraju da je njihovo dijete stvoreno da bude legenda, velikan ili u najmanju ruku vrhunska zvijezda svojeg vremena. Stoga oni logično smatraju da imaju pravo upotrijebiti sva dostupna sredstva da u to uvjere svakog tko misli drugačije. Državni službenici i doktori su nas odavna naučili da je najbolja motivacija za kvalitetan i temeljit odnos prema korisnicima njihovih usluga mali šuštavi znak pažnje. No takva metoda je primjenjiva u svim porama i ganglijima društva. Tako praaavi roditelj uvijek i bez iznimke mora pokušati prednost svome djetetu osigurati tzv. terapijom plavom kovertom. Ukoliko ta metoda ne uspije uvijek postoji tzv. real-politička metoda koja uključuje korištenje usluga utjecajnih prijatelja i kumova, lobiranje, pritisak, prijetnje i, ultimativno, utjerivanje zdravog razuma u trenera bejzbol palicom i sličnim hladnim oružjem.

Najbolje ipak stoje dionice djece čiji su roditelji voditelji ili zaslužni članovi kluba. Oni dobiju vrhunski tretman i bez ove prve dvije metode. Dovoljno je da znaju hodat i ulaze u selekcijsku grupu. Stoga nije ni čudo što ta djeca čine oko osamdeset posto reprezentacijskog kadra. Treba biti pošten pa reći da je genetika u pravilu već u startu na strani djece bivših sportaša, a i okolnost da su od kad znaju za sebe u sportskom miljeu prilično pomaže, ali nesrazmjer je ipak prevelik da ne bi bio indikativan.

Već sam spomenuo selekcijsku grupu, to je ona za talentirane sportaše. Svi ostali kubure po raznim rekreativnim grupama. Neću ulaziti u detalje, ali za ikakvu nadu u napredak najbitnije je izdići se što ranije iz rekreativne grupe u selekcijsku grupu. Velika je razlika u pristupu prema djeci u te dvije grupe. Dok prva grupa radi osnovne vježbe dva-tri puta tjedno u velikim grupama i uz slabo motivirane trenere te napreduju malo ili nikako, ovisno o trudu samih roditelja, članove druge grupe za iste pare svakodnevno pažljivo drilaju najbolji stručnjaci uz promišljeno usmjeravanje i maksimalno iskorištavanje potencijala. Iako su u startu potencijali članova obje grupe gotovo isti ili se ne mogu razlikovati, jer su jadna dječica još premala, nakon par mjeseci do godinu dana stvara se ogroman, nepremostiv jaz, ambis iliti rupetina. Praaavi roditelji tada konačno dobivaju potvrdu da su njihova djeca nenadjebivi genijalci i u pravilu i tu samu djecu uspjavaju uvjeriti u to. Što je krasan način da i od njih naprave napuhane idiote.

I kad takva djeca budu vrlo dobra sedamdeset treća na Seoskoj olimpijadi praaavi roditelji ne gube nadu u talent svoje djece. Potrebno je samo malo bičevanja, ovaj, vježbe i par grama sreće te da se real-političkom metodom uvjere suci i prilagode kriteriji ocjenjivanja i medalja je tu. Uz uvjet da pedesetak najboljih ne nastupi ili iz nepoznatih razloga odustane od natjecanja.

S druge strane naivci ubrzo ustanovljavaju da je tjeranje djece na sportske aktivnosti besmislen trud pa prebacuju dijete u matematičke, likovne ili literarne grupe, odnosno zbor ili kulturnoumjetničko društvo. Tamo je ipak naglasak na druženju i zajebanciji. Valjda.

O onim trećima koji puštaju djecu da besciljno lutaju prljavim ulicama dok oni pijani u birtiji zašprehavaju debelu konobaricu ili živo diskutiraju o korupciji u društvu ili konačno jednoj uspješnoj sezoni Dinama nemam srca trošiti riječi.

Čija djeca na kraju ispadnu sretnija i ispunjenija, spremna da ljubav dalje prenose na iduće generacije još nismo ustanovili, jer je proces uzgoja tek počeo. Ali ćemo vas i dalje izvještavati o napretku.

