marioneta okolnosti
..
pogresno je zivjeti tudja ocekivanja
zivim pogresno
dali je to zbog straha, ili mozda dio mene to zeli?
dali moje tijelo uvjerava razum da ja to naposljetku i zelim?
zivot mi potvrdjuje svakodnevno da sam marioneta okolnosti..
s pecatom
nemogucnost neovisnosti
a ovisnost ubija,
malo po malo
cini se kao da nema izlaza
al mora ga biti
naci cu ga ja
padam cesto
sputavanja, ili bar pokusaji
cesto me smete u mom naumu, putu,
al dizem se jos ponosnija
jos snaznija
jos vise svoja
jos jace ja
jednom ce se sve sloziti
bas kao puzzle
ah toliko pogresnih slaganja,
vracanja,
popravljanja,
al sad sam tu..
glavno da se na vrijeme otkrilo, shvatilo..
najgora stvar je znati da nesto pogresno radis (za sebe)
i to ponavljati,
al cim ima znanja, cim je ocito samom sebi, nastojati ce se paziti ubuduce,
pa ce se jednog dana iskorijeniti taj korov..
