jednom

nedjelja, 12.06.2005.

jedna je zvijezda pala s neba

zazelio sam jednu zelju
dok je zvijezda padala s neba
zazelio sam jednu zelju
dok sam skidao zvijezde s neba

zazelio sam nesto samo za sebe
nesto na sto odavno nisam pomislio
i strah me je te zelje:
da li bih druge zelje tada unistio?

zazelio sam nesto sto je davno bilo
da se ponovi, pa makar u bilo kojem obliku
ali da vidim opet taj osmijeh ...i pogled
i dozivim taj osjecaj i da traje unedogled...

zazelio sam te se i ponovo cu te naci
i ponovo cu uci kroz vrata na kojima pise "NE ULAZI"
samo da ta zelja ne ostane neispunjena-
jer nitko mi tu zvijezdu nece skinuti s neba...

i idem, i znam, i svijestan sam
koliko toga riskiram
ali jedna je zvijezda pala s neba
a zelja moja...mozda je ispunjena
- 20:22 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2005 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • za one koje volim

Linkovi

AKO

  • Rudyard Kipling 1865-1936
    Nobelova nagrada 1907.


    Ako možeš sačuvati svoju glavu kada svi oko tebe gube svoje i okrivljuju te za to.
    Ako možeš da vjeruješ sebi kada svi u tebe sumnjaju i čak pridodaješ njihovim sumnjama.
    Ako možeš čekati, a da ti ne dosadi čekanje, ili ako si prevaren da ne lažeš, ili ako si omrznut da ne mrziš, a pored toga da ne izgledaš predobar ili premudar.
    Ako možeš sanjariti, a da snovi ne ovladaju tobom.
    Ako možeš razmišljati, a da ti maštanje ne bude cilj.
    Ako možeš se suočiti sa uspjehom ili neuspjehom i smatrati te dvije varalice kao da su potpuno iste.
    Ako možeš podnijeti kada čuješ da su istinu, koju si rekao izvrnuli nitkovi da bi napravili zamku za budale, ili gledati propast onoga čemu si posvetio čitav svoj život, i da pogrbljen sa dotrajalim alatom ponovno stvaraš.
    Ako možeš staviti na gomilu sve što imaš i baciti to na kocku, izgubiti i početi ispočetka i nikad ne izustiti ni riječ o tom svom gubitku.
    Ako možeš prisiliti svoje srce i živce i tetive, da te služe dugo iako ih više nemaš, i tako izdržati kada nema ničeg u tebi - samo volja koja ti dovikuje: "ustraj".
    Ako možeš razgovarati sa najnižim i sačuvati svoje dostojanstvo, ili šetati sa kraljevima, a da ne izgubiš razumijevanje za obične ljude.
    Ako te ni neprijatelj ni prijatelj ne mogu uvrijediti, ako te svi cijene, ali ne suviše.
    Ako možeš ispuniti jedan nezaboravan minut sadržajem koji traje šezdeset sekundi, TVOJA JE ZEMLJA I SVE ŠTO JE NA NJOJ, I IZNAD SVEGA BIĆEŠ ČOVJEK, SINE MOJ!