Zasad je lijepo znati da su moje čedo i njena rekreativna grupica ugodno iznenadila i nas i stručnjake. Ružni pačići su se zahvaljujući kombinaciji velikog truda trenerice, roditelja i naravno naravno naravno njih samih pretvorili u labudove. Jedva čekam nastavak priče.
- 23:48 - Nabaci nešto svoje (9) - Odnesi doma - #
# Hmmm nisam još dokučila kaj je pametnije drilati klinca ili ga odgajati sa razumijevanjem.Ovi koji svoje drilaju imaju savršeno dijete od ocijena do jezika, sportova kaj ti ja znam kaj sve ne, sam su malo nervozni ,, a tko nije......ja svom sve fino laganini i sad mi je lijen ko mazga ,niš neće , niš ga ne zanima. drpa se s curama i to snimaju mobitelima, užas...englezi su pametni ljudi , oni svoje u one kak se zove....aha internate i bok , nemaju brige. (lolina 28.02.2006. 00:39)
# Ja ću malog hitit na veslanje, bit će mu sto metara od kuće, veslači svi završe faks, a ak je mali homić, među veslačima su i oni dobrodošli. (lijecenikatolik 28.02.2006. 00:46)
# ja se bojim da pomalo spadam u onu prvu grupu luzera...neću da maltretiram djecu, ali ne dam baš ni da odustaju olako kad se nečeg prihvate. Neka nauče izdržati do kraja, i nositi odgovornosti (samb_a 28.02.2006. 01:34)
# Natjerao si me da se zamislim, a to cijenim. Nadam se da ipak nisam totalni luzer. Moje se dijete nakon baleta, borilačkih sportova i još ponečega zakačilo na jahanje. Financijski to dosta teško podnosim, ali barem imam sretstvo za ucjenu. Ako ne pospremiš sobu, ako ne pročitaš lektiru... (misspiggy 28.02.2006. 10:10)
# Hmmm.... hvala bogu jos nemam djecu, ali kad postanem roditelj nadam se da necu pripadat skupini luzera...nadam se. Zasto jednostavno ne bit jednostavan i dobar roditelj, pruzit djetetu koliko mozes i sto vise mozes, te vodit ga kroz zivot koliko mozes (naravno i koliko je to potrebno, a NE pretjerivat...).... (kamadanas 28.02.2006. 10:52)
# osobno nisam za velike natjecateljske uspjehe - prošao sam i tu fazu (kao klinac, ne kao roditelj), i moram reći da mi je puno veći gušt bio kada sam se svojim aktivnostima bavio zbog druženja, nego kada sam pobjeđivao... iako još uvijek jako dobro stojim s kondom i svime ostalim, pravi sam rekreativac i uživam. samo-utjeha? tko želi, nek' misli tako, ja se ne trebam dokazivati. ja ću jednom, kad budem imao djece, nastojati pružiti im što više prilike za život, a ne za pritiske koje "vrhunski sport" (čije stanje si vrlo dobro opisao) nudi u obilju... (1000 lica 28.02.2006. 11:18)
# za slobodu spremni! (diplomirana luzerica 28.02.2006. 11:51)
# ... http://freshtalents.6x.to (xxx 28.02.2006. 16:34)
# Čestitke vrijednim pačićima, ovaj labudovima :-)) (Jana 01.03.2006. 11:24)

- 13:20 - Nabaci nešto svoje (0) - Odnesi doma - #

20.02.2006., ponedjeljak

Očitovanje

#
Evo doživio sam i ja da me netko počasti. Iako bi mnogi nadobudni nadripisari u ovom trenutku nekritički gromko uskliknuli da se samo za dobrim konjem prašina diže i nakon toga iznijeli niz uvreda na račun drskog provokatora, počevši od pozdrava i čestitki obitelji drznika, a posebice majci i psu, i to u istoj rečenici, bojim se da se radi o situaciji u kojoj niti jedan od nas nije nenadfakinjebivi genijalac niti bi ijedan od nas mogao reći da je intelektualno i drugačije uvjerljivo nadmoćan drugome. Dapače, naši dosezi su vezani za niske planine i lokalne birtije. Tako da ne bih duljio oko razjašnjavanja komparativnih prednosti i mana dvije minorne individue, a ali nego već bih iz repriznog programa izvukao jednu lijepo počešljanu i fino obučenu kvazipjesmicu koja je toliko zbrkana da bi samo najpronicljiviji među nama donekle mogli razaznati smisao mojeg viđenja ove stvari. Ako ima takvih molim da mi ga razjasne. No u nekakvom teškom malaričnom deliriju moglo reći da je pjesmuljčica prigodna...

Mediokriteti

Mi smo.
Ali hej...
to je okej.
Dok znamo tko smo i gdje smo
i gdje nam je mjesto.
[Joe je frustriran]

Zašto je Joe frustriran?
Zato jer želi biti jak i moćan, slavljen i voljen.
Želi bespogovornu podršku, bezočno uvlačenje, umiljavanje i hvalospjeve, ode, fan klub ko Silvio i Dario, ko Saša, Tin i Kedžo. Crveni tepih. Fanfare na ulasku u svaku prostoriju. Vrisak obnemoćalih tinejdžerki.
I nije njemu Hrvatska dovoljno velika.
On želi planetarnu slavu.
Intergalaktičku.
[Joev ego je veličine Čomolungme]

I šta brate mili misli taj Antun Branko
da je malen i sitan biti lako.
Pa di su te zvijezde o kojima pjeva
Ja samo rane od trnja vidim.
[gotovan Joe bezočno laže]

Jer Joe je ljukav.
Ljukav ko ljisic.
Politika u rukavicama.
To je odgovor.
To je piće za mladiće
Kad ste vidjeli Joa da se svađa s moderatorima
Kad ste ga vidjeli da spama.
[dobro ajde možda bi i spamao da zna šta to znači]
Ili da diže revolucije.
Ne dira se on u osinjak.
Jer samo prave lole znaju čemu služi pojas.
Preko ustiju.
I mrvice ispod stola su fine
dok nema tragova biča na leđima
[Joe se umiljava jačima od sebe]

A vi iz naslova bješte s puta jer ide baba ljuta.
Joe će na silu stići do vrha.
Herostratova djeco čuvajte se njegovih laktova.
Nećete ni čuti kad vam dođe s leđa.
Ko Jerko Tipurić
britka sikirica iz Konjica.
Otpilit će vam noge klizećim.
Izbit bubrege.
Prošetat zube.
Poslat će vas u gulag.
A rodbinu i znance stavit na listu za odsrel.
Pa mu stanite na put.
Čik ako smete.
[Joe se bahati]

Nije vam ovo Kocka, kocka, kockica
pa da se uhvatimo u kolo i pjevamo:
U svijetu postoji jedno carstvo
u kome caruje drugarstvo
u njemu je sve lepo
u njemu je sve nežno
u njemu se sve raduje.
Takve fore još samo Dizni prodaje.
Nema vam ovdje kuća od čokolade s prozorima od marmelade.
Iako ga je standard malo omekšao
život nije dječja igra.
Ne živi se od zraka.
Zato se Novo doba i mili barabama kao Joe.
Jer njegovih pet minuta dolazi.
A kad dođu, rastegnuće ih on kao Enterprajz u singularitetu.
Na beskonačno godina.
Bit će vječan i neuništiv.
[Joe je nekritičan]

Fejs it.
Nećemo u povijesne knjige ući.
Mediokriteti mi smo.
Ali hej...
to je okej.
Jer nije svak Zagor Te-Nej
pa da viče Hokahej...

- 20:37 - Nabaci nešto svoje (13) - Odnesi doma - #
# Mislim da nisam najbolje razumio "listu za odsrel". Ide li od sresti pa zagorski izraz ja sam njega odsrel, ili je u pitanju veća kombinacija mijenjanjem a u e i umetanjem slova s u sredinu da se ne vidi ono odral ili ... A i medio kriket mi se sviđa :)) (Psiho 20.02.2006. 21:23)
# ma joooj... pa odstrel ti je naravno skraćenica od odabrani streličari... oni trenutno zatvaraju olimpijski ciklus, kao i ovi naši kriketaši... (joe_pellena 20.02.2006. 22:04)
# Džo, možda hvatanjem za mediokritetne razine realnosti dohvaćaš više razine nadrealnosti. (rene s karatea 20.02.2006. 23:01)
# ma ajte molin vas, pa ko je vidia pisat pisme za debilane, pa to in samo diže brojač kvocijenta samoumišljaja...jema prav psiho, daj malo ovu livu bandu refreširaj! (kašeta 21.02.2006. 08:50)
# savrseno razumijem ovaj masterpis...i vec sam se narucila na kontrolu...i terapiju pivom =) (zubalo uchi 21.02.2006. 12:33)
# prijavljujen se uz bok psihu i kaši, usliši molbe naše...;) (zmany 21.02.2006. 12:41)
# Vlado je još u komi od one zadnje rakije... bojim se da sada nije sposoban za pisanje memoara, ali jednom u budućnosti... tko zna... (joe_pellena 21.02.2006. 13:04)
# veliki, bit ćemo veliki, barem na tren... (Roko 21.02.2006. 18:29)
# Pesma je izvanredna, oduševio me Jerko Tipurić, na njega sam skroz zaboravio :-) (lijecenikatolik 21.02.2006. 22:13)
# Ako te zanimaju poslušaj nove pjesme za doru 2006. ovdje--! (st_boy123 22.02.2006. 02:49)
# eto, unišao si u najžešći radikalizam, kako kaže netko, jer prepoznati se u danas to je to ...itd. (navrnuta uška 22.02.2006. 09:10)
# možda ja nisam zagor te nej, ali kad vidim šuriken na cesti, odma gađam bar sto puta u banderu!!! :D (poni 25.02.2006. 21:10)
# nego reci ti nama šta ima novo u MZOŠ-u? kako je boži u braku i tak.. (manistra 26.02.2006. 14:14)

- 13:18 - Nabaci nešto svoje (0) - Odnesi doma - #

18.02.2006., subota

Gremlin


Zadihano, ali ponosno žvačeš slanac
Opet si bio brži od Sejfulaija iz pekare
Maloprije su te pomeli van iz zadnje otvorene birtije
a King kong u tebi još ne želi ići spavati
PA ŠTA!
Noć je još mlada
Skrivaš se u grm i gađaš policijsku patrolu šprihericama
Mato jel ima komaraca po zimi – čuješ jednog da govori
Nakon što odu
plešeš
bos po zaleđenoj fontani
Sjedaš na klupicu
i pokušavaš zaliječiti ozebline trećeg stupnja
Dosadno ti je
pa podmećeš noge umornim prolaznicima
Šaka u glavu opakog cige te urazumljava
pa odustaješ od tog vida zabave
Ali još je rano
Poprilično pijan plešeš tango pustim gradom
i bacaš kamenje u izloge
Igraš se lutrije rvacke
Koji izlog ima alarm
Hm, noćas nema dobitnika
Nema veze
plešeš dalje
sa širokim osmjehom na licu
Pališ kontenjere
razbijaš bankomate
Ključem crtaš smajlije po parkiranim automobilima
Još nije svanulo a grad i dalje radi krugove oko tebe
Stoga tražiš usnule taksiste
i ispuštaš zrak iz guma njihovih vozila
pa čekaš da im vidiš lice
kad pokušaju odvesti nervozne putnike
koji kasne na avion u 6 i 15
Razigrano doplešeš do kioska
Posuđuješ na neodređeno vrijeme jutarnji i sportske
sa hrpice koja ispred kioska čeka da dođe prodavač
Uputiš se na stanicu
čekaš prvi jutarnji bus za Dugave
Željan daljnjeg druženja budiš pospane radnike s klupice na stanici
Čvrgaš ih i kradeš im kape
Plešeš oko njih
Kada ti posvete svoju pažnju
uvjeravaš ih da je život igra
i da odbace okove ropstva
Tada utvrđuješ da bakica ima tvrd štap
i da je kamenje tvrdo i kad ga baci rahitični starčić
Djeliš novine s čičom kojeg čega osamsatna smjena u Toplani
pa te moli da mu vratiš gebis i naočale
Postajete najbolji prijatelji
Uvjeravaš ga da bi trebao ići s tobom
na afterhour party
Kad te odbije ideš sam
i u nekom separeu se pivom spuštaš sa bonkasa
Planeti plešu valcer oko tebe
a Sunce svira violinu
Toneš u san
potpuno svjestan da će ti danas večera doručak biti

- 16:21 - Nabaci nešto svoje (9) - Odnesi doma - #

12.02.2006., nedjelja

U sjeni bitnijih stvari

Prošao je još jedan večiti derbi. U tvrdoj i teškoj utakmici samo su gostujući igrači uspjeli postići gol. Dakle Celtic je pobjedio Glasgow Rangerse. U sjeni tog spektakla odigrano je nešto nalik na utakmicu i u jednoj maloj zemlji na brdovitom balkanu. Navodno. Dok je moj kum dinamovac gledao nekakav western, ja hajdukovac sam s detetom igrao igrice na kompjutoru. Tako da taj podatak još provjeravaju naše tajne službe. To također nešto govori o uzbudljivosti našeg nogometnog prvenstva. Dakle dok dinamovci izlaze na balkone pozdraviti šampione, nama slijedi grčevita bitka za opstanak s Interom. I dok ćemo se mi hrabro i žilavo boriti s tim jakim talijanskim klubom za predzadnje mjesto u ligi, jadni dinamovci će se dosađivati i lagano prešetavati do nove titule. Iako svi znaju za financijske probleme našeg majstora s mora, malo je poznato da Hajduk već tri godine nije kupio igrača za kojeg je morao platiti dodatnu odštetu, već je samo za džabe kupovao slobodne igrače. Također baš nisu imali para ni za plaće, pa su izmislili drakonske kazne za igrače, tako da su isti ne samo igrali za džabe nego su još i dužni Hajduku. Ako uprava kluba nastavi s ovakvom politikom računa se da će igrači otplatiti dugova kluba za nekih petnaestak godina. Nakon toga će Hajduk konačno krenuti u bolju budućnost. A možda i skupe pare za nekog nogometaša koji zaista zna igrati nogomet, a ne samo uređivati frizuru i bušiti manekenke. Možemo se samo nadati da Mamić neće rasprodati sve svoje pulene i da će Dinamo u punom sastavu pokoriti i Europu najesen. Jer ovi dečki stvarno igraju dobar nogomet.

- 22:45 - Nabaci nešto svoje (19) - Odnesi doma - #

Reprizni program - Di je Joe...

Budući u početcima, počecima ili prvim godinama ovog bloga nije bilo vele posjetitelja na ovijem stranicam ponavljamo neke od uradaka kojima se i sam Alah zagonetno smješkao...


Glasine su točne.
Joe je otišao na WC i još ga nema.

Špekulacije su dosegle kritičnu razinu realnosti.
Neki pričaju da je prokopao kanal do Kine.
Drugi kažu da ga je pojeo piton
koji od šezdeset osme pliva zagrebačkom kanalizacijom.
Ima onih koji misle da je pobjegao kroz mali prozorčić.
Na neki egzotični otok.
S vrećom tuđih para.
[nije Joe te sreće]

Većina se ipak slaže da bi to mogla biti konstipacija
kakvu još svijet nije vidio.
Crni pojas - četvrti dan. Na WC-u.
Brate mili, ne bi da je tele posrao.
Neće on dobit hemeroide, nego će hemeroidi njega dobit.

Na kladionici dobro stoje i teorije o crnoj rupi, fantomu iz opere, superhiku, svemircima, tajnim službama, masonima i samospaljivanju prilikom gadnog prdca.

Najmanje je pak onih koji misle da je izašao iz WC-a dok nitko nije gledao i da sada negdje u zavjetrini manirom rasnog zen-budista kontemplira o egzistencijalnim pitanjima. Umjesto da ih rješava.

Mala je šansa,
koeficijent 25,00,
da prodaje stanove.
Rješava kredite.
Zatvara financijsku konstrukciju.
Podiže dokumentaciju, ustanke i petsto kila u benču.
U predahu od osnovnog posla.
Koji se sastoji od dvanaest sati Jamajke [skraćeno od j...nja majke]
Nakon što je rješio sve tekuće obaveze.
Plaćanja režija.
Plaćanja vrtića
Plaćanja hrane.
Plaćanja ovoga,
plaćanja onoga.
Plaćanja života.
Do trenutka kad se radnja plaćanja više ne može obaviti.
Zbog nedostatka sredstava na tekućem računu.
Pa plaćanje zamijenjuje plakanje.
Na nečijem ramenu.

