Ima li u tome istine?
G: Ljubomor nije posljedica jednog fakta nego jedne dispozicije.
Za ljubomor između dvoje ljudi ne treba da postoji treći, nego mogućnost - a ta postoji uvijek u mislima onoga koji strepi za nekoga koga voli - da bi mogao stupiti u akciju bilo tko bi mogao biti onaj treći.
Ljubomor je, dragi, kao i LJubav.
Tu ne treba trećega. Dvoje je dosta.
M: A šta je kad ipak stupi u akciju onaj treći?
G: Onda nema više ljubomora. Onda je to bijes, srdžba, osveta, razočaranje, povrijeđena taština ili kako god hoćeš. Kad likvidira Ljubav, likvidira i ljubomor.
(Milan Begović, Bez trećega)
What a happy day!!
Danas sam jako sretna!!
Hm, ne volim baš jest previše jabuke, ne da mi se žvakat tolko!!
Majka je napravila mljac kolač od višnji...
Mmmmmmmmmmmm!!
I vratio se Majstor iz inostranstva... =))
(ionako nije bitno što sve ovo nema prevelkog smisla...)
...!
"Valja nositi svoje poroke poput kraljevskoga plašta, nehajno.
Poput aureole koje nismo svjesni tobože i ne opažajući.
Samo se bićima s porocima obris ne zamućuje u staklastom glibu atmosfere.
Ljepota je predivan porok oblika."
(Mario Vargas Llosa, "Pohvala pomajci")
Ludo vrijeme!
Probudih se jutros, digoh rolete i kaj sam vidla?
Ogromne pahulje snijega!!
Okej, rekli su da će padat snijeg, al nije da sam im baš vjerovala...Znate kak to ide, kažu da će padat, pa ne padne, kao neće bit kiše, pa ipak malo kapa i tak!
I ono stvarno, s dva dana zakašnjenja od najave dragih nam meteorologa, ipak je pao taj snježuljak kojeg sam čekala cijelu zimu.
I onda padne kad više nije dobrodošao... Vrijeme je totalno poludjelo, sve naopako....
Jadni moji jaglaci u vrtu i narcise što su tako lijepo najavile dolazak predivnog godišnjeg doba.
Al ajde, uspijem ja izvuć iz svega pozitivnu stranu, pa sam eto jutros uživala u divnom pogledu na te bijele krpice snijega što su padale po granama i krovovima... Nedostajalo mi je to ovu zimu, pa eto, priroda je ljubiteljima snijega darovala (nadam se posljednju priliku do sljedeće zime) još jednom mogućnost da se prisjete kako bi zima trebala izgledati...
Kako bismo bez njih...teško!
Ruke. Kako samo izgledaju te mase ljudskih ruku što se miču po gradskim ulicama? Te ljudske ruke kolju, puštaju krv drugim životinjama, stvaraju strojeve, bodu iglama, drže usjane pegle, svjetiljke, zastave, britve, instrumente, ljudi ih pronose ulicama i ne znaju što bi s njima?
Skidaju suknene šešire, mašu palicama, nose u rukama predmete, cigarete, knjige, jedna ruka drži drugu ruku u magnetizmu tjelesnog dodira, tople su ruke ljudske...okupane su, nafarbane, njišu se mrtvim njihajima, prate kretnje ljudskog gibanja kao mesnati uresi u jednoličnim amplitudama, i tako se mičul judske ruke po ulicama zajedno s ljudima, po tom dugotrajnom i jalovom ljudskom putu, koji teče i koji navire između zidova gradskih kao voda. A ljudi vuku sobom svoje ruke, svoje dugove, svoje brige, i žene, i djecu, i umorne noge, i nezdravo, žalosno tijelo, i tako se miču u bokovima i u zglobovima, otvaraju usta, govore, viču, a gdjegdje javlja se na usnama ljudskim osmijeh.
(Krleža)
pusti da ti sviram, duša gine od tišine
i ne boj' se buke, to što svira to su ruke
jutros si zaboravio sve što te držalo skupa
ovaj dan što na prozor lupa nije tvoj, nije tvoj
oko tebe šute stvari
tvoj krevet i stol te nijemo gledaju
sa zidova vise trice tek da te grubo sjećaju
u sjenama tih, vremenama tih vremena,
slutiš prevaru, izdaju ....izdaju
ma pusti da ti sviram, duša gine od tišine
i ne boj' se buke, to što svira to su ruke
Izdaleka
Nije važno gdje si sad
nije važno s kim si već
ja još uvijek imam za Te jednu riječ
Meko k'o kaplja kiše
tiho, od daha tiše
vrijeme će reći što ne mogu riječi
u srcu svom znat ćeš sve
Izdaleka, izdaleka jos te čuva ljubav neka
izdaleka, izdaleka ljubim Te u mislima
prije buđenja i prije sna
Nije važno da znam
kako provodiš dan
uvijek bude sat kad misliš da si sam
Tad meko k'o kaplja kiše
tiho, od daha tiše
vrijeme će reći što ne mogu riječi
u srcu svom znat ćeš sve
(Massimo)
Šetnja za dušu...
Petak je bio moj dan za hodanje bez cilja... Imala sam nešto vremena do početka nastvae i iskoristila sam to da rastegnem noge i pustim misli da vrludaju gdje god ima se prohtije.
Jedno jutro slikala sam izlazak sunca dok sam išla u školu...
onda sam na Mažurancu namirisala voćku u punom cvatu, pa mi se prohtjelo do Zrinjevca.
Kad sam već bila tamo, rekoh, ajde do katedrale i onda na Gornji grad.
Volim onaj pogled prema istok od Muzeja grada Zagreba... na povratku se malo zabuljih u panoramu kod uspinjače.
Onda sam morala u školu, ali mi nikad ne promakne šareno nebo uoči zalaska Sunca.
Uvijek buljimo kroz prozor za vrijeme sata iz matematike.
Polako na putu prema doma...dužim putem...nekako opet do katedrale i noge me dovele do HNK - siguran put do doma...Mjesec je na poziciju...potok uz koji me često strah prolaziti sama...cesta koju znam i žmirečki preći... opet kod kuće...
Volim duge šetnje.
Go to ImageShack® to Create your own Slideshow
Naravno, kako je proljeće samo što nije stiglo, moji vrtni prijatelji cvatu punom parom!!
Poziv!
Ne zanima me od čega živiš.
Želim znati za čim žudiš
i imaš li hrabrosti snivati
o ispunjenju želja srca svoga.
Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li spremna riskirati
da ispadneš budala zbog ljubavi,
zbog svojih snova,
zbog ove pustolovine koju nazivamo životom.
Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec.
Želim znati jesi li stigla do središta vlastite
boli,
jesu li te životna razočaranja otvorila
ili si se skutrila i zatvorila od straha
da ponovno ne osjetiš bol.
Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol,
moju ili svoju,
a da je pritom ne moraš skrivati
ili ublažavati
ili izbrisati.
Želim znati znaš li se radovati,
zbog mene ili sebe,
i možeš li divlje zaplesati
i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrhova
prstiju,
a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo
pažljivi,
realni,
svjesni ljudskih ograničenja.
Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita.
Želim znati jesi li spremna razočarati drugoga
kako bi bila iskrena prema sebi;
jesi li spremna podnijeti optužbe za izdaju,
a pritom ne iznevjeriti sebe;
možeš li biti izdajica
i samim time vrijedna povjerenja.
Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu,
pa i ako nije lijepa,
svakoga dana,
i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom
prisutnošću.
Želim znati jesi li dovoljno snažna
da živiš s neuspjehom,
svojim i mojim,
i da svejedno stojiš na rubu jezera
i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu;
- Daaaaaaaaaaaaaaaaa!
Ne zanima me gdje živiš
i koliko novaca imaš.
Želim znati jesi li sposobna ustati,
nakon noći ispunjene tugom i očajem,
umorna i do kostiju izubijana,
i učiniti sve što je potrebno
kako bi nahranila svoju djecu.
Ne zanima me koga poznaješ
i kako si dospijela ovamo.
Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u
žaru vatre
i ne posustajati.
Ne zanima me gdje si
ili što si
ili s kim si studirala.
Želim znati sto te u tebi samoj gura naprijed
u trenucima kad se sve ostalo ruši.
Želim znati možeš li biti sama sa sobom
i voliš li uistinu osobu koja jesi
u trenucima praznine.
(Oriah Mountain Dreamer)
Svim dragim Prijateljima i Vama blogeri!
Go to ImageShack® to Create your own Slideshow
Budite kao baklja na nebu, zračeći ljubav i svjetlost.
Zamislite tisuću takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u
dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noći.
Vi imate u sebi istu snagu da zračite ljubav i svjetlo i trebali biste
sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro pa do
trenutka kad idete spavati.
Pusa svima!!
