Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr


fotoPtičica

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

... na obali dunavskoj
još nam pijesak stope pamti ...
još se nad vodu grane
nadvijaju ...
još šume plave vode dunavske,
oblaci još se
stidljivo rumene,
pamteći

naše poljupce ...



Dunav

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Dnjepar

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Jenisej

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

subotnje/nedjeljne priče:

Mačak i Ptičica

Kraljica noći

Dunavska Rusalka


Dnjeparski Vodenjak

Rusalkina pjesma Mjesecu

Ribara starog kći (1)

Ribara starog kći (2)

Ribara starog kći (3, 4 i 5)

Velika sirena

Vilina kosa

Snovolovka














Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

18.08.2007., subota

Ribara starog kći (1)

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Igor Samsonov


... nigdje na svijetu od sto milja
Ljepote takve ni
Kao što bješe lijepa Janja
Ribara starog kći ...
...



Bila je kćer ribara ... i zvala se Janja.

A ribar i nije bio tako star kako je izgledao. Visok, smeđokos, nekoć zgodan muškarac koji je privlačio ženske poglede, sad se sav osušio i postarao, pa bi često neki neznanac pomislio da je Janji djed, a ne otac.

Janjin otac, ribar koji još nije bio starac, iako je ličio na starca, posjedio je, prekonoći, kad mu je umrla žena, Janjina mati. Janji tada nije bilo još ni punih šest godina. Janja se majke sjećala kao kroz maglu, a Janjinu je ocu, prerano ostarjelom ribaru, slika Janjine majke, lijepe i mlade, još uvijek bila živa pred očima.
Tanjušna, blijeda, plavooka i dugokosa, bila je mati u Janjinu sjećanju. Janja je majku pamtila već bolesnu. Čuvena po ljepoti, mati je pred smrt okopnjela, poput snijega. Koža joj je postala prozirna, stas tanak poput trske iz rita ...

Ostadoše samo oči, velike, plave.
Oči ... i kosa, divna, bujna, duga, valovita.

Janja je, kao zadnju sliku o svojoj majci, zapamtila sljedeći prizor:

Njezina mati, u dugoj bijeloj spavaćici, sjedi, leđima okrenuta prozoru kroz koji se vidi dunavska obala. Otac stoji iza nje, kao da želi svojim širokim i snažnim plećima zakloniti Dunav, koji koji je te godine bio tako nabujao da je stigao gotovo do praga ribarske kolibe.
Otac prstima prolazi kroz majčinu bujnu kosu.

Jedina moja ... od tebe ostade samo ta prekrasna kosa ...

Umrla je ubrzo nakon toga. Sahranio ju je, poput djevojke, u bijeloj haljini, raspuštene kose. Sam je nabrao lopoče na Dunavu i upleo ih u vijenac kojim ju je okitio.
A cijelo se selo zgražalo. Jer nije ni popa zvao, nego je samo tamburaše masno platio da joj sviraju, dok je spuštaju u raku. A potom je pio, sam, sjedeći na dunavskoj obali. I nije se trijeznio danima.

***

Selo nije voljelo Janjinu mater.
Ribar ju je doveo kao svoju nevjestu, jedne jeseni, kad se vratio s puta. Te je godine radio na brodu koji je teret prevozio Dunavom, do mora. Planirao je slamni krov na kući zamijeniti crjepovima, a htio je i novi čamac kupiti, pa mu je trebalo novaca.

Cure, koje su na zgodnoga ribara bacile oko, zamrzile su je istoga trena.

Sva je ispijena ...
Obrazi joj blijedi, bez kapi krvi ...

I uznosita je, gospodski se odijeva ... tko zna gdje ju je pronašao
...

Bećari iz cijeloga kraja, s kojima je ribar kao momak lumpovao u krčmama duž Dunava, zapalili su se za blijedom ribarevom nevjestom. I momci, ali i oni poženjeni, uzdisali su, i bljedoliku ribarevu navjestu zamišljali, dok su se sa svojim snašama i curama ljubili pod perinom ili na sjeniku.

A seoske babe i snaše nisu je skidale s jezika.

Gradska frajlica, kažem vam ja ...
A naši se muški svi redom za njom zapalili ... k'o kerovi ...
Velim ja vama, on ju je sigurno doveo iz kupleraja ... te ruke nisu nikad motiku držale ...
Da barem kosu maramom poveže, ko udata žena ... nego hoda kose raspuštene, ko cura ...
I gleda urokljivo ... kad me pogledala tim plavim očima, odma' me počela groznica tresti ...

Ni ime nema ko kršteno čeljade ... K'o je još vidio da se neko zove Morana... ko da je vila a ne žena ...

A onaj njen u nju gleda k'o u zvijezdu, sunce i mjesec, pa sve umjesto nje po kući radi
...

