SLIJEPI CYRUS

29 lipanj 2012



.....slab sam na cure s gitarom.....oduvijek....pune su tog nekog vjetra u kosi...pjesama koje samo one znaju.....



.......prvi put kad sam preslušao album "End of Endless False Starts"..... pjesma Blind Cyrus kantautorice Raine Rose nije me se nešto posebno dojmila.....pjevna jest....refren solidan.....



....ono što me kasnije ponukalo da je stavim na svoj MP4 koji se stalno vrti u autu jest tekst....mogao sam je zamisliti slomljenu kako nastupa u nekom baru...punom pijanih gostiju i muškaraca koji je promatraju pohlepnim očima....melankoliju koju je osjećala za domom...i siguran sam da ju je napisala...t.j..da je opisala stvarno iskustvo i osjećaje koji su je tada preplavili.....

......ali tek nedavno me zaokupila figura slijepe lokalne lude...Cyrusa...koji se dok Raina svira ludo vrti na podiju ispred nje........



....svako mjesto ima svoju feštu.....i svako mjesto ima svoju lokalnu ludu....pa tako i mi...Ika od rođenja malo slabije kuži stvari....ali je drag i nije agresivan...rijetko popije.....i počesto je predmet izrugivanja osoba koje smatraju da su bolje od njega.....

.....neki dan krene priča kako je Ika vodio turiste po našem gradu.....Ika se nađe svugdje...pa je tako i toga dana bio prisutan kada je došao autobus s turistima u naš grad.....voditelj autobusa priupitao ga je kada su izgrađene zidine koje opasuju stari grad...na što im je Ika lakonski odgovorio......"O,pa zidine su tu još od prije rata....",turisti su ostali u čudu,dok ih nije preuzeo pravi turistički vodič.....i onda smo se smijali toj priči.

....I sada...... slušajući ovu pjesmu......nisam više siguran koliko je priča smiješna.....za Iku postoji samo rat koji je ne tako davno završio...pa je logično da su zidine iz vremena od prije tog rata....Ika živi u sadašnjem vremenu,sa čime se većina nas ne može podičiti....ne muče ga prošlost i budućnost.....i kao karta lude iz špila za tarot....sa smješkom korača u ono što nama izgleda kao provalija...a za Iku je to samo novi dan....i kao za slijepog Cyrusa iz pjesme...prilika za još jedan ples......




GRMLJAVINA U DŽUNGLI

28 lipanj 2012



.....Godina je 1974,30. listopada....na stadionu Mai 20 u Kinshasi u tadašnjem Zairu....dok je više desetaka tisuća ljudi vikalo "Ali Bomaye!!!"....bivši prvak u teškoj kategoriji Muhammad Ali u kordonu policije lagano je koračao prema ringu koji je podignut na sredini travnjaka....jedan od najvećih događaja u povijesti boksa upravo je trebao početi.....Ali i Foreman te večeri boksali su osam rundi kada je Ali nokautom pobijedio te ponovno ponio titulu svjetskog prvaka u teškoj kategoriji.



....ono što je prethodilo ovom meču vjerovatno je Aliju donijelo naklonost publike,jer sredinom 60- tih godina Ali prelazi na islam,te ulazi u sukobe se vladom SAD-a, odbijajući regrutaciju za vrijeme Vijetnamskog rata za što je bio osuđen. Istovremeno mu i boksačke federacije brane nastupe i oduzimaju osvojenu titulu koju je do tada uspješno branio više puta. Prekid službene karijere je trajao oko 3 godine i tek 1970 godine Ali je konačno ponovno dobio licencu za nastupe, a 1971. je ukinuta presuda na Vrhovnom sudu kojom je bio osuđen zbog odbijanja vojne službe. Nije se dugo čekalo do ponovnog napada na titulu, i to u borbi protiv Joe Fraziera, često opisivanoj kao 'borba stoljeća'. Ali je tu doživio jedan od rijetkih poraza, ali se Frazieru revanširao u meču 1974. godine. Ta mu je borba donijela mogućnost novog napada na titulu protiv George Foremana , a postala je poznata kao "The Rumble in the Jungle" .

IZVOR:http://en.wikipedia.org/wiki/The_Rumble_in_the_Jungle

.....sinoć sam pogledao taj povijesni meč.....i osim što sam uživao...sjetih se jedne pjesme posvećene upravo ovom događaju.....

HARONOVA PLAĆA


CHARON AND PSYCHE-John Roddam Spencer Stanhope (1883)

.....Priroda posla kojim zarađujem za kruh dovodi me u česte kontakte sa starim ljudima....ponekad su tužni.....ali većinom su to nasmijani susreti.....kuha se kava...vade se malo odstajali "Petit Beure" keksi iz vitrine....i krene priča.....ponekad mi se učini da im samo treba uho koje će ih pozorno slušati neko vrijeme.....kome će se izjadati....ma upravo onaj ljudski faktor o kojem sam govorio....

....U jednom trenutku razgovora obično me priupitaju...."Jeste li već vidjeli moje unuke?"...pa izvade one starovinske albume...neke sam pregledao i desetak puta......pa govore o svojoj djeci...unucima...od kojih u dosta slučajeva i vide samo slike......i kažem.... većinom su to nasmijani susreti

.....ali.....imam jednu enigmu.....baka Zuzana je smještena u Domu za stare i nemoćne osobe.....nekoliko puta godišnje je obiđem....jedno vrijeme smo bili i susjedi.....danas sam bio kod nje.....grli me i poziva u svoju kućicu....razgovaramo o zdravlju....o tome kako se privikla na život u domu.....i onda dolazi taj trenutak....odlazi u svoju sobu...i donosi stari fotoalbum.....i krećemo na još jedno putovanje po sahranama teta Zuzanine familije.....

...Doslovno cijeli album ispunjen je slikama sa sahrana....slikama mrtvih koji leže na odru....slikama grobova prije i nakon renoviranja...a Zuzana priča sa takvim žarom da ju je milina slušati...."Znaš",kaže,"Moj muž i ja smo radili dugo u Njemačkoj.Kad sam ga sahranila tamo je bio samo drveni križ,a da vidiš sada"....i pokazuje mi spomenik od bijelog mramora....."Oduvijek je želio biti sahranjen blizu crkve i blizu vode...i vidiš kako se sve lijepo posložilo...baš smo ga sahranili uz crkvu u blizini česme...pogledaj....eh,da me bar hoće bog uzeti"......

....na rastanku me zagrli....."Pozdravi ženu i poljubi djecu".....i nestaje u polutami svoje kućice.

....i danas sam nakon posjeta razmišljao....kvragu.....Teta Zuzana je sa Haronom prije svoje smrti dogovorila plaćanje prijevoza u ratama.....usitnila je zlatnik...pa svaki put kad izvadi svoj fotoalbum....na račun starog momka uplati pokoji novčić.......

LA MER

27 lipanj 2012



.....Prije nekoliko godina Bean je osvojio nagradno putovanje u Cannes....prije nego je stigao na odredište uspio je oteti dječaka,pokušao ukrasti motor,čak je dignuo u zrak cijelo jedno selo u francuskoj provinciji,lovio je kokoši,prosio,glumio....a mi smo se kidali od smijeha....jer za njega postoji samo jedan put.....naprijed......



.....ali najjača scena u cijelom filmu je završni song u maniru starih mjuzikala,gdje cijela glumačka postava pjeva pjesmu Charlesa Treneta......La Mer......



.....kao figuru na francuskoj glazbenoj sceni....za Treneta je također kao i za Beana postojao samo put naprijed....U zlatno doba francuske šansone....kada je bilo neobično da pjevač piše i izvodi svoje pjesme...Trenet je izričito insistirao da snima samo materijal koji je sam napisao i od toga nije odustajao.Nakon drugog svjetskog rata bio je na suđenju zbog suradnje sa okupatorom....naime,nakon okupacije Francuske od strane Njemačke,Trenet je odlučio nastaviti sa karijerom,te je nastavio izvoditi svoju glazbu,što je zasmetalo pokretu otpora...koji je pronio glas da Trenet u sebi ima židovske krvi...na što je Trenet javno iznio svoje genealoško stablo...a to mu francuzi nikada nisu zaboravili.......



Njegova pjesma "La Mer", koju je prema legendi napisao s Leom Chauliac na vlaku 1943 godine, snimljena je tek 1946. Trenet je u intervjuu objasnio da je smatrao tu pjesmu kao nedovoljno "swing" da bi postala hit,pa je zbog toga čamila u ladici tri godine prije nego je snimljena.... "La Mer" je možda najpoznatiji Trenetov rad izvan francuskog govornog područja, s preko 400 zabilježenih verzija.



SHADOWS

26 lipanj 2012



photo:Shadow on the wall by irene gr (http://www.flickr.com/photos/irenegr/)

.....I kad sam već kod Colea...ne mogu izdržati a da ne stavim još ovu stvar i ovu fotografiju

MONA LISA



...U ovom,meni dragom filmu Bob Hoskins glumi Georgea, tvrdog, ali u osnovi dobrodušnog potrčka lokalnog mafijaša, koji je nedavno pušten iz zatvora, gdje je odležao umjesto svog šefa Mortwella (Michael Caine). Još uvijek spreman da bude svačiji otirač, George pristaje biti vozač ohole ekskluzivne prostitutke Simone (Cathy Tyson).



U početku se ne slažu, ali Georgeu se Simone počinje sviđati,te je uzima u zaštitu . Ona ga moli da joj pomogne pronaći jedinu istinsku prijateljicu, prostitutku koja se zove Cathy (Kate Hardie). Dirnut ovom odanošću, George pronalazi djevojku, samo da bi ozlojeđen saznao da su Simone i Cathy ljubavnici.Georgea u filmu toliko iskorištavaju i zlostavljaju ,da kada on uzme stvar u svoje ruke ,osjećate se kao na utakmici,navijajući za njega ......

.....i na kraju.....osnovna tema filma i lajtmotiv Georgeove očaranosti prostitutkom Simone...je ova pjesma starog croonera Nat King Colea

UMJESTO EPITAFA

......Jednom je živio čovjek.Onaj tko ga je upoznao rekao bi da nema smirenijeg bića na kugli zemaljskoj...i onda dođe rat....i čovjeku se desi neki "kvrc" u glavi.....i jedne samotne noći u ratnom Sarajevu...povukao je obarač.....Jednom je živio čovjek....



....ovaj post pišem sam sebi.....anonimnost mi dopušta da pustim na slobodu jednog svog osobnog demona...koji me kljuje godinama....a nikome nisam rekao koliko je duboko pustio kandže.....



.....čika Drago...večeras sviram za tebe.....



.....ove pjesme znaš....:)



Gorčin
Mak Dizdar

Ase ležit
Vojnik Gorčin
U zemlji svojoj
Na baštini
Tuždi

Žih
A smrt dozivah
Noć i dan

Mrava ne zgazih
U vojnike
Odoh

Bil sam
U pet i pet vojni
Bez štita i oklopa
E da ednom
Prestanu
Gorčine

Zgiboh od čudne boli

Ne probi me kopje
Ne ustreli strijela
Ne posječe
Sablja

Zgiboh od boli
Nepreboli

Volju
A djevu mi ugrabiše
U robje

Ako Kosaru sretnete
Na putevima
Gospodnjim
Molju
Skažite
Za vjernost
Moju

CHILL OUT

25 lipanj 2012



...Antarctica je soundtrack Vangelisa za film "Nankyoku monogatari",oliti "Antarctica", Koreyoshia Kuraharae, objavljen 1983 godine.Dugo godina, soundtrack album je bio dostupan samo u Japanu,rijetko se pojavljujući i u drugim zemljama kao rijedak i skup uvozni proizvod, sve dok 1988 Polydor konačno nije odlučio objaviti album u cijelom svijetu.



....eto čovjek svašta nauči.....kako na sjevernoj ledenoj kapi postoji aurora borealis...tako i na južnoj hemisferi postoji aurora australis...polarna svjetlost (Aurora Borealis i Aurora Australis) spada među najljepše prizore koji se mogu vidjeti u prirodi. Kad se ona pojavi, često se na nebu čuje prasak, a veliki, sjajni luk koji je neprestalno u pokretu, osvijetli noć. Blistavi zraci svjetlosti ponekad se rašire poput lepeze, nekad zasvijetle kao jaki reflektori ili se iznenada počnu pomjerati gore-dolje.



Prema naučnim mjerenjima, ta se igra svjetlosti dešava na visinama od 80 do 160 kilometara iznad Zemlje, a nastaje kao posljedica električnih pražnjenja razrijeđene gornje atmosfere.



Polarnu svjetlost stvara Sunčev vjetar koji usijane čestice plazme s površine Sunca izbacuje u svemir. Te čestice potom privlači Zemljino magnetsko polje, koje je najjače na Sjevernom i Južnom polu, a one na kraju ostaju 'zaglavljene' u ionosferi, odnosno onom dijelu atmosfere koji se proteže od 60 do 600 kilometara od Zemljine površine. Svjetlo titra na nebu kao da je živo i vidljivo je samo u području Arktičkog i Antarktičkog kruga. Najčešće je zeleno polarno svjetlo, dok je crveno najrjeđe.



IZVOR:http://cudaprirode.com/portal/cprirode/csvijeta/104-aurora-borealis
http://bs.wikipedia.org/wiki/Polarna_svjetlost
http://en.wikipedia.org/wiki/Antarctica_(Vangelis_album)


......i na kraju ono što mi je bila prvotna namjera...dok se nisam zapleo u čudesa polarne svjetlosti.....Vangelis i Antarctica.....chill out....kod nas je vani 30 u hladu








DIGGER

24 lipanj 2012



.....zavirujući u mračne kutove Youtube-a...dobar digger može iskopati koješta....ponekad....samo ponekad...pojavi se kakav zlatni grumen...od kojeg ti se naježe dlačice na rukama....

Mildred "Millie" Jackson (rođena 15. srpnja 1944) je američka R & B / soul pjevačica, tekstopisac i komičarka. Njezine vokalne izvedbe često se odlikuju dugim, duhovitim i eksplicitnim dijelovima koje je počela izvoditi na pozornici kako bi pridobila pozornost publike.Pjesmu " If You're Not Back In Love By Monday" izdala je 1977 godine na albumu "Feeling bitchy"



"If We're Not Back in Love by Monday" je napisao američki country glazbenik Merle Haggard. Poslušao sam njegovu izvedbu i....ma nije ni do koljena Millie Jackson....



LIBERTANGO


FABIAN PEREZ-TANGO IV



Nije pretjerivanje reći da je Astor Piazzolla najvažniji lik u povijesti tanga,div čija sjena nadvija sve koji su mu prethodili i one koji su pošli za njim.Mjesto Piazzolle u Argentinskom najvećem kulturnom izvonom proizvodu-tangu, je otprilike jednako onom od Dukea Ellingtona u jazzu - genijalni skladatelj koji je uzeo prizemnu ,senzualnu, čak zloglasnu narodnu glazbu,te je pretvorio u sofisticirani oblik visoke umjetnosti. No, čak i više od Ellingtona, Piazzolla je i virtuozni performer s gotovo neusporedivim majstorstvom na svom izabranom instrumentu, bandoneonu, harmonici velikih gumba ,teškom za sviranje zbog svoje nezgrapnosti i složenog prstometnog sustava . U Piazzollinim rukama, tango više nije strogo plesna glazba; njegove skladbe posuđuju mnogo od jazza i klasične glazbe, stvarajući novi harmonijski i ritmički vokabular,koji je stvoren više za koncertne nego za plesne dvorane, nazvan "Nuevo Tango".Složenost i ambicija Piazzollina opusa donijeli su mu ogromno međunarodno priznanje, posebno u Europi i Latinskoj Americi, ali i trajno neprijateljstvo mnogih tango čistunaca koji su ga napali nemilosrdno zbog navodnog napuštanja tradicije (koji su čak i utjecali na njegov progon iz Argentine na nekoliko godina). No, Piazzolla se uvijek držao svog puta u tangu, i ostao vodeći izaslanik u svijetu tanga sve do svoje smrti 1992 godine.



Piazollin "Libertango",složenica je od španjolske riječi Libertad koja znači slobodu i Tanga kao glazbenog i plesnog izraza.Ovaj komad je predstavljao veliki skok u Piazollinu doživljaju tanga,te se može reći da je ova skladba prekretnica iz klasičnog tanga u Tango Nuevo i do sada je doživjela već preko 500 različitih izdanja.

IZVORI:http://www.allmusic.com/artist/astor-piazzolla-mn0000607967
http://en.wikipedia.org/wiki/Libertango



.....ova skladba me progoni još od kada sam je prvi put čuo kao pjesmu Grace Jones- I've Seen That Face Before,i bila je još jedan korak koji me je odvukao jazzu.Pa evo kako je Grace izvela Libertango 1981 godine.





MJESEČARSKA ROMANSA-F.G.Lorca



Zeleno, volim te zeleno
Zeleni vjetar. Zelene grane.
Barku na zelenom moru
Konja u zelenoj gori.
Sa sjenkom oko svog pasa
Ona na terasi sanja,
Puti zelene i kose,
S očima od srebra hladna.
Zeleno, volim te zeleno.
Ispod ciganskog mjeseca,
Stvari što je posmatraju
Ona ne može da gleda.

Zeleno, volim te zeleno.
Velike ledene zvijezde
Dolaze sa ribom sjene
Što svitanju put prostire.
Smokva se uz vjetar tare
Grubom korom svojih grana,
A šuma iskusna lija,
Ljutite agave svija.
Ko će doći? I otkuda?
Na terasi ona spava,
Kose zelene i puti,
I o gorkom moru sanja.

Kume ja mjenjati želim
konja svog za kuću njenu,
konjsku ormu za zrcalo
I svoj nož za njezin veo.
Iz kanjona Kabra kume

Krvareći stigoh evo.
Kad bih ja to momče mogo
sporazum bi sklopljen bio,
ali ja više nisam ja
kuća više moja nije.
Kume umro bih na odru
ako može od čelika
zastrtom holandskim platnom
dolično, ne žaleć svijeta.
Zar ne vidiš moju ranu
Od grudi do grla cvijeta!
Tri stotine crnih ruža
na bjelini tvog prsnika.
Mirisna ti krv natapa
Pojas oko struka gipka.
Al' ja nisam više ja,
Nit je kuća više moja.
O pusti me da se uspnem
do balkona visokoga;
pusti me uzaci pusti
do balkona zelenoga.
Do balkona mjesečeva
Odakle se voda slijeva.


Dva kuma se već uspinju
Ka visokim balkonima,
A za sobom ostavljaju
Trag od krvi i od suza.
Trepere na krovovima
Laki limeni ferali.
Hiljadu kristalnih defova
Zoru što se rađa pali.


Zeleno, volim te zeleno,
Zeleni vjetar i grane.
Dva su kuma uspela se.
Raskošni vjetar ostavlja
Čudan okus na usnama
Mente, žuči i bosilja.
Gdje je reci meni kume
Tvoja kćerka miljenica?
Kolko puta čekala te
Na balkonu zelenome!
Kolko puta čekat će te
Crne kose hladna lica!


Iznad zrcala studenca
Ciganka se njiše jedna.
Puti i kose zelene
Očiju od srebra ledna.
Nad vodom je podržava
Smrzla siga mjesečeva.
Noć je postala intimna
Kao neki trg maleni,
A na vrata udaraju
Grubo pijani žandari.
Zeleno volim te zeleno.
Zeleni vjetar. Zelene grane.
Barku na moru zelenom
Konja u gori zelenoj
.





FLASH III-ZLATO

23 lipanj 2012



.....gledajući neki dan na Nisinom blogu slike sunca koje po moru pravi put od zlata....sjetih se posljednjeg dana boravka na Susku...pjesme "Zlato"......i koncerta Ljetnog Kina....Maxa Juričića na ukuleleu i dva dečka iz Šomazgoona na klarinetu i udaraljkama.....uz hladno pivo smo plesali do ranih jutarnjih sati.....pjesmu Vještica "Zlato" čuo sam i prije toga...mada nisam nikada posebnu pozornost pridavao tekstu...i sada me je kopkalo što je to i gdje je taj "Minažeraj u Brazilu".....

...i prema Wikipediji....Minas Gerais je jedna od 26 država Brazila, druga po broju stanovnika, a četvrta po veličini u brazilskoj federaciji. Glavni grad je Belo Horizonte.Minas Gerais su stvorili kolonisti u šesnaestom stoljeću, u potrazi za zlatom, a kasnije i dijamantima. Sam naziv Minas Gerais (skraćeno od Minas dos Matos Gerais), na portugalskom znači opći rudnici.



Zlatna groznica je ostavila traga na mnogim gradovima u Minas Geraisu (Mariana, Ouro Preto, Diamantina, Sabará, Tiradentes). Relativna izolacija od europskog utjecaja, kao i veliki dotok zlata i ostalih vrijednih minerala, pomogla je ljudima da razviju poseban stil u umjetnosti, poznat kao Baroko Mineiro (Barroco Mineiro).



Najbolji primjeri Baroko Mineiroa, iz ovog perioda su bogato ukrašene crkve u kolonijalnim gradovima, sačuvani do danas kao muzeji. Najpoznatiji umjetnik tog razdoblja je Antônio Lisboa, poznat kao Aleijadinho. Njegove statue i slike su visoko cijenjene od strane stručnjaka kao najprofinjeniji umjetnički izraz izvan Europe, tog vremena. Zajedno sa arhitekturom, i glazba je doživjela svoj vrhunac u Minas Geraisu, u 18. stoljeću. Zbog bogatstva, za koje se čulo na daleko, mnogi poznati glazbenici su dolazili iz Europe u Minas i osnivali svoje glazbene škole, čime je glazba ovih krajeva postala mnogo više nalik na klasičnu europsku glazbu od ostale brazilske glazbe.



Iako rudnici nisu bili toliko profitabilni, Minas Gerais je i dalje igrao glavnu ulogu u životu Brazila, u 19. stoljeću. Zahvaljujući političkom uticaju u Brazilu, Minas Gerais se othrvao od neizbježne propasti počevši uzgajati novi najveći izvozni proizvod Brazila - kavu. Jedno vrijeme, zahaljujući politici, jedino se u Minas Geraisu mogla proizvoditi kava, čime su stekli početnu prednost u odnosu na ostatak Brazila. Ova kava i danas,u Europi, slovi za najbolju kavu.

IZVOR:http://hr.wikipedia.org/wiki/Minas_Gerais



......i ujutro....kada budete pili svoju prvu jutarnju kavu...pustite ovu pjesmu.....nabijte slamnati šešir na oči.....i pogledajte kroz prozor......možda se na nekoj vodenoj površini pojavi put od zlata.....da vas povede u Minas Gerais...



Minas Gerais u Brazilu
ima zlato
sunce je zlato
ti piješ vino ispod slamnatog šešira
od smijeha pravim saksofon
od sunca pravim put
a ti si moj šofer
nasmij se
kuda bih sam
ti pijes vino ispod slamnatog sesira





SLOVO O ČOVJEKU-MEHMEDALIJA MAK DIZDAR

22 lipanj 2012



SLOVO O ČOVJEKU

Prvo

Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo vrati i umnoži

Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce

Zarobljen u meso zarobljen u kosti
Prostor taj do neba

Kako da premosti?

Drugo

Zatvoren u rebra zarobljen od srebra
I kad si visokan bjeliji od srebra

Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi

Otrgnut od neba žudiš hljeba vina
Al u domu tvome

Kad će domovina?

Treće

Zatvoren u meso zarobljen u kosti
Pa će tvoje kosti tvoje meso bosti

Otrgnut od neba želiš hljeba vina
Kamena i dima samo ima svima

Od te ruke dvije tvoja jedna nije
Jedna drugu ko da hoće

Hoće da pobije?

Četvrto

Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno zoveš sunce

Sanjaš da se nebo približi i vrati
Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati

U žilište slišćen zatvoren u krvi
U tom kolu bola

Potonji il'
Prvi?

Peto

U tom kolu bola ni potonji ni prvi
Igrište si strvi i ročište crvi

Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela
Kad će tijelo samo da

Postane djelo?




JESI LI USAMLJEN VEČERAS...JOHNNY?

21 lipanj 2012



.....Davno je bilo kad je Johnny.B uzeo svoj kartonski kofer i gitaru....okrenuo se posljednji put ,pokazao nam svima srednjak i umro....umro jer smo izdali sve ono o čemu je pjevao....o ljubavi... o otporu glupanima.I kao živi mrtvac sada obitava u zemlji tulipana...ponekad načujemo nešto o njemu....većinom nas psuje...i u pravu je.



Nažalost....kad su ga proglasili mrtvim...diskografske kuće su požurile izdati stare albume Azre na kojima su zaradili grdnu lovu....mrtvac Johnny nije dobio ni filira.

I dok mi i dalje iskopavamo ustaše,četnike,partizane, mlatimo se i koljemo....tu i tamo pokoji pripadnik te nesretne izdane generacije zavapi "Johnny,vrati se".....ne,Johnny....ne vraćaj se....razvodnit će se ono što si radio.....i ako te zazebe oko stola ponekad.....neka ti utjeha bude da te danas slušaju i generacije koje ne znaju šta je rat.Možda oni nešto promijene...kad smo već mi propustili priliku.

ZAPIS SA OTOKA ZMAJEVA



.....prošlo ljeto bijasmo na Susku.....otočiću koji se skrio u Lošinjskom arhipelagu....zaboravljen od svijetlih tekovina civilizacije još uvijek nema asfaltiranih cesta niti motornih vozila osim nekoliko malih traktorčića...



.....u vrijeme našeg dolaska na Susku je otvoren AIR+art festival.....umjetnici u izradi zmajeva iz cijelog svijeta sjatili su se tih tjedan dana na Susak.....sjećam se scene kad smo pristajali uz obalu,iznad panorame Donjeg sela nebo je čuvao predivan,ogroman crveno-žuti zmaj





......tih tjedan dana osjećao sam se pod zaštitom Eola.....pa smo čak i sami izradili zmaja od trske,koje na otoku ima na svakom koraku i najlonskih vrećica.....a koji je poletio samo zahvaljujći jakom vjetru koji je jedno veče puhao.....



.....kristalno čisto more i pješčana plaža koja se pruža u nedogled.....



.....prekrasni pejsaži i vizure starih kamenih kuća Gornjeg sela i prašnjavih puteva obraslih trskom.....



.....natjerali su me da ostavim svoje srce na ovom otoku.....



......danas sam gledao slike...i sjetio se da mi je prijatelj rekao da je na Susku Let 3 snimio svoju "Naftu".....



......ali ne.....neću pustiti "Naftu".....u uspomenu na ovaj otok....i na to kako sam ga ja doživio...pada mi na pamet samo jedna pjesma......













FLASH II-RAINY NIGHT IN LIKA

20 lipanj 2012



.....Vožnja na more sa troje klinaca u fiat puntu sa troje vrata zahtjeva uigranost liječničkog tima za operaciju presađivanja srca i živce postarijeg zen senseia.....
....i zato preferiram noćnu vožnju...kada idemo na more....dobro se naspavam....a u predvečerje...naša "mala" ekspedicija kreće.....
.....klinci pozaspu u prvih 50 km vožnje....žena čim se popnemo na autoput kod Županje,tako da sam slijedećih 500 km prepušten svojim mislima i milosti radijskih voditelja



.....Jedne takve noći,padala je kiša...oko ponoći....ulazio sam u Otočac,sjećam se točno i zavoja...kada je sa radija potekla ova stvar......



......skoro da sam mogao zamisliti radijskog voditelja kako stoji u studiju i zuri u kišnu noć......



...jedan savršen tren sinergije glazbe i prirode.....i savršen mir u mojim mislima.....



DAMA U LJUBIČASTOM



......Godine 1969 godine Deep Purple izdaju svoj treći studijski album "Deep Purple",posljednji koji će izdati u originalnom postavu (Blackmore,Evans,Simper,Lord i Paice).Među sedam autorskih pjesama nalazi se i obrada pjesme "Lalena",škotskog kantautora Donovana.Dugo sam bio uvjeren da je Lalena stvar Deep Purplea....i zvučala je tako ljubičasto...



....Elem....malo sam kopao jer me je zanimalo tko je bila Lalena i zašto joj je Donovan posvetio ovu pjesmu...pa sam na njegovoj neslužbenoj stranici doznao da je ova pjesma izdana kao singl 1968 godine zajedno sa pjesmom "Aye my love".



...... Donovan nije otkrio izvor postanka pjesme "Lalena",sve do 2004 godine u intervjuu za Entertainment News Wire. Donovan izjavljuje:

«Nije osobito poznato,ali Lalena je ime sastavljeno od imena i prezimena njemačke glumice Lotte Lenya. Bio sam fasciniran "Operom za tri groša" kao društveno osvještenim mjuziklom, pa kad sam vidio filmsku inačicu sa Lotte Lenya, mislio sam: "OK, ona je uličarka, ali u povijesti svijeta, u svim narodima, žene su preuzimale različite uloge, od svećenica do kurvi, majki , djevojaka i žena. " Krinka seksualne moći je vrlo upadljiva, a u njoj sam vidio karakter u nevolji. Žene igraju uloge koje su im nametnute i ostaje im samo izvući ono najbolje što mogu iz njih, pa sam opisao lik koji Lotte Lenya igra, te likove nekoliko drugih žena koje sam vidio u svom životu, to je mješavina karaktera žena koje su prognanici na rubu društva. ».



"Operu za tri groša" napisao je 1931 Kurt Weill (suprug Lotte Lenya ) i Bertolt Brecht, koji je postavio Lotte Lenya u ulozi prostitutke Jenny Diver.



...i kopajući dalje iskopah da je i jazz standard "Mack the Knife",obrađen nebrojeno puta od strane vrhunskih jazzbenika poput Elle Fitzgerald (posebno draga mi je live izvedba iz Berlina 1960 godine),Louisa Armstronga,Franka Sinatre i drugih....u biti tema "Macky Messer " iz "Opere za tri groša" ,pa evo ovdje donosim upravo njemačku verziju i to onako kako ju je otpjevala Donovanova Lalena, Lotte Lenya te davne 1920 godine

GLAZBENI PORTRET

19 lipanj 2012



.....Neki umjetnici za života ne uspiju ljudima prenijeti svoju poruku,tek svojim odlaskom sa ovog svijeta pokaže se da je njihovo viđenje svijeta ili svjetova oko nas bilo zadivljujuće.Pročitavši Van Goghovu biografiju "Žudnja za životom" iz pera Irvinga Stonea....ostao sam zapanjen koliko talent i onaj unutarnji nemir mogu čovjeka ponijeti....da bude i gladan i žedan i bos i bolestan...a da još uvijek iz sebe istiskuje čaroliju....bilo stihove,slike,glazbu.Jednostavan osjet da to nešto mora isteći iz tebe poput bujice.Od nizozemskih seljaka....preko Arlesa,gdje je živio zajedno sa Gauguinom i na kraju do lječilišta u Auvers-sur-Oise gdje je i završio svoj život slomljen depresijom i bolešću...Van Gogh je uvijek izvlačio ono najbolje iz sebe u slikama koje nisu toliko realistične koliko pričaju same svoju priču....



...Nema niti mnogo slikara koje su opjevali pjesnici....Van Goghova slika "Zvjezdana noć" i pjesma "Vincent" Dona McLeana..kao da su svo to vrijeme živile u suživotu u nekom drugom svijetu....da bi zaživili u ovom tek kada je McLean zapisao i odsvirao ovaj hommage velikom slikaru i velikoj slici....


Starry
Starry night
Paint your palette blue and grey

Look out on a summer's day
With eyes that know the
Darkness in my soul.
Shadows on the hills
Sketch the trees and the daffodils

Catch the breeze and the winter chills

In colors on the snowy linen land.
And now I understand what you tried to say to me

How you suffered for your sanity
How you tried to set them free.
They would not listen
They did not know how

Perhaps they'll listen now.

Starry
Starry night
Flaming flowers that brightly blaze

Swirling clouds in violet haze reflect in
Vincent's eyes of China blue.
Colors changing hue
Morning fields of amber grain

Weathered faces lined in pain
Are soothed beneath the artist's
Loving hand.
And now I understand what you tried to say to me

How you suffered for your sanity
How you tried to set them free.
Perhaps they'll listen now.

For they could not love you
But still your love was true

And when no hope was left in sight on that starry
Starry night.
You took your life
As lovers often do;
But I could have told you
Vincent
This world was never
Meant for one
As beautiful as you.

Starry
Starry night
Portraits hung in empty halls

Frameless heads on nameless walls
With eyes
That watch the world and can't forget.
Like the stranger that you've met

The ragged men in ragged clothes

The silver thorn of bloody rose
Lie crushed and broken
On the virgin snow.
And now I think I know what you tried to say to me

How you suffered for your sanity

How you tried to set them free.
They would not listen
They're not
List'ning still
Perhaps they never will.

FLASH I-MARIE JOLIE

......ponekad tako bljesne....ma sigurno ste doživjeli...čuješ pjesmu na radiju...i vrati ti se trenutak u svoj svojoj punini boja,mirisa,osjeta,zvukova.



.....ležim na podu dnevne sobe....kasno je popodne jednog dana na kraju ljeta,skoro predvečerje.....čitam strip "Aster Blistok",koji je tada u nastavcima izlazio u "Stripoteci"....sa gramofona "Trubadur" koji je stari kupio od svoje prve plaće (što je često ponavljao)...struji glas Demis Roussosa sa singlice "Aphrodite´s Childa".U sobi je propuh i povjetarac lagano nosi zavjese sa terase gdje smo povremeno vadili ovaj stari gramofon i puštali ploče.....pa....dobrodošli u kuću mog djetinjstva...smjestite se bilo gdje...."Stripoteke" su na polici ispod televizora....u frižideru mislim da ima još jedna boca "Fla-Vor-Aida".....natočite si ovaj zdravi sok neonski zelene boje i poslušajte sa mnom Marie Jolie do kraja.

MRAČNA KULA

17 lipanj 2012



....Čovjek u crnom bježao je preko pustinje, a revolveraš ga je slijedio......pa da....prošlo je već više od 5 mjeseci od kada sam pročitao početak prve knjige serijala "Mračna kula" Stephena Kinga.Dugo sam odugovlačio pošto je serijal OGROMAN,ali brate...uživao sam u svakoj stranici...od prve stranice King vas uvuče u svoj uvrnuti svijet....i ne pušta vas do kraja.Možda je malo nezahvalno uspoređivati ga sa Tolkienovom trilogijom "Gospodar prstenova"....ali to je to...zamislite Froda na divljem zapadu....ka-tet posljednjeg revolveraša Rolanda Deschaina od Gileada u potrazi za osi koja drži na okupu sve svjetove.Heroinski ovisnik Eddie Dean,crnkinja Odetta Holmes, dječak Jake Chambers, dovedeni iz različitih vremenskih perioda u New Yorku, zajedno sa Rolandom i bamburom nazvanim Oj, tvorit će družinu koja će se dati u potragu za mističnom Mračnom kulom.Serijal je pisan u rasponu od 22 godine..i oni koji su čitali Kinga znaju da u svakom njegovom romanu postoji referenca na Mračnu kulu,pa se tako i u serijalu pojavljuje nekoliko likova iz njegovih prijašnjih romana.Kako je vrijeme čitanja odmicalo bilo me sve više strah da će kraj biti napisan preko volje,ali kvragu..kraj je ispao najbolji dio..:)



Ovo je Kingov Magnum opus i zato ako volite spaghetti vesterne,Tolkienovu trilogiju ili ste samo ljubitelj djela Stephena Kinga...ili ste svo troje kao i ja...navalite...skočite naglavce u Srednji svijet i zagrizite metak...putovanje počinje.

UGLAVNOM PROĐE SVE......

16 lipanj 2012



FABIAN PEREZ-MUJERES LEYENDO III

.....tamo negdje pred kraj 80-tih,Balašević je izdao "Panta Rei".....pa..... reći će mnogi da nije bio ptica zloslutnica.....ali ovaj album mi sada zvuči kao da je najavljivao sve ono ružno što će se dogoditi nekoliko godina poslije....tada mi je u ušima i srcu ostala ova prekrasna pjesma....čini mi se da ju je napisao kao svoje utočište.....sobu bluesa u koju se mogao skloniti kada postane gusto....pa hvala Đole što si i nama ostalima ostavio ključeve ove sobe....počesto zna biti gusto ovih dana.....bio sam danas....prelistao par Kunderinih knjiga....poslušao na starom gramofonu "Man of the world"....ona je spavala u polutami...i ne brini...ključ sam ostavio na recepciji



Ona je volela blues
njen kralj zvao se Peter Green
a ja, sasvim slucajno tu
za taj film neko levi, sasvim

Uvek je gledala sat
i cim sklope kazaljke krug
ko mala bi saputala tad
da negde neko misli na nju

U njenoj sobi mala riznica greha
kao duga, preko besmisla most
puno knjiga nekog prebeglog ceha
i sportska stampa ako naidje gost



Uglavnom prodje sve, ali ostane blues
boje se razliju kad ga cujem na radiu
ubija metronom, sta taj sat radi tu
jedan i nula pet, neko misli na nju

Negde u meni je kvar
i mrak sto me gricka ko mis
i sav sam kao ona staklena stvar
u kojoj veje kada je pomeris

U ovoj sobi ravnoteza je prosta
sto i krevet i prekidac za luc
ispod cene mole cenjenog gosta
da pre puta ne zaboravi kljuc

Uglavnom prodje sve, ali ostane blues
boje se razliju kad ga cujem na radiu
ubija metronom, sta taj sat radi tu
jedan i nula pet, neko misli na nju

Ona je volela blues
lucidni Peter Green
a ja, ja sam voleo nju
a blues, sta blues
nemam nista sa tim




DAN KADA JE GLAZBA UMRLA

15 lipanj 2012



Bez obzira koja ste generacija, ako ste ljubitelj glazbe, možete se sjetiti nekih događaja:oni iz Baby Boom generacije sjećaju se gdje su bili kada je Elvis umro, one generacije Beatlesa sjetiti će se gdje su bili kada je John Lennon ubijen , a oni MTV generacije će se sjetiti gdje su bili kada se pronio glas da su Milli Vanilli lažnjaci. Različite generacije imaju tendenciju da zapamtite različite stvari. Ali, postoji jedan događaj - dijelom i zbog pjesme koju je ovom događaju posvetio Don McLean - koji nadilazi ere: ako volite glazbu, onda vjerojatno znate o kojem događaju se radilo.



Dan kada je glazba umrla je pojam koji se često koristi za opisivanje avionske nesreće koja se dogodila 3. veljače 1959 u Iowi. Jedna od najvećih tragedija u povijesti glazbe je sa sobom odnijela Buddy Hollya, Ritchie Valensa, JP Richardsona (The Big Bopper) i pilota Roger Petersona.

Holly, Valens i Richardson, kao i njihovi članovi benda bili su na "Winter Party Dance" turneji, koja je podrazumijevala putovanja i zaustavljanje u 24 grada u razmaku od tri tjedna. Kada su imali slobodan termin njihov promotor nazvao je "Surf Ballroom" u Clear Lake, Iowa i rezervirao show. Ta dvorana, do tada nije bila točka na kojoj su trebali izesti svoj nastup.




Kada je Buddy Holly stigao u dvoranu, predložio je da on i njegov bend unajme charter zrakoplov do zračne luke u blizini Moorheada, Minnesota, gdje je bilo odredište njihove sljedeće izvedbe. Holly, i ostali glazbenici, bili su umorni od vožnje autobusom . Ne samo da je bio krcat nego se pokvario i sustav grijanja, uzrokujući sve veći nemir članova benda ,a jedan član benda je čak završio u bolnici s ozeblinama.

Glazbenici su pronašli charter zrakoplov i pilota, Rogera Petersona. Zrakoplov Beechcraft Bonanza je jednomotorni zrakoplov s tri putnička sjedišta. Holly i Waylon Jennings imali su dva mjesta, ali Big Bopper je, nakon što se razbolio, upitao Jenningsa da mu ustupi svoje mjesto u avionu,što je ovaj i učinio.

Tommy Allsup,član Hollyevog banda bio je zauzeo treće mjesto, ali Ritchie Valens koji nikada nije letio malim avionom upitao je Allsupa da mu ustupi svoje sjedalo i Alsupp je pristao da bacaju novčić.Pobjednik je dobio mjesto u avionu i na svoju nesreću pobijedio je Valens .



Dionu DiMucciu ("Dion and the Belmonts") četvrtom izvođaču na Winter Dance Party turneji, također je ponuđeno mjesto. On je, međutim, odbio, tvrdeći da je cijena bila previsoka.

Što se tiče same nesreće, nitko ne može sa sigurnošću reći što se dogodilo. Malo poslije jedan ujutro 3. veljače, avion je napustio gradski aerodrom Mason City .Pilot aviona,Peterson koji je bio na kontrolama je planirao podnijeti plan leta nakon što prođu toranj, ali umjesto toga, on nikada nije nazvao. Njegovo javljanje prije polijetanja bilo je posljednje što je itko ikada čuo od Petersona ili tri glazbenika koji su se nalazili u avionu.

Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja da dođe do Petersona,u devet sati tog jutra, Jerry Dwyer, vlasnik zrakoplova na kojem je Peterson bio pilot, ukrcao se na avion za traženje nestalog Beechcraft Bonanza.

Nakon samo nekoliko minuta potrage, Dwyer je uočio olupinu zrakoplova u kukuruzištu ispod. Avion je pronađen sa kokpitom prema dolje,ležeći koso na desnoj strani. Procijenjeno je da je putovao 170 kilometara na sat kada je udario u tlo, okretao se 570 metara i završio omotan žičanom ogradom. Pilot je umro u kokpitu dok su sva tri glazbenika izbačena iz zrakoplova. Mrtvozornik je zaključio da su sva četvorica preminuli od trauma glave.

Istražitelji su nastojali rekonstruirati ono što se dogodilo, pa su zaključili da je slaba vidljivost uzrokovana lošim vremenskim uvjetima odigrala veliku ulogu u nesreći. Vjerovali su da Peterson nije bio dobro upućen u korištenje instrumenata letjelice, te da mu niti vid nije bio pouzdan.Također je pretpostavka da pilot nije dobio točan izvještaj o vremenskim prilikama,te da je za iste znao vjerovatno ne bi niti poletio te noći.



Kada je Buddy Hollyev pištolj pronađen u kukuruzištu nekoliko mjeseci kasnije, teorije urote su počele izranjati na površinu,međutim u nedostatku dokaza koji bi ih podržali,avionska nesreća uzrokovana lošim vremenskim uvjetima je to i ostala.

Više poražavajući od gubitka talenata bio je gubitak mladosti. U vrijeme smrti Big Bopper bio je 28 godina star, Buddy Holly je bio 22, Roger Peterson 21, a Ritchie Valens je imao samo 17.

U spomen na Dan kad je glazba umrla,Ken Paquette, ljubitelj glazbe iz Wisconsina, izgradio je spomenik od nehrđajućeg čelika na mjestu nesreće. Spomenik sadrži čeličnu gitaru, i tri ploče. One nose imena trojice glazbenika koji su poginuli, kao i pilota.




Sličan spomenik je otkriven 17. srpnja 2003 izvan Riverside dvorane u Wisconsinu. Dvorana Riverside je mjesto gdje su Buddy Holly, Ritchie Valens i Big Bopper posljednji put svirali 1. veljače 1959, oko trideset sati prije nego što se svijet glazbe zauvijek promijenio.

IZVOR:http://www.articlestree.com/music/the-day-the-music-died-tx390707.html



Povod za ovaj post bila je pjesma "La Bamba" Los Lobosa,iz odličnog istoimenog filma o životu Ritchiea Valensa,sa Lou Diamond Philipsom u nezaboravnoj roli,koju sam čuo na radiju,pa ako niste još pogledali ovaj film...trk u videoteku

FABIAN PEREZ-MRAČNI LAUTREC

14 lipanj 2012



MAN LIGHTING CIGARETTE



......besposlen popa jariće krsti....kako se kod nas kaže...neki dan sam tražio sliku koja bi odgovarala atmosferi pjesme "Your latest trick" Dire Straitsa i naletjeh na stranicu Fabiana Pereza...rođen je1967 u Buenos Airesu, Argentina. Kao tinejdžer bio je fasciniran borilačkim sportovima i finom umjetnošću,pa je svoj život posvetio razvijanju obiju disciplina.Karate mu je pomogao u stjecanju discipline,kao i otvaranju drugim formama umjetnosti.



GITANA II

.....Fabian napušta Argentinu sa 22 godine i odlazi živjeti u Italiju gdje živi sedam godina i tada počinje njegova karijera kao slikara i spisatelja.U Italiji je napisao i svoju knjigu "Reflections of a Dream", nakon toga neko vrijeme živio je u Japanu da bi potom doselio u Los Angeles gdje je posvetio život inspiriranju drugih svojom umjetnošću.



NOCTURNAL SURPRISE

...Kao dječak razvio je veliko divljenje i poštovanje za prelijepe kurtizane koje je promatrao u bordelima koje je ilegalno držao njegov otac.Nema sumnje da je njegovo bolno djetinjstvo imalo velik utjecaj na Perezovo traženje mira u romantičnom idealu života,koji je srce i duša njegove umjetnosti.....



CYNZIA AT LAS BRUJAS

"It's been thirty years that my wheels travel on a sandy road. In my tracks, I've left things behind, and lost many others. As the wheels turn I can see a road ahead, that will take me to many new experiences." - Reflections of a Dream






TKO JE UBIO LAURU PALMER ?

11 lipanj 2012



.....soba je u mraku....na starom crno-bijelom portablu slika tu i tamo preskoči i tada počinje ona proganjajuća pjesma.....bas rastapa note.....kontrapunkt daje klavir.....u daljini samo metlica na čineli i glas Julee Cruise kao glas palog anđela uvodi me u još jednu epizodu Twin Peaksa.



..........Mislim da nikada nisam niti jednu seriju tako iščekivao.....nisam tada znao za ostala djela Davida Lyncha.....kakvu atmosferu taj čovjek zna napraviti......i da...bio sam tada besramno i bezglavo zaljubljen u Audrey Horne (Sherilyn Fenn),kako to samo tinejdžeri znaju biti.



......nakon puno godina nabavio sam cijelu seriju na par DVD-a.....uzeo par dana pred sebe.....ugasio svjetlo.....i sada na velikom kolor televizoru odgledao.....mislio sam da će mi sada doživljaj biti nešto drugačiji...ali kada je krenula špica...naježio sam se....sve se vratilo....grizao sam nokte dok je agent Cooper odmotavao mračno klupko umorstva u malom mjestu.....i čovječe...kako je to bio dobar osjećaj

STRANGE FRUIT

09 lipanj 2012



.......potegnuti poveznicu između Billie Holiday i Nine Simone nije težak zadatak....iako je Simone generaciju mlađa od Billie Holiday veže ih zajednički sentiment,boja glasa,pa čak i tijek života...ali ono o čemu želim pričati danas je njihov angažman kao umjetnika u borbi protiv segregacije u SAD.



...Billie Holiday rođena je kao Eleanor Gough McKay u Philadelphia, 7. travnja 1915 godine.Odrastala je bez oca Clarenca (koji je bio jazz gitarist kod Fletchera Hendersona), uz majku i rodbinu, morala je rano početi raditi u javnoj kući kao čistačica pa i prostitutka.Lady Day kako su je zvali je gotovo cijeli svoj životni vijek provela ovisna o drogama, pušeći marihuanu od rane mladosti, opijanjima, ali ono što ju je potpuno uništilo je bio heroin. Uz to je imala sudske procese zbog nedopuštenog posjedovanja droge, a njezin privatni život bio je turbulentan kao i pjesme koje je pjevala. Ulazila je iz veze u vezu s vulgarnim muškarcima, a otvoreno se deklarirala kao biseksualka.



.......Jedino što je kontinuirano uzdizala bile su njezine pjesme, melankonične i erotične , strastvene ljubavne balade i gorke priče newyorškog Harlema. S druge strane bila je njezina urođena otmjenost i glamour. Dama tužnih očiju, sa svim svojim kontrastima bila je jedinstvena na jazz - blues sceni. Pjesme poput "God Bless the Child", Gershwinova "I Love You Porgy", "Fine and Mellow", "Strange Friut" su jazz klasici. Snimila je posljednju ploču u pratnji Raya Ellisa i njegovog orkestra u ožujku 1959. g. (s kojim je snimila i album Lady in Satin).



....Pjesmu Strange Fruit,koju je napisao židovski učitelj Abel Meerpol iz Bronxa kao poemu protiv linčovanja,koj je 30-tih godina prošlog stoljeća tada bilo uvriježeno kao kazna za minorne prekršaje posebice u južnjačkim državama SAD-a.Bilie Holiday prvi put je pjesmu izvela u Cafe Society 1939 godine. Kasnije je izjavila da se plašila implikacija koje je pjevanje ove pjesme moglo izazvati,ali ju je nastavila izvoditi zbog toga što ju je slikovitost poeme podsjećala na njezinog oca .Pjesma samo aludira na linčovanje kad kaže :"Crna tijela se njišu najužnjačkom povjetacu".Nema spomena na osjećaje i ljudska prava,a da je tada pjevala o revoluciji vjerovatno bi i sama postala žrtva linča.Glazba u ovoj pjesmi je najbolji indikator njezinih pravih osjećaja i raspoloženja tadašnjih Afro-amerikanaca,sa svojom pogrebnom atmosferom i bolnim krajem kada instrumenti polako zamiru...



....Nina Simone, pravim imenom Eunice Kathleen Waymon, rođena je kao jedno od osmero djece u gradiću Tryon u Sjevernoj Karolini u Sjedinjenim Državama. Klavir je počela svirati u mjesnoj crkvi i u sviranju je pokazivala velik talent. Debitantski koncert, klasični recital, održala je kad joj je bilo deset godina. Tijekom izvedbe, njeni roditelji koji su zauzeli mjesta u prvim redovima bili su premješteni u stražnji dio dvorane kako bi oslobodili mjesta za bijelce. Simone je odbila nastaviti sa sviranjem dok im nije dopušteno da se vrate na svoja mjesta. Ovaj događaj doprinijeo je njenom kasnijem uključivanju u Američki pokret za građanska prava.



...... majka Mary Kate Waymon bila je stroga svećenica Metodističke crkve, a otac John Divine Waymon majstor za sitne popravke i brijač koji je često patio od lošeg zdravlja. Gđa Waymon radila je i kao spremačica, a njezin poslodavac, kada je čuo za Ninin talent, dao im je sredstva za satove klavira. Nakon toga je ustanovljen i mjesni fond radi omogućavanja Eunicine daljnje edukacije. Sa sedamnaest godina, Simone se seli u Philadelphiju gdje podučava klavir i svira u pratnji drugih pjevača kako bi platila daljnje školovanje za sviranje klavira na njujorškom konzervatoriju Juilliard. Uz pomoć privatnog učitelja, pripremala se za intervju za daljnje učenje klavira i na Institutu Curtis, ali je bila odbijena. Vjerovala je da je to stoga što je crnkinja i žena. što je još više pojačalo njezinu mržnju prema raširenom rasizmu u to doba prisutnom u američkim institucijama.



..........prvi put se otvoreno bavi rasnom nejednakošću dominantnom u SAD-u, pjesmom "Mississippi Goddam". što je bio njen odgovor na umorstvo Medgara Eversa i bombaški napad na baptističku crkvu u 16. ulici u gradiću Birmingham u Alabami gdje je poginulo četvero crnačke djece. Pjesma je izdana kao singl i bojkotirana u nekim američkim južnjačkim državama.

.......Hrabrost nije samo nedostatak straha, već odluka da postoji nešto važnije od straha i zato ovim damama skidam kapu ,iza sebe su ostavile mnogo više od samo svoje predivne glazbe....

BALADA O BLIJEDOM JAHAČU

08 lipanj 2012



BALLAD OF A PALE RIDER

Oh,come stranger to my deathbed
I am weak,my voice is old
Lend me an ear,to tell you a story
Before i have my hands to fold

I was miner fortyniner
Hardly digging through the soil
To find nothing but a hardship
Not a single grain of gold

But,one stormy night in a mountain
When a ligtnings made their dance
I make a campfire in an dry cave
To stay dry,and sleep perchance

It was late night,storm was raging
Fire embers start to fade
Half asleep,i hear a sound
And see something stand in shade

Scared i get up for my rifle
Then a lightning clear the scene
On a pale horse,was black rider
I can see them clear and clean

Caught in a half jump
I was frozen,scared to death
Hear a sound from a shadow
„Boy,its not your time yet“.

In a roaring of the thunder
In cascades of the rain
Shadow spoke,and turn their back on
Leaving only a wet stain

In a morning i was weary
Think its just a bad, bad dream
Put a saddle on my mule
Follow foamy mountain stream

In a years that passing slowly
From time to time i seen that man
Laughing slightly,winking at me
Many times i want to run.

Seen him in a bloody whorehouse
When a cowboy die from knife
Seen him when a sherrif Travis
Catch a rustlers,and hang all five.

Seen him when a child was dying
Looking through feverish eyes
He was smiling gently,gently
While his mother cries and cries

So good stranger,its my story
Now that i am losing force
Through the open doors of my hut
See black rider on a pale horse


.......kao ljubitelj spaghetti westerna...posebice opusa Sergia Leonea....odlične glazbe Ennia Morriconea...i glume Clinta Eastwooda,Petera Fonde,Charlesa Bronsona,Lee Van Cleefa,Elli Wallacha i drugih.....jednu večer sam sjeo i napisao ovu baladu.....posvećenu onim divnim trenucima dok po tko zna koji put gledam "Bilo jednom na divljem zapadu" ili "Dobar,loš,zao"....majstorima atmosfere.....kadra....fotografije...glazbe..glume....





ŽIVOT U RUŽIČASTOM

06 lipanj 2012



......rijetko gledam televiziju....pokoji dokumentarac i filmove u lošim terminima,ti obično nešto i valjaju.....ne dam se isprovocirati....ili kako bi Heman Dune rekao u pjesmi Bristol:
I like to keep my mind clean
When i can i always choose
To focus on what's here and
Not know what the world wants me to know
....ali jučer vidjeh najavu za film La Môme francuskoga redatelja Oliviera Dahana i to na HTV-u u udarnom terminu u 21.40.....biografski film o životu jedne od najvećih francuskih legendi, pjevačice Edith Piaf koja je, uz izvanredan glas osebujne boje, postala mitska figura zbog svog izrazito nesretnog života....



.....volio bih misliti da je nedavni (izvrsni) koncert francuskog leptirića Zaz u Domu sportova odgovoran za dolazak ovog filma na HTV...ali nekako sam prestao vjerovati u čuda...pa bih rekao da je to čista slučajnost.....bilo kako bilo....nakon dugo vremena radujem se filmu na HTV-u....i ne mogu tvrditi...ali mislim da je Đelo imao svoje prste u tome.





SATCHMOM U GLAVU



.....Louis Daniel „Satchmo“ Armstrong (New Orleans, 4. kolovoza 1901. - New York, 6. srpnja 1971.), američki jazz glazbenik

Tijekom dojmljive karijere, postao je najveći jazz glazbenik, neosporni čelnik popularne glazbe 20. stoljeća i jedna od najvećih figura u povijesti glazbe. Armstronga su voljeli ne samo zbog njegova trubačkog talenta, nevjerojatno čistog i prodornog sviranja na trubi i specifičnog hrapavog pjevanja, nego i zbog ljudske topline i velikodušnosti, te zbog simpatične osobnosti "velikog djeteta" koje se raduje životu i živi za glazbu.



.....Biti rođen u New Orleansu a ne pokupiti nešto od tamošnje atmosfere natopljene jazzom brass bandova....čini se nevjerovatno......to mu je valjda bilo u genima....ili je bilo u zraku....uglavnom..... za sve trenutke lošeg raspoloženja preporučujem duplu dozu Satchma uz čašu dobrog crnog vina....uvijek pali.....hehe....odoh sada Zakonitoj prošaptati hrapavim glasom u uho.......



.....zna ona kakav sam kad se u večernju rutinu uvuče Louis sa svojom trubom.....

MUZIKA NA STRUJU

04 lipanj 2012

......kao klinac odrastao sam na glazbi Bijelog dugmeta,Bajage,Prljavaca,Zabranjenog pušenja....u vrijeme kada se nisu brojala krvna zrnca.....slušao se radio 202,noću sam čekao uz stari kazetar....hvatao hitove sa top lista....emisije poput "Zvjezdane prašine".....tada su i spikeri i voditelji imali obzira pa bi prije puštanja pjesme najavili da će je pustiti u cijelosti...baš zbog nas koji smo džedžili pored kasetofona.I tako....... desi se rat.....i najednom sve ono što si smatrao normalnim postane nenormalno i obrnuto.....1993 sam načuo da je Bajaga izdao novi album....i zahvaljujući dragoj prijateljici Jadranki dobio ga nasnimljenog na kasetu....samo bog zna kako ga je tada uspjela nabaviti....i sjetih se danas pjesme "Lolita"...sa tog albuma....i evo vrti se po tko zna koji put....hvala ti Jadro....neke stvari ne stare


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se