Pepeljuga



Iskričave staze na ledenom nebu, prah pepela prosut u nedogled, poput zvijezde repatice. Pogled u zvijezde, pogled je u prošlost, prošlost nam osvjetljava put.

Stare ljubavi što ih je znao svijet
duge večeri u ruci poklonjen cvijet,
stare ljubavi u čistom jutarnjem sjaju
zauvijek u nama ostaju
i svjetlost očima daju.


Čekala je da čekanje prođe, uzela cipelice za šetnju kroz snove ili možda neke druge (toga se sada više niko ne sjeća) i pošla na zabavu ...
Valovi mrkim cvjetovima zapljuskuju nebo. Juri za čudesima sa vrećom punom noći, juri da im pospe soli na divlje repove. Pokušalo se ludilom programirati kompjutere.

Stare ljubavi još uvijek prate nas
kasne jeseni i njihov umoran glas,
stare ljubavi nestati nikada neće
one su tragovi prošlosti,
one su odjeci sreće.


U sobi sa ogledalima pleše mnoštvo mene, a onda se moj život ponovo objedinjuje u jedan.

- utorak, 05.09.2017., 22:56 - Komentar: (5) | Isprintaj - #