A ribar je te ruke, taj vitki stas, tu dugu kosu, te plave oči ljubio više od svega.
I nije dopuštao da se ti meki dlanovi ospu žuljevima, ni da ta bijela put pocrni na suncu. I tako joj ruke nikada i nisu dotakle motike, ribareva je nevjesta radila samo u kući, kuhala, spremala malenu ribarevu kolibu i plela mreže, sjedeći na klupici pred kućom, u hladu velike bijele breze.
Dok je mreže plela i krpala, tiho bi pjevušila.
A pošto je kćer rodila, gotovo umrijevši u porodu, do nogu bi, u travu, položila zibku i djetetu pjevala uspavanku. Njezinu bi pjesmu vjetar povremeno nosio do zadnjih seoskih kuća. A tada bi se stoka u stajama uznemirila, muškarci bi se uzvrpoljili, žene bi klele, a babe se križale ...

Babe su već i sa seoskim popom razgovarale.
Je l' se ribar oženio tom neznankom ... i je l' se njome oženio u crkvi, to nisu mogle znati. No, znale su da dijete nije kršteno, barem ne u njihovoj crkvi. Tentale su seoskog popa tako dugo dok se on nije jednoga dana uputio do ribareve kolibe. Bio je već postariji, pa se, onako podebeo, uspuhao dok je u svojoj crnoj odeždi, po suncu, klipsao prema ribarevoj kući.

U hladu breze, na klupici, sjedila je Ona. Dijete joj je bilo na prsima, a ona je djetetu tiho pjevala. Kad je podigla pogled prema njemu, pop je segnuo rukom da se prekriži, no ruka mu je u zraku zastala ... Zastala mu je i riječ u grlu, njemu koji je bio rječit i čuven zbog svojih propovjedi.

Ona je brzo prekrila grudi košuljom i upitala ga: Kojim poslom, gospodine?

Ah, sutra je Veliki petak, pa sam htio onoga tvojega pitati ... može li donijeti kojeg smuđa u moj dvor. Bit će mi župnik na ručku .... on će na Uskrs držati misu u našoj crkvi ...

Mojega neće biti do večeri, na Dunavu je ...
Reći ću mu, kad se vrati. A on se još nikad nije vratio prazne mreže
.

Pop je odjurio, kao da ga vjetri nose. I usput je čvrsto stiskao križ koji mu je na tankom lančiću visio na prsima, govoreći: Apage Satana ... apage ...

No, njezin pogled, to dijete na njezinim prsima i pjesma koju je pjevala, pratili su ga još danima.
A babama je rekao da je puste u miru, i da je dijete kršteno u gradu pa nemaju razloga za brigu ...

Od tada je u širokom luku zaobilazio ribarevu kolibu.

***

Ribareva je koliba bila izvan sela, blizu dunavske obale. Od kada se ribar oženio, rijetko je tko k njima svraćao. Jer ribar je bio prijeke naravi i ljubomoran. Žene su se bojale njegove psovke, ako bi nečim uvrijedile njegovu nevjestu. A ljudi, čije bi se oči zažagrile kad bi im se pogled spustio na ribarevu ženu, bojali su se da bi ih ljubomorni muž mogao u Dunav baciti, ili još štogod gore uraditi ...

I tako su ribar i njegova nevjesta živjeli udvoje, gotovo se ne družeći s drugim ljudima. Ona nije nikada sjedala s njim u čamac, ostajala je na obali, čekajući ga.
Dok bi ga čekala, plela bi mreže ili samo sjedila i gledala oblake.
Pogled joj se nikada nije spuštao na vode Dunava.

Mislio je da će mu srce iskočiti iz grudiju, od veselja ... kad mu je rekla da će ih do jeseni biti - troje ...

Kćer mi rodi! rekao je.
I nek ima tvoje oči ...

Rodit' ću ti kćer ... odgovorila je. Z n a m da ću ti kćer roditi.
Ja bih ti ipak radije sina rodila, i a k o
...

Prvo kćer! A za sina ima vremena ... rekao je ljubeći je.
A zatim ju je podigao uvis i zavrtio. U srcu ga je zazeblo, bila je tako lagana, da nije osjećao nikakve težine. I uplašio se, strašno se uplašio na slutnju da im je ostalo još samo malo vremena.

Neće više nikakav posao ni taknuti, sve dok ne rodi ... zarekao se.

***

Lijevale su, danima, novembarske kiše, a Dunav je bio višlji nego što to pamte i najstariji alasi, kad je ribara jedne noći probudilo Moranino ubrzano disanje.

Pozvat ću staru Magdu, da ti pomogne ... rekao joj je.

Ne! nitko mi ne treba ...
Nitko ... osim Tebe
...

