MORE
z bose noge po plićaku
kako dite hodin
more mi se smije -
nas dva skupa valjamo
obluci
opet san mića
i sve ću pozabit
ča nosi svit velih
ovdi na ovoj plaži
s tobu - more
opet san dite
i opet se igran
onako kako si me učilo pred puno let -
išćen školjke va pesku
na istomu mestu
z bose noge po plićaku
postajen del od tebe
a ti mi se smiješ
i ja se tebi smijen -
sunce je s nami
valjamo šljunak
išćemo školjke ke san zabila ovdi
nikih pasanih let
opet san dite -
a ti si vavik TI
MORE!
E.M. Mahulja/Krk
30.10.2006. u 23:00 |
2 Komentara |
Print |
# |
^
| |
listopad, 2006 |
|
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
31 |
|
|
|
|
|
Listopad 2006 (7)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sve ča ovdi bude zapisano je autorsko vlasništvo autora bloga (mene) i more se koristit jedino po onomu ča propisuje Creative Commons licence.
Elfrida Matuč-Mahulja
Ovo djelo je ustupljeno pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 2.5 Hrvatska.
Sve ča volin
Balkanski književni glasnik
Da bih bila ja...
Moja sjena i ja
Erotika u riječi i stihu
LUPIGA
Knjiški moljac
PELUD NET
BODULKA
Odsutna pogleda sjedi na jutenoj vreći do vrha ispunjenoj tek ubranim maslinama. Od rane je zore već bila u berbi. I sada na rubu ceste, bezizražajna pogleda čeka prijevoz kući... još mora skuhati ručak. Njeni su muškarci gladni, radili su naporno u berbi s njome cijeli dan...
Pokraj nje prolaze automobili u oba smjera, autobusi... sve ih primjećuje. Primjećuje poglede putnika u njima. Netko joj mahne, netko joj se smije. Kao da i sama ne zna kako izgleda u toj potrganoj staroj odjeći. A u čemu bi drugom brala masline u masliniku na kamenjaru!?
Svejedno, oni prolaze. Ljudi putuju. Sutra je blagdan i promet je pojačan.
A gdje je ona u životu bila?
Ne zna ni da odavno ne voze trajekti na relaciji Črišnjeva-Voz. Doduše čula je za nekakav most... Ma tko o tome misli.
Previše muškaraca u kući ima i treba brinuti za njih. Muž još stariji od nje, sinovi koji se nisu poženili, pa nešto stoke... vinograd, maslinici...
U njenom životu nije bilo vremena za saznanja. Za putovanja.
Možda se ipak uputi do Međugorja kad župnik organizira hodočašće. Možda... ako to bude u doba kad nema posla ni u kući ni u "kampanji"...
Zašto mi se učinilo da su joj oči suzne? Danas dok sam je i ja promatrala iz autobusa vraćajući se kući s posla... progoni me njen lik čitavog dana. To je Bodulka. Prava. Vjerojatno je cijeloga života maštala o bijegu, ali ju je sudbina usidrila na Otoku. Okrutno.