Ipak, veća je vjerojatnost da je odjebao stvarnost
i loče u nekoj zadimljenoj birtiji.
Petu pivu.
Nakon litre vina i tri deci loze.
Bez da je išta jeo taj dan.
Jer mu se stisao želudac od nespavanja.
Zbog nesanice.
Koja je posljedica umora,
ozljeda s nogometa,
Bolesti.
Ludosti.
Čiste gluposti.

Sigurno negdje naslonjen na šank.
s pijanim osmjehom na licu
zapričava dvogrbu devu.
Neodoljivo šarmantan.
Elokventan.
I najjači na svijetu.
Kao svaki pijanac.
Klati se, fuflja i podriguje.
Hvata je za rep
i govori joj da je ljepša od
slonice Slavice iz drugog separea.

Anyway...

Ako vidite promrzlu avet kako u sitni noćni sat baulja ulicama,
a ipak veselo maše repom i odaziva se na ime Joe
Napojite ga vodom.
Dajte mu neku pileću kost.
Krotak je i mio.
Potapšajte ga po glavi.
Udomite ga.
Bit će vam zahvalan cijeli život.
Hvatat će frizbije.
Gristi namještaj.
Češkat vas po leđima
i donosit pive iz frižidera.
Volit će vas bezuvjetno.

Samo nam javite, da znamo di je.

- 19:39 - Nabaci nešto svoje (2) - Odnesi doma - #

10.02.2006., petak

Tu sam negdje...


Jučer sam završio svoj prvi tjedan tečaja nindžucua na jednom ranču daleko od civilizacije. Zato se i nisam mogao javiti ovaj tjedan. Danas sam kao obiteljski čovjek dobio jedan slobodan dan. To u pravilu nije moguće, ali budući mi je žena nedavno rodila, u mom su slučaju su učinili izuzetak, i zato im sigurno ne bi bilo drago kada bi saznali da ih spominjem na internetu. No, ovu sam liniju osigurao, budući sa vrhunski kompjutorski hakler, hekler, ili tako nešto, i toliko sam sretan što mi se ispunila dugogodišnja želja, da sam morao nekome reći. Šta da kažem, ja sam jedan od osam sretnika izabran između nekoliko stotina kandidata, koje je, zbog svojih psihofizičkih svojstava, mentalne snage i psihičke ravnoteže, naša organizacija odlučila dodatno uvježbati za zadatke koji nas čekaju u godinama koje slijede.

Zbog vrlo velike mogućnosti da netko nabasa na ovu zabačenu adresu ne smijem odati naših devet osnovnih načela, no bitno je da ću, ukoliko izdržim i preživim sedmotjedni tečaj nindžucua, procesom inicijacije ući u uzak, elitni klub naše organizacije iz kojeg se regrutira poslovna, znanstvena i politička elita, ovisno o sposobnostima i sklonostima. Umreženost i financijska moć nam omogućava raspoređivanje naših ljudi na sva strateška mjesta. Neovisni smo o stranačkoj pripadnosti, u ovaj klub se ulazi isključivo na temelju krvne pripadnosti. Naša organizacija nije jedina takve vrste, ali su sve organizacije kompatibilne te se ne sukobljavaju osim na načelnom planu. Dakle sve se pokreće zbog razlika u poimanju uozbiljenja Prvotnog plana. Da sad ne bih ulazio u široka objašnjavanja, jer je sve dosta komplicirano, pa mnogi plebejci neće ili ne će uspjeti shvatiti kompleksnost odnosa i poveznica, mi drmamo Svijetom.

Ne mogu vam reći detalje, već sam i previše rekao, ali se mogu pohvaliti da sam jedan od rijetkih sretnika koji će moći utjecati na zbivanja oko sebe. Trenutno sam dosegao 36 % potencijala, a već sam na pragu inicijacije, što je najbolji rezultat o proteklih šezdesetak godina. Samo su trojica u povijesti imala bolji rezultat u ovoj fazi. Njihova imena vam ne bi ništa značila, jer se radi o osobama koja su drmala svijetom iz sjene i nisu imali potrebu prostituirati svoja imena po javnim glasilima radi isprazne slave. Prema psihološkom profilu namijenjena mi je uloga analizatora zbivanja, što znači da ću biti pozadinac koji sjedi na izvoru informacija i daleko od svjetla reflektora pomiče šahovske figurice. Jednom naredbom odlučuje o sudbinama tisuća nepoznatih šahovskih figura. Daklem, ako bih uspio dosegnuti vrhunac svojih potencijala mogao bih dogurati do čelništva naše organizacije, a možda čak i do vijeća mudrih.

Što mi daje pouzdanje da sve ovo oglasim javno? Ionako mi nećete vjerovati. Vidite li nadmoć takve logike. Ovo je sve prenevjerojatno da bi itko povjerovao, a nema niti dokaza da tako nešto postoji. Osim toga, vi mene nećete nikada prepoznati na ulici, ali ja vas hoću. Ionako znam apsolutno sve o svima koji su ikad otvorili ovu stranicu, što mi daje dodatnu sigurnost. Ludo je jahati na struji života. Ali takvo znanje povlači za sobom i veliku odgovornost. U budućnosti će riječ zajebancija bit će samo apstrakcija u logičkom sklopu, zato je i nastala ova stranica.