I tako je ribar sam dočekao u ruke svoju novorođenu kćer kad ju je Morana, nakon dugih porođajnih muka, uspjela istisnuti iz svojeg izmučenog tijela. Nije uspio kćer dobro niti pogledati, samo ju je zamotanu odložio u pripremljenu zibku, jer je iz Morane briznula krv, natapajući plahtu. Iskrvarila je jako i gotovo umrla.

Dok su godine prolazile, ribar je Moranu ljubio sve snažnije, i želio sve jače, no sada je, ljubeći je, zastajao u svojem užitku i povlačio se prije vrhunca. Sjećao se onoga «i a k o» koje je Morana izrekla, kad je kazala da mu želi roditi sina.
I sjećao se rijeke krvi koja je iz nje potekla nakon poroda.
I nije želio sina, nije želio više djece ... ne ako bi to značilo smrt za Moranu. A bojao se da bi ponovno rađanje moglo njegovu Moranu odvesti u smrt.
Osjećao je da i Morana njega ljubi i želi sve jače. I kad bi se noću pretvarao da je zaspao, s bolom je slušao jecaje koje je Morana gušila zagnjurivši lice u jastuk.

Te je godine zavladala suša, zima je bila bez snijega, izostale su proljetne kiše, a potom je zavladala ljetna žega. Dunav je te godine bio jako nizak i činilo se da gubeći snagu teče sve sporije.
Dok se toga jutra opraštao od Morane, spremajući se u ribolov, učinilo mu se kako su obrazi njegove ljubljene rumeniji a oči blistavije no što su odavno bile. I stvarno, dok je Dunav snagu gubio, Morana kao da je ponovo procvjetala. Dok je ljubio te ljubljene usne, preplavio ga je val želje. I obljubio ju je tu, na pragu kolibe. Oboje su potonuli u vrtlog strasti, ljubili su se opet kao kad su se tek sreli.
Izgubio je nadzor nad sobom....

Dok je, nešto kasnije, njegov čamac plovio niskim dunavskim vodama, ribar se kajao što je izgubio glavu, što se nije mogao suzdržati, u zadnji čas. I nadao se da neće biti posljedica.

Morana je i dalje cvjetala. Trajalo je to do prvih jesenjih kiša. A te jeseni kiše su se slile tako naglo, nadoknađujući sušno proljeće i ljeto, da je Dunav narastao i izlio se iz korita u samo jednoj noći.

Te je noći Morana pobacila i iskrvarila.
Poživjela je još tri dana, a četvrtoga kad je već mrtva ležala na odru, s vijencem od lopoča i u bijeloj haljini, Dunav se počeo povlačiti.
Iako je dijete koje se nije ni rodilo bilo tek grudica mesa, ribar je ipak znao da bi to bio sin ...
I slutio je da bi Morana možda poživjela da je Dunav ranije počeo opadati.



... kraj prvog dijela.
drugi dio - sutra.




U jednoj Začaranoj dolini živi jedan pjesnik ...
Jedan vitez riječi, vitez bez oklopa, štita i mača ... vitez s ružom ...

Dragi Grofe V., priču posvećujem Tebi.
Znam da ćeš je razumjeti ...


...divno je (...)
Znanstvo Duša

il barem utjeha
... veliš Ti, viteški Pjesniče ...

A ja uvijek nalazim, i jedno i drugo, u Tvojoj
Začaranoj dolini.








- 23:59 - poleti, do oblaka (16) - i reci ... - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (6)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (16)
Ožujak 2008 (17)
Veljača 2008 (24)
Siječanj 2008 (15)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (10)
Srpanj 2007 (5)
Opis bloga

osobni zapisi ... i pokoja pjesma i priča...

Photobucket

... ovdje su mi oči plavlje,
valjda zbog lijepog plavog Dunava ...
il' zbog Tebe, Jedini ...



Photobucket




counter pokrenut 25.10.2007.

i kad vječnost pođe putovima zvijezda
i kad ptice s juga opet sviju
gnijezda
i kad ljetu oblak podari par
kapi
i kad vrijeme prođe
kad život
ishlapi ...

... sresti će opet,
moja Željo pusta,
u poljupcu strasnom
naša žedna usta ...




Valceri ...
for lovers, dreamers and loosers ...


















ne treba nam plesni podij,
Jedini,
ni strune violina,
ne trebaju nam zvijezde,
ne treba nam mjesečina

zvijezde nam se ogledaju u očima
a strune srca titraju u pogledima

dok zemlja nam se pod nogama
izmiče,
mi plešemo valcer
u
oblacima
...






Photobucket



Ti si moje jučer, danas i sutra,
Ljubavi moja jedina.
pitati ne moraš,
Ti znaš.



Photobucket

Na prvi pogled

Na rubu sam zdenca stao.
I odmah sam znao:
I want her kiss!

Na rubu sam zdenca stala.
I odmah sam znala:
This is this!
I want him to kiss.




photo albums

rusalkin svijet


clouds and water



Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket