Zgurena kuća



Osvanuo je ponedjeljak. Bijaše kraj maja i sitna je rosulja sipila koprenasto oko Nje pa se osjećala kao svijet za sebe. Ta koprena kao da je čuvala jedan neodgonetnuti svijet.
Kroz tanki veo kiše vidjela je Njega, tamnu uokvirenu pozadinu u koju je trebala zaći. Odmah je prože osjećanje neizvjesnosti i uzbudljiva ispunjenja.
I dok je tako gledala kišu polako se prebaci u svoj imaginarni svijet.

Hodala je jednom malom mokrom ulicom u kojoj nije bilo žive duše, a koja je više ličila na tunel. Kuća prema kojoj je išla se zgurila u svom betonskom dvorištu, ograđena visokim željeznim šipkama koje su se crnile od kiše. Kuća je bila čađava i strašna.
Gorčina tog prizora uguši svu slast njenog nadanja. Blistavo perje njenih krila, mokro od kiše, zaroni u blato.


I ona je, ipak, ustuknula.


- petak, 02.06.2017., 18:52 - Komentar: (11) | Isprintaj - #

Tkanje



Nebo se otvorilo i sunce je obasjalo sag, stazu našeg tkanja. Ti si osnova, potka, kroz koju se provlače moje niti tkanja; staze i putevi posuti laticama raznobojnog cvijeća kojima ulazim u naš svijet u kome me čeka bogata, intenzivno crvena ruža strasti, reliktni takson kojim mi ispovijedaš ljubav.
Ti si moja misterija kao što sam i ja tvoja i zajedno smo se radovali spoznaji da je tajanstvo naš svijet.
Naša ljubav ne može umrijeti.

- subota, 27.05.2017., 08:17 - Komentar: (10) | Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se