Odakle početi?
Puno se toga promijenilo od posljednjeg puta kad sam ušao u blog.editor i napisao "pravi post". Zaboravio sam na mnoge ljude koji su bili dio mog života, promijenio neke navike koje možda nisam trebao mijenjati, i krenuo dalje. Okrenuti novi list, bez osvrtanja na onaj prethodni nije baš lako, zahtjeva puno odricanja i spremnosti za nove stvari u životu, koje do sada nisi radio, ili koje nisi imao prilike iskusiti. Uvijek s oprezom u "novo" sutra - tako bi bar trebalo biti, no što ako zasrljamo i onda upadnemo u još veće probleme nego što su bili do sada?
Zaboraviti prošlost...zaboraviti uspomene...zanemariti sjećanja...
Želja mnogih, al samo rijetkima pođe za rukom. Zašto? Postoje ljudi (poput mene nekada davno) koji žive na uspomenama, bazirani na prošlim događajima, pokušavajući se uz pomoć nekih sretnih trenutaka prošlosti oraspoložiti u sadašnjosti. Ali to ne funkcionira. To rastrga čovjeka, i on ostane rastrgan između stvarnosti i snova. Puno je lakše ići naprijed bez previše ostvrtanja na prošlost, jer znate što se događa kad se dolijeva ulje na vatru. Ista stvar se dogodi sa zapostavljenim sjećanjima i prošlošću kad se razmišlja u pasivu.
I'm your guardian angel...
Da...znaš da te netko voli, da je nekom stalo, da će bit uz tebe bez obzira na sve tvoje mane, bez obzira na sve probleme koje imaš, pa makar se dan prije svadio s tom osobom. Ne znam što više napisat o tom. Ja imam uza sebe osobe za koje znam da se mogu na njih oslonit, neke sam izgubio, s nekima sam obnovio odnos, neke su ušetale u moj život, i li bolje da rečem, otkrile su onu drugu stranu sebe koja mi je bila potrebna u trenutcima kada nisam htio više imati ništa zajedničko sa nekim ljudima. Život piše čudne priče. Često zna u najgorim trenutcima iznenaditi, ili pak u najboljim razočarati. Što se prije navikneš na to, lakše ti bude kasnije, jer sa svakim danom problemi nanovo dolaze, neće oni nestati samo zato što smo sinoć zaspali i uvjerili sami sebe da je baš taj dan bio samo san, i da ćemo se ujutro probuditi u nekom novom svijetlu...
Until next time, sweet dreams :)