marioneta okolnosti
nedostatak
zasto nam treba druga polovica..?
zasto se osjecamo tako nesigurni, nesretni, a kad nam u zivot dode on/ona, nitko sretniji od nas..?
zasto nam vlastita ljubav nije dovoljna..?
zasto nismo sposobni sami djelovati..?
JESMO, ali uvijek nas progoni osjecaj praznine, nesto nam fali, nismo potpuni...
zasto nam tu potpunost, srecu, sve najljepse donosi on/ona..?
jeli to mozda nametnuto drustvenim normama pa je postalo primorano..?
mi kao individue smo savrseni, imamo sve sto i svatko drugi posjeduje (duhovno), a ako nemamo nesto sto drugi imaju (materijalno) sposobni smo to postici...
i zasto smo tako slabi na polju ljubavi..?
zajednistvo;
pa i da je samo radi novih zivota..
radi sexa.. bilo bi radi sexa..
ali ljubav.. zasto nam je potrebna..?
a i kad dode kratkotrajna je u odnosu na zivot, izgubi se kroz godine..
preraste u paznju, privrzenost, osobni interes i usluznost..
i opet si bez ljubavi.. al imas kraj sebe neku budalu, pa ti je lakse.. nije ljubav.
zalim jadnike (od kojih sam i ja nekada bila dio) koji su zaljubljeni u ljubav i cekaju, pate, cekaju...
ocekuju da ce ih ispuniti zauvijek, no ne...
ljubav ne postoji... sto je to uopce..?
SAMO RIJEC.. k'o i svaka druga..
osjecaj.. koji nestane prije nego nastane.. iluzija..
..BALON OD SAPUNICE..
