25.05.2008., nedjelja
Not Too Much To Ask?
 photo by rusalka Ti si moje jučer, danas i sutra, Jedini. pitati ne moraš, Ti znaš.  photo by flickr u žaru strasti, nehotice, sinoć u ponoć, ugrizao si me za usnu, Jedini. ah, oprosti zbog tog 'vampirskog' poljupca, rekao si, žudno gledajući crvenu kapljicu na mojoj usni. oprosti, rekao si i nježno kapljicu obrisao, vrškom jezika. sad smo u krvnom srodstvu, uzvratih Ti, smijući se, a Ti me na to obasu poljupcima. eh, Mila, zar si zaboravila, taj pakt već sklopismo kad ljubio sam Te po prvi put. |
- 07:11 - poleti, do oblaka (5) - i reci ... - #
15.05.2008., četvrtak
da sam ja ...
|
da sam kap na usnu bih Ti pala zauvijek bih na usni Ti ostala. da sam svila, košulja bih Tvoja bila, da sam ptica, dala bih Ti krila, da sam ruža, za Tebe bih cvala, Tebi cvala, Tebi mirisala ...  ... eh, Jedini, da sam vila, sav bi prah vilinski ... na Tebe potrošila .... |
- 23:59 - poleti, do oblaka (5) - i reci ... - #
11.05.2008., nedjelja
o ključarici, ključevima i o tome ...
|
... u čijoj su ruci ...  ključ moga srca držiš na dlanu no, ključ Ti i ne treba, Jedini. znaš dobro: ta su vrata uvijek otključana, Tebi. ključ moga srca ni meni ne treba više, Jedini. lopova se ne boji Ona kojoj ukrao si već i prvi poljubac i posljednji uzdah ... ključ Tvoga srca tražila nisam moj Ključaru, baratanju ključevima nisam vješta, a ipak mi veliš da 'razbila' sam sve šifre i ušla u Tvoga srca trezor, vještije no itko. zaključavati svoje srce ni Ti više ne moraš, Jedini. kada u trezor neka druga Kradljivica zaviri, ustanovit će da ja već ukrala sam sve Tvoje blago. |
- 23:59 - poleti, do oblaka (2) - i reci ... - #
06.05.2008., utorak
duše bijelih ruža ...
 u visokoj vazi, kraj mojeg uzglavlja, bijele ruže dišu ... i izdišu. duše njihovih mirisa ljubavne dodire dozivaju, i mirise naše postelje, i odjeke naših šapata ... s ružama bijelim, trenutci prošli žive ... i umiru. no, znam: na stabljici vremena, tamo gdje su ubrane te bijele ruže, već su zametci novih pupoljaka i susreta novih, što ćemo ih brati kad se rascvjetaju... |
- 05:37 - poleti, do oblaka (6) - i reci ... - #
03.05.2008., subota
Have I Told You Lately That I Love You?
 I ljiljani su lijepi, ne mari što u cvjećarni ovaj puta nije bilo ruža ... Vidi kako su se krasno rascvjetali, veselit će me čitav tjedan ...  |
- 09:11 - poleti, do oblaka (2) - i reci ... - #
01.05.2008., četvrtak
nisi pomenuo ružu, pablo ...
 Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi, ima li veće nježnosti nego što je moja dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti? Silazeći u tebe kao u ponornicu ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio: perunija, azaleja, robinija hispida. Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam svoje ruke, rastužena i vječna, sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine. Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim: tu je ponor iz kojeg dolazim i kome se vraćam, i slana me žeđ obilazi dok umires, slatka patnjo. Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas, kao glas svoju jeku što ne prestaje i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla. Evo koliko te želim; kao pusta površina vode svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi. Ima li ljepše od tvoje kovine, od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod što tone i što se ljulja između tvojih obala. Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora? U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek. Zagledan u beskrajne prostore otvaram dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više od mene u meni, jednako i jednako samo. Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši, i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vijeđa. Cuerpo de mujer, blancas colinas, muslos blancos... ( Pablo Neruda ) nisi pomenuo ružu, pablo ... a ipak ja sam rijeka rijeka koja Tvoj glas osluškuje koja ružine latice nosi Tebi, prema ušću ... sretna na majskom suncu dok Tvoje ruke u mene uranjaju dok brod Tvoj uz moje obale pristaje dok otvaraš me u vir moj uranjaš ... ... a ja se pitam: gdje ja završavam, gdje Ti počinješ ... ... u meni. to bijaše jučer. a danas puste mi obale. Tvog broda ni na vidiku. ponornica danas bit ću, moj Brodaru, neću da prokleto nebo majski sjaj pomrači. ne dam da kiša trag Tvojih poljubaca zbriše ... |
- 00:35 - poleti, do oblaka (2) - i reci ... - #
Kolovoz 2009 (2) Lipanj 2009 (1) Travanj 2009 (1) Ožujak 2009 (3) Veljača 2009 (3) Siječanj 2009 (6) Prosinac 2008 (6) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (3) Rujan 2008 (5) Kolovoz 2008 (5) Srpanj 2008 (6) Lipanj 2008 (7) Svibanj 2008 (6) Travanj 2008 (16) Ožujak 2008 (17) Veljača 2008 (24) Siječanj 2008 (15) Prosinac 2007 (16) Studeni 2007 (7) Listopad 2007 (7) Rujan 2007 (4) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (5) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
osobni zapisi ... i pokoja pjesma i priča... i kad ptice s juga opet sviju gnijezda i kad ljetu oblak podari par kapi i kad vrijeme prođe kad život ishlapi ... ... sresti će opet, moja Željo pusta, u poljupcu strasnom naša žedna usta ... Jedini, ni strune violina, ne trebaju nam zvijezde, ne treba nam mjesečina zvijezde nam se ogledaju u očima a strune srca titraju u pogledima dok zemlja nam se pod nogama izmiče, mi plešemo valcer u oblacima ... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
 |
| rusalkin svijet |
 |
| clouds and water |