Dobro ajde ovo gore ništa nije istina, ali lijepo se osjećati perspektivan, vrijedan i važan pa makar par minuta na papiru. Ili televiziji. Time se na tren ispuni ona praznina u grudima koja nas ždere. Onaj osjećaj slabosti, malenkosti i bespomoćnosti. Osjećaja da ste nepotrebni ili još gore suvišni. Strah od iščezavanja, nestajanja u besmislu se gubi kada vičete iz sveg grla.

Djeca su oduvijek tako tjerala tjeskobu od sebe.

Alooo... tu sam, postojim, dišem...

...živim.


- 01:10 - Nabaci nešto svoje (9) - Odnesi doma - #

07.02.2006., utorak

Reprizni program - Mala škola kuhanja za prave muškarce (2) - cocktejli

Danas prirodni nastavak jučerašnjeg kužinjana, jerbo svaki pravi muškarac ne odvaja te dvije stvari...

Uz prekomjerno konzumiranje raznih jela muškarci su sposobni neumjereno konzumirati i razna pića. Kako su pivu i vino povraćali već i najumjereniji tinejdžeri, danas ćemo se fokusirati na rafiniranije mirogojčeke - koktele. Jedan od najrasprostranjenijih tih i takvih pića za pičkice širom naših tuluma je oduvijek bila Sangrija. E pa evo.

Sangrija.

1. Namirnice. Kao što smo već rekli, za spravljanje svih jela, a među njima su i kokteli, potrebna je velika ljubav i puno razumijevanja da bi se postigao željeni učinak. Prije svega nužna je ljubav i razumijevanje zakonite, koja trpi vaše ispade u Konzumu, nakon što ste u blagorečeno veselom stanju došli s uredske zabave. Vi se sjajno zabavljate, i nije vam jasno kako i njoj nije vrhunac provoda utrka kolicima s vašom kćeri (koja uživa kao prase u malo blata) i urlikanje pjesama hrvatske reprezentacije kraj povrtne sekcije. Nadalje potrebno je razumijevanje prodavača, pred kojim glumite da ste nizozemac i na lošem engleskom pokušavate osam litara Babića, pet litara kole, dvije litre đusa, dvije litre fante, džin, votku, limetu, kilu limuna i sličnog voća, šest pivi (ovo ne ulazi u recept, ali se sjajno nadopunjava) i još neke pizdarijice, platiti sa četri eura i dvadeset centi. Tu je vrijedno napomenuti i razumijevanje zaštitara, koji strpljivo podnose vaše psovke, uvrede i pljuvanje. Na povratku s informativnog razgovora u I Policijskoj postaji - Zagrebačke Policijske uprave, Štefa i Matu iz ophodnje povedete "Kod dva goluba" na jedan pelinkovac. Gorak kao život.

Budući je Mato inzistirao da popijete još jednu rundu, kući stižete pripiti i sa sat vremena zakašnjenja. Na vratima vas čeka živčana i već sređena žena, koja je tako lijepa kad se ljuti da je morate imati sad i odmah, i nećete primiti NE kao odgovor. Jedan zvučni šamar vas centrira te se možete u miru početi spremati za zabavu na kojoj ste trebali biti prije pola sata. Dok žena pokušava s vašeg odijela skinuti mrlju od posljednje svadbe, vi krišom maznete burek s mesom i dvije pive. Iz čiste predostrožnosti, jer na tim i takvim zabavama bude samo anoreksičnih kanapea i veganskih salata, te nekakvih ženskih likera i koktelića. Fuj.

2. Srdačno se grlite s gazdom, koji vas malo čudno gleda budući ste mu sekundu prije zažvalili šokiranu suprugu. Eksate deci jegera i službeno utvrđujete da ste dobrano napustili područje Trijeznograda te zašli duboko u Pijanopolis. Kako su inhibicije pale, a samopouzdanje se vinulo visoko u nebesa, puštate pravog sebe iz sebe. Radosno vičete i sprdate se s izgledom gostiju. Tjerate gazdaricu da upali glasnije muziku i bacate se po sredini dnevne sobe, uvjereni da vaše kreveljenje i skakutanje podsjeća prisutne na Travoltu ili Svejzija u Drti Densingu. Pomalo zbunjeni domaćin pokušava vas separirati od drugih gostiju, te vas odmah ugurava u kuhinju. Tu vam pokaže kako se radi sangrija. Ide otprilike ovako. U plastičnu zdjelu, budući ste staklenu već razbili, umješate dvije litre vina, nekakve sokiće i limetu. Riječima gazde, ne limetu, budalo, nego džin. I votku, dok gazda ne gleda. U zdjeli vas čeka već narezano voće, koje tamo stoji samo da bi upilo višak alkohola, što će biti važno u nastavku priče. Malo miješate, stavite leda i Sangrija je spremna za uporabu.

3. Kako se već bliži ponoć, malo prošarate po tulumu, zadovoljni količinom popijene sangrije. Sve vam je u polumagli od eksanja šljivovice s ocem domaćina, koji može izdržati začudno mnogo alkohola za jednog osamdesetogodišnjaka. Budući se to otmjeno društvo smije vašim prljavim vicevima i glasnom podrigivanju, shvaćate da je vrijeme da se sangrija još pojača.

4. Dodajete u sangriju bez predrasuda sva žestoka pića koja su vam na dohvat ruke te šaljete dijete u tobacco, koji jedini radi u ovo vrijeme, po još vina. Budući vi plaćate, dijete donosi Ribara. Tako spravljena sangrija ima djelovanje na prisutne i nazočne poput LSD-a. Tulum doživljava vrhunac, a oduševljeni domaćin radi striptiz na stolu.

5. Nakon što Štef i Mate iz ophodnje odu, uz posljednje upozorenje da će idući put povesti specijalce i maricu te isprazniti tulum, ako i dalje bude tako bučan, pomažete gazdi kod povraćanja u WC-u. Ovaj vas grli kao starog ratnog druga, govori vam kako nikad nije tako dobru sangriju pio i da vas voli. Nakon toga plače i nariče o čemernom životu. Vi ga strpljivo slušate petnaestak minuta, koliko vam je potrebno da se (s oproštenjem) pokenjate. Nakon toga ostavljate ga da spava u kadi.

6. Vraćate se na tulum i uviđate da je sangrije nestalo. To vas ne bi posebno zanimalo da zbog te činjenice ženski dio populacije prijeti da će porazbijati inventar. Barem onaj dio koji još može stajati na nogama. Nakon što nestane osnovnih sastojaka, sangriju radite od svega preostalog. Ulazi u anale da je zadnja sangrija bila sastavljena od ostataka sangrije i već nabubrenog voća, limete, šljivovice, votke, malo džina, đusa i fante, soka od grožđa, i još par stvari. Kuriozitet je da nema glavnog sastojka - vina. Pijanoj gamadi je bilo svejedno. Sve se popilo. Nakon toga jedete voće, kao zadnji preostali alkohol u kući.

7. Tulum završava uz zvukove sirene i privođenje uzvanika. Žene, majke i intelektualke psuju kao kočijaši i šalju policajce u onu stvar. Krema društva se prijeti mrzovoljnim organima reda. Sve završava u kaosu. Mirno dovršavate svoju pivu i objašnjavate policajcu Štefu da ste vi ovdje slučajno i da nemate nikakve veze s ovom bagrom. Budući su i oni u cugi, dopušta vam da obučete njegovo odijelo i vi se sa širokim osmjehom pridružujete cipelarenju bahatog direktora proizvodnog pogona modne odjeće i vlasnika četri dućana široke potrošnje.

8. Ispražnjeni ali ispunjeni upućujete se kući. Budući ste dva sata ranije, kad ste vidjeli kamo sve to vodi, ženu i djecu poslali kući taksijem, nigdje vam se ne žuri. Sa Štefom, Mato i novim uniformiranim jaranima idete u birtiju kraj Pivovare Zagreb, gdje radnici pivovare već od pet ujutro natežu svoj amaro (neće valjda pivu, nju loču po cijele dane). Popijete sve što ima u birtiji, porazbijate sve što ima u birtiji. Budući tamo nema više ničeg zanimljivog, odlazite pred školu gdje mrtvi pijani leže lokalni skinsi. Iscipelarite ih, uzmete im zadnju bocu rinfuznog vina od 8 kuna iz obližnje točionice i konačno sa prvim zrakama sunca krenete, vi i vaši novi pobratimi, prvo prema Importaneu na zadnju putnu, pa dalje svak svojim putem u bolju budućnost.

9. Spavate na WC-školjki do podnevnog dnevnika. Nakon toga se prebacujete u krevet i spavate do večernjeg dnevnika. U međuvremenu, nakon što vam je draga, majčicu joj njenu, stavila telefon na uho, u polusnu vrijeđate gazdu tuluma i njegove dupelizače.

10. Naravno, nikad vas više ne zovu na tulum, a kamoli da pravite sangriju.

- 13:03 - Nabaci nešto svoje (11) - Odnesi doma - #

06.02.2006., ponedjeljak

Reprizni program - Mala škola kuhanja za prave muškarce u deset (jedanaest) koraka

Trenutno imam strašnu inspiraciju i ispisujem nepregledne stranice i stranice sadržajem visoke visoke kvalitete. No, kako je vijeće mudraca odavno zaključilo da na ovim stranicama mogu opstati samo šundolike izlučevine neću i ne ću vas počastiti beletrističkom poslasticom već vam serviram staro dobro probrano smeće koje zbog svoje tematike i aktualnosti te pitkosti izričaja nikad ne gubi na svježini. Tek smo poneku boru uklonili. Dakle, Aquajakuševac samo za vas...

Kod izrade svakog jela potrebna je velika ljubav i puno razumijevanja da bi postigli zeljeni učinak. Teško je to riječima objasniti laicima. Možda je najbolje da vam to kroz primjere rastumačim.

Bolognjeze

Za ovo jelo potrebno vam je puno namirnica koje vam ne bih odmah sve otkrio, ali znajte da će ovdje biti i avanture i strasti i paprike. I intrige i spletke. I mljevenog i mesa. A o luku i špeku da ne pričamo.

Daklem, kuhanje, kao ozbiljan proces počinje rano izjutra. Posebice subotom. Dok se sneno češkate po međunožju, zijevate po stanu i bunovni pokušavate naći čiste i nepoderane čarape, osjetite miris omleta iz kuhinje. To u vama budi ljubav, glad i lukavost. Kako bi u tom trenutku dali susjedov auto za dobar doručak, jeftino se prodajete za tanjurić omleta i olako obećajete da ćete vi raditi ručak, ne znajući u što se upuštate. U tom trenu jedino vam je važno da na neki način izbjegnete usisavanje i svaki drugi oblik rada.

Zadnji zalogaj na tanjuru donosi velebni podrig zahvale zakonitoj, koji na trenutak uzrokuje mentalnu retardaciju i zaglušenje ušiju vaših ukućana. Onako ošamućene ukućane dokrajčite s par otrovnih prdaca.

No sa zadnjim zalogajem na tanjuru, nestaje romantike. Surova realnost govori da je vrijeme za pripremu obećanog ručka.

1. Vrijeme je za kupovinu. Zapamtite da je za dobro jelo uvijek potrebno nabaviti dobre namirnice. Budući ste sinoć lokali s društvom (što donekle objašnjava događaje koji su uslijedili nakon zadnjeg zalogaja) već je podne i nema šanse da na tržnici nađete išta osim listova bačene salate, koji poskrivečki spremate u vrećice, zadovoljni što ste lukavo pazarili. Nakon toga odete u Konzum, pa u Bilu s jednakim učinkom. Pune vrećice trulog luka, švedske paprike od sto kuna po kili, šampinjona iz tegle govori o vama da ste ne samo vrhunski znalac, već i snalažljivac.

S mesom je malo veći problem, pa ste zadovoljni što vam je sused mesar ispod tezge dao britansko govedo kojemu je istekao rok trajanja. Ionako ćete ga popeći, što će ubiti sve mikrobe. A ako i ne ubije znate da su vaši ukućani izdržljiva marva.

Zadovoljni kupovinom trljate ruke i odlučujete nakratko obići kladionicu i popiti kavicu i novine s pajdašima.

Oko pola tri shvaćate da ste zaboravili na nešto. Pa danas Janica vozi noćni slalom.

Utrčite u kuću kraj glađu iscrpljenih ukućana i započinjete s rezanjem onoga što je prije dva-tri sata nalikovalo povrću.

2. Narežete luk i špek (slaninu). Pardon, narežete luk i pošaljete šestogodišnje dijete u dućan preko ceste po špek, koji ste zaboravili kupiti ranije, te par pivi i kutiju cigareta. Stoša ili kolumbo, naravno. Nakon što vam susjed dovede prestravljeno dijete i tražene namirnice, narežete špek i bacite ga zajedno s lukom u vruće ulje. Nek se prži đubre. Zapalite cigaretu i zadovoljni otpijete gutljaj pive. Nakon pola pive luk je zažutio te na njega bacite meso koje ste zaboravili začiniti. Ali nikad nije kasno, pa to činite simultano.

Nakon dvije pive meso bi trebalo biti gotovo, ali vi o tome više ne vodite brigu, jer je na redu Janica, a Personica i Poutijainenica su super vozile pa je totalno napeto.

Po završetku prve vožnje službenim očevidom utvrđujete da je meso tragično nastradalo. Slučaj zaključujete tvrdnjom da se radi o nesretnom spletu okolnosti.

3. Ponovno počinjete radnje pod 2. osim što ovaj puta ne griješite, pa u dućan šaljete starije dijete. Ispijate četvrtu pivu.

4. Nakon što je meso ispečeno, stavljate ga kraj vatre, popijete pivu i režete papriku, mrkvu i ostalo iz frižidera što sliči povrću, jer ste to naravno zaboravili učiniti ranije. Nakon što se opečete, udarite ljutito rukom po tavi i rušite meso na pod. Kako je poznato da tko ne zna, njemu ne smeta, otpuhnete prašinu s njega i vratite ga u tavu.

5. Ponovno grijete meso i ispijate šestu pivu. Derete se po stanu, cerekate, vičete ženi da se strpi i veselo joj namigujete, misleći da ste strašno šarmantni i da će nakon ovog debakla biti nekakvog seksa. Ovu fazu zovemo supermen faza.

6. Kada osjetite da meso zagara ili vam djeca jave da se u kuhinji dimi, ubacujete povrće, stavljate tavu na slabiju vatru i odlazite gledati prijenos druge vožnje. Od nervoze trusite punčevu domaću rakiju. Dvajest gradi. Najbolja.

7. U ekstatičnom deliriju zbog još jedne Janičine pobjede, skačete po stanu i grlite zakonitu te obećajete da ćete ugasiti požar u kuhinji.

8. Nakon neuspješne borbe s vatrom i drugom litrom loze zovete vatrogasce.

9. Počastite vatrogasce s amarom te zovete piceriju da vam dostave dvoje bolognjeze i picu, jer djeca uvijek nešto filozofiraju. Popijete tri pive dok čekate.

10. Padate u nesvijest i spavate na kauču do jutra.

11. Nikad više ne kuhate.

- 08:53 - Nabaci nešto svoje (8) - Odnesi doma - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovdje možete naći
Puno slova naslaganih u određene skupove i korelacije. Ponekad smisleno, u pravilu - ne. Malo šege, malo poezije, poneki osvrt na aktualnosti, kvaziznanstveno pravno zanovijetanje, mlaćenje prazne slame, piljenje tupom pilom, i slično. Uglavnom, sve što mladi vole (izbjeći).

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se