Novosti

17. srpnja 2008 - Hvala vam za rođendanske čestitke...

... Odlično sam se zabavila. Malo šampanjca, malo kolača, odmor u sjenici na suncu, i tada izlazak s Anouchkom kako bismo pogledale Kung Fu Pandu. Što mi se ima ne svidjeti? Dolazak u godine kad vam je 44 i nije toliko loše - zapravo je kao spoj dvojice 22-godišnjaka. Tužno, bojim se kako bih mogla doseći i spoj kilaže dvojice 22-godišnjaka također...

Tako, i dok se kiša slijeva niz Huddersfield, i ljeto isijava poput oblaka s munjama, trudim se napraviti sljedeće:

Smanjiti porcije kineske hrane (moralni pad zaposlenog pisca).

Učiniti Dječaka plavih očiju smislenim, sada kad ima 250 stranica, i još je uvijek krajnje neshvatljiv.

Spremiti se za svoj godišnji (da, ove godine zaista imam godišnji!) tijekom kojega ćemo K i ja putovati Norveškom i proći pokraj linije Arktika kako bismo vidjeli pomrčinu sunca. Neće mi biti potrebne svjetiljke, ipak - tamo je dan cijelo vrijeme! Možda će obasjati malo i moj neobuzdani zaplet. Mogu se samo nadati...

 

2. srpnja 2008. - Lijeno pisanje? Tko to veli?

I tako sam se ponovno prihvatila Dječaka plavih očiju, koji je napokon počeo razotkrivati svoju neobičnu putanju. Možda je svjetlost, a možda sva čokolada koju u posljednje vrijeme jedem, no zaista osjećam da stvari počinju sjedati na svoje mjesto na način na koji nisu prije.

Što ne znači da se, jednom kad će biti gotov, neki budalasti kritičar (s Amazona ili odnekud) neće usuditi reći kako je roman "lijen" ili "predvidiv". Čini se kako se ovo događa prilično mnogo - iako svi znamo (pogotovo mi koji radije pišemo knjige nego ih samo kritiziramo) da je velika količina krvi, znoja i drugih probranih tjelesnih tekućina potrebno da bi se napravila ova kratkotrajna zabava za ljude dok čitaju krateći vrijeme u zrakoplovima...

 

27. lipnja 2008. - Šampanjac kao lijek

Pa, još uvijek lijeva kao iz kabla. Već drugi dan, i mislim kako ću morati svoju s.a.d. svjetiljku izvaditi iz podruma. Dobre vijesti su da sam gotova s pisanjem scenarija te se mogu vratiti svojim drugim projektima, posebice SVJETLOSTI RUNA (*pozdrav Leonie), koju sam zanemarila u posljednjih nekoliko tjedana.

Čini se kako se moj uništeni ligament dobro oporavlja. Ne trebam više koristiti štap s vrškom u obliku lubanje (iako ga svejedno koristim - tako je fora!), a cijeli oporavak dugujem šampanjcu koji sam pila proteklih nekoliko dana. Znala sam da rođendani služe nečemu...

Hvala svima koji su došli na moje čitanje na Holmfirth festival - bili ste odlična publika, bilo je zabavno. Hvala također -

Soniji Brewer, iz Dječje knjižnice Lindley...

... Christopheru Englandu, što je sve organizirao...

... i svima u Cragratsu, za događanja.

O, i ovo je naslovnica naručena (i odbijena) u Transworldu za ZLO SJEME.

Pogledajte ju, ja mislim da je predivna.

 

 

 

 

 

 

Knjiga gostiju


Stranice izradio:
Boris Dundović

Sva prava pridržana.
2008 © Joanne Harris

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se