male misli s ove i s one strane

petak, 07.07.2006.

Nekonvencionalna ja

Kiša će.To je dobro, volim ljetnu kišu. Samo malo spere misli i prašinu, osvježi pa idemo dalje.
Razmišljam u zadnje vrijeme kako sam ja čudna biljka, neke stvari o sebi otkrivam tek sada!? Nešto kasnim u razvoju, ili sam godinama bila zapretana (sviđa mi se ovaj izraz, ja ga nikada ne bih koristila, moja svekrva ga rabi, al sad mi baš nekak paše.
Idem s posla prekjučer i uđem u lift pune ruke vrećica, zamišljena, naravno, i nakon minute provedene u liftu skužim da se ne mičem i pitam se koji vrag se sada događa i onda skužim da uopće nisam pritisnula gumb!!! To sam ja, da, smotana ko sajla. Sva zbunjena i sfuljana. I mrzim bit u centru pažnje. Ja sam onaj promatrač iz prikrajka koji sve bilježi i komentira, i sudjeluje na neki svoj, tihi način.
Svadba je prošla, bila sam u hlačama i košulji na kraju.
Sa svečanom frizurom i dummi faceom jedna od najzbunjenijih kuma u povijesti kumstva. Kad ovak gledam svoje slike s te svadbe sama sebi zgledam ko da ne znam do 10 nabrojati! No, dobro, hajde da sad ne pretjerujem; ugl. činim se tako bezazlenom i dobroćudnom. I uopće mi se ne vidi na faci kakve misli moj mozak proizvodi; najveći cinizam i kritiku koju možete zamisliti.
Tako iz čista mira svećenika koji vrši obred vjenčanja zamišljam u roza baletnoj haljinici. Mladoženju; koji je sav cool i u crno umotan vidim kao čupavog pripadnika heavy metal benda i tak....
Doista ne podnosim stereotipe i prezirem svaki oblik tih užasnih i groznih konvencionalnih gluposti u kojima svatko ima svoju ulogu i glumi ju baš onako kako se od njih očekuje. Dobro, ovaj put sam ju glumila i ja. Zato i gledam s čuđenjem u tu osobu sa punđom na slici, obučenu više nego po propisima, i pitam se tko je ona!? U svakom slučaju ne ona jelek koju ja znam!
Tako me zamara sva ta igra i gluma. Trebalo mi je nekih 5 dana da se oporavim od toga svega i priberem i kolko tolko krenem dalje.
U svijet traperica i majica (ovo je metafora, u biti)!
Neuklapanje i što s njim???
Nikada nisam pristajala glumiti, ljudi su mi to uvijek zamjerali! Oni rado vjeruju u predstavu i laži!! Zašto je to tako!?
Opet postavljam suvišna pitanja!
Forma mora biti zadovoljena, ha? Nemam potrebu zadiviti svijet, radim ono što je meni bitno na način kako je meni bitno i radim to samozatajno.
Nisam osoba koja će hiniti veselje, sreću i prpošnost ako to doista ne osjećam unutar sebe.
A primjećujem sve više ljudi koji rade upravo to. I kunu se u iskrenost u isto vrijeme.
Zanimljivo! sasvim!
Pa tako s odmakom gledam na neke ljude i događaje u mom životu. I tek sada ih vidim u pravom svijetlu! Jednu osobu posebnu. Onog koji je jedino bio sretan kad su oni oko njega patili. I onda su se stvari promijenile; drugi su svoju sreću pronašli potpuno nevezano uz njega. I on nije mogao shvatiti kako sam ja sretna zbog nekog drugog. Kako moja sreća ili nesreća ne ovisi o njemu ni mrvu. Kako mi on znači još manje od lanjskog snijega.
I nikako to nije shvaćao. A kako je to lijepo bilo dati mu do znanja.
Sve je napravio prema svom planu, a plan mu nije uspio.
I sada me jedna pjesma na to podsjetila.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv