Napisano u petak, 15.12.2006.

Voli me da te mogu voljeti, drži me da te mogu držati.....

Dani su bili prekrasni,
sva sam bila ispunjena i sretna s tobom..
Jer samo ti si me znao oraspoložiti,
ljubiti onako strasno,
grliti snažno..
Sve je bilo savršeno sve do jednog dana..
Tad si mi rekao da odlaziš..
I otišao si.
Sav taj čar je nestao za tobom.
Javio si se.
I to je bio zadnji i prvi put.
Glavu sam gubila čekajući hoće li telefon opet zazvoniti..
No nije..

Uskoro ćeš opet doći,
No hoće li sve biti isto?
Hoćeš li još uvijek osjećati ono što si osjećao?
Hoćeš li me opet onako pogledati kao nekad?
Hoćeš li?

Napisano u nedjelja, 12.11.2006.

Na ovom svijetu najviše volim..

- svoje roditelje (ipak da njih nema, nebi ni mene bilo.I što kod bilo, znam da me vole i da će uvijek biti uz mene)
- sekicu svoju (super se slažemo i ona je prva osoba kojoj ću reći ako me nešto muči)
- prijatelje (a što bi bez njih..bili bi usamljeni.Volim ih sve i drago mi je što sam ih uopće upoznala..)
- dečke ( a tko ne?! a posebno jednog )

- spavati dugo (ZZzzzzzz.....)
- izlaske (Volim izlaziti, malo se maknuti od kuće )
- svoj laptop (jedna od vrijednijih stvari u mojoj sobi bez koje ne mogu)
- muziku (slušam svašta, kako bi se osjećala, takvu bi muziku slušala)

- iskrenost (najvažnija osobina koju veoma cijenim)

itd....

Evo ja sam konačno izašla iz depre..Nema više tog osjećaja u meni..Valjda je otišao I tak,opet sam sretna.
Bila sam u petak vani i bilo je super.Slavili smo martinje i netko se malo napio,a netko malo više (kao moja frendica). Bila sam skoro cijelu večer s Markom. Bili smo oboje malo ludi, i malo smo se posvađali al sve je ok.Totalno mi je stalo do tog dečka da nebi ga mijenjala ni da mogu biti s Brad Pittom A vidjet ćemo što će biti...

A kako ste vi?pusa svima

Napisano u nedjelja, 22.10.2006.

StRaH....

Osjećam neki grč u sebi, čudan osjećaj ali