Oni su ponos Hrvatske. Njihova djela pronose ime Lijepe Naše širom svijeta. Njihovi postupci sa puno uspjeha našu zemlju dovode na naslovne stranice u novinama i na web portalima, te u udarne minute TV programa. Nije, nažalost, riječ o našim vrhunskim sportašima, nego o crnoj točki našeg sporta: navijačima.
Već četvrti put organizatori prvog grand slama sezone muku muče sa huliganima in general, a hrvatskim huliganima in concretto.
Da mi je netko prije desetak godina spominjao huligane na teniskim susretima, nasmijao bih mu se drito u facu. Teniski huligani: oksimoron, rekli biste. Ortodoksni moroni, rekao bih ja.
Tenis, bijeli sport, sport za gospodu, prije je bio sport za elitu, kako na terenu, tako i na tribinama. Fina, mirna, kulturna publika... Bečka škola, takoreći.
Naši "navijači" su fino otpočeli 2010. godinu, prezentiravši prave manire pljuvanjem i udaranjem fotoreportera novina "herald sun", te divljanjem 11-orice navijača tijekom susreta između Karlovića i Štepaneka. Tih 11 debila, jer drugačije ih nikako drugačije ni ne mogu nazvati, palili su baklje, te se nasilnički ponašali prema ostalim gledateljima, uz prijetnje i galamu.
Sjećam se prvih incidenata naših navijača na Australian Openu, i totalne nepripremljenosti službi zaduženih za sigurnost. Jer, tko bi pri zdravoj pameti očekivao navijačke nerede na teniskom turniru. Zato sam toliko ponosan, mi Hrvati uvijek smo bili inovatori, uvijek smo rušili stereotipe. Izgleda da smo uspješno srušili stereotip o odlasku na meč na grand slam turniru kao obitemlskom izlasku...
Nakon što su u proteklom desetljeću pronijeli slavu naše zemlje, na raznim sportskim natjecanjima i u raznim zemljama, uspjeli su, valjda, na svim kontinentima osim Antarktike i u skoro svim sportovima postići da Hrvatsku i Hrvate spominju sa strahopoštovanjem. Malo je sportova koji nisu okusili čar autohtonog hrvatskog navijanja.
Uvijek smo si tepali da smo sportska velesila... valjda jedino u čemu premašujemo brojku vrhunskih sportaša po broju stanovnika je broj kretena kojima je smisao života da zaogrnuti hrvatskom zastavom naprave sranje na nekom natjecanju, i tako dovedu našu zemlju na naslovne strane, jer kako bi rekli PR-ovci, i loš publicitet je ipak publicitet, neka se priča o nama, pa makar i loše...
Rijetki su sportovi u kojima hrvatski huligani nisu imali svoje nastupe: redovito su to sportovi koji još nisu iznjedrili hrvatskog sportskog genija koji bi mogao stvoriti kritičnu našu sljedbenika.
Zamišljam tako, za koju godinu, kad Hrvatska izbaci nekakvog šahovskog wunderkinda i taj nastupi na prestižnom FIDE-ovom turniru u mirnom ruskom gradiću. Recimo da se odigrava odlučujuća partija, u dvorani nekih tisuću gledatelja u tišini na video zidu prati tijek partije. Naš velemajstor upravo je povukao potez kojim je pojeo protivničkog pješaka i nalazi se u povoljnijoj situaciji. Odjednom, dvadesetak u kockasto odjevenih spodoba, zapali bengalke i počne pjevati:
"KOL'KO NAS IMA... JEBOTE KOL'KO NAS IMA" uz povremene uzvike "Za dom spremni!"
Međutim, ometen događajima u publici, naš velemajstor radi kardinalnu grešku, i iz dobijene pozicije našao se u neobranom grožđu, te je, nakon nekoliko poteza, prisiljen predati partiju. U tom trenutku, u publici nastane kaos, i ista ona skupina degenerika počne razbijati sjedalice i bacati ih po dvorani.
Sutradan sve novine vrište o hrvatskim šahovskim huliganima, glavni tajnik FIDE opravdava slabo osiguranje, jer, tko bi pri zdravoj pameti očekivao navijačke nerede na šahovskom turniru.
"Šahovski huligani," čudom će se čuditi neki drugi bloger, "pravi oksimoron..."
Eto, nije dugo trebalo, niti dva dana, i pojaviše se i prve teorije zavjere o predsjedničkim izborima... Prednjači u tome jedna naša blogerica, koja je, eto, u oba izborna kruga svoju okladu stavila na krivog konja. Ona je, valjda, jedina kojoj je više od samog Bandića žao što će dotični ostati samo gradonačelnik Zagreba, odnosno, ne znam je li joj više žao što Bandić nije izabran, ili zato što Josipović jest.
Tako sada na njenom blogu možemo čitati priopćenje predsjednice Hrvatskog Pokreta za Život i Obitelj koja izbore naziva "zakulisnim imenovanjem trećeg predsjednika RH" te, pazi sad ovo: čestita svim Hrvatima i Hrvaticama koji *nisu* izašli na izbore, a kao krunski dokaz tome navodi "takozvane ankete" prema kojima je vodstvo profesora Josipovića bilo toliko dominantno. Kladioničkim rječnikom, Josipovićeva pobjeda je bila zicer.
Naravno, kakva bi to teorija zavjere bila kad se ne bi spomenuli svjetski centri noći i masonske lože... Za te teme je zadužen još jedan specijalac, parusija, koji mi je zapeo za oko još dok sam sa svojim bivšim blogom sudjelovao u komentarima kod don Kaćunka. Teško ga je čitati, jerbo koristi korienski način pisanja, ali, vrijedi pogledati, ako zbog ničega, onda zbog količine zatucanosti koja izvire iz svake riječi.
Čeka se samo još koja pametna glavića (ispravite me ako takav tekst već postoji) koja će za Bandićev poraz i Josipovićevu pobjedu okriviti izvanzemaljce, planet X, drevna proročanstva, citirajući Nostradamusove Centurije i opskurne blogere, koji su, eto sve povezali.
Prava istina je da je profesor Josipović uistinu postavljen na mjesto predsjednika RH, postavilo ga je 60% glasača koji nisu htjeli neartikuliranog krkana na čelu države, a "takozvane ankete" koje se spominju na Drininom blogu, i koje su sumnjive jer je u svima njima prof. Josipović bio izraziti favorit, ne znače baš ništa, jer, pobogu, Ivo Josipović je pobijedio u drugom krugu onog trenutka kad je saznao da će mu protivnik biti Milan Bandić. Mogao je komotno ostati kod kuće ili odvesti obitelj na skijanje... rezultat bi vjerojatno bio jednak, možda čak i bolji, jer je ipak svojim gafom o "crvenoj Hrvatskoj" mobilizirao dobar dio desnih birača, koji inače ne bi izašli da glasuju za "reformiranu komunjaru", a protiv "crvenog boljševika".
Sama bandićeva transformacija tijekom kampanje je priča za sebe. Onako u dva tjedna preći put od uvjerenog socijaldemokrata sa SDPovom iskaznicom broj 2 u rigidnog desničara i miljenika katoličke Crkve koja ga je dočekala maltene kao Mesiju... to je, moram priznati, bilo briljantno... Ne može se od govna napraviti pita, ali ovo... ovo je bilo jako blizu.
Gotovo je, Hrvatska je dobila trećeg predsjednika, srećom pa nešto manje od dvije trećine glasača za predsjednika želi poštenog čovjeka, kojeg se nećemo morati sramiti.
Istina, svaki treći čovjek je podržao Bandića, i on sad laprda o nekom velikom političku kapitalu, ali njegov realni limit je 20%... ove druge glasove mu je dao sam Josipović sa onom izjavom o crvenoj Hrvatskoj...
Čestitam mu na izboru, i želim da nas uspješno predstavlja u svijetu!!!
Daklem, evo kako naš čiko Bandera uči engleski u zadnji čas:
Eto, da se ne zajebava samo Krule. Ajm veri sori bat jebiga što se tiče prostota u videu...
Bilo bi navrijeme da uploadam prije početka izborne šutnje, ali youtube je odlučio da tjera mak na konac glede autorskih prava, pa sam morao tražiti alternativne metode prikazivanja videa na ovoj stranici :)
A sad zaozbiljno!
Ljudi, u nedjelju dižite dupe i glasujte!!! Zacrvenimo u nedjelju da se ne bi crvenili slijedećih pet godina!!!
Jedvagenij vam donosi ekskluzivnu snimku sa jučerašnje sjednice HDZa na kojoj je iz članstva izbrisan Ivo Sanader... na snimci možete vidjet kako barba Luka vatreno brani Sanadera prije nego dođe Jadranka
Da u prvim satima jedanaestog dana ove godine naš predsjednik ne postane Milan Bandić... IvoJosipović kaže da će se u izbornoj noći zacrveniti cijela Hrvatska, ali ako ovog kretena izaberemo, crvenit će se slijedećih pet godina. Od stida.
[Opis bloga]
Pseudointelektualna preseravanja jedne individue koja se voli pseudointelektualno preseravati, pa tko voli nek izvoli, a tko zna bolje široko mu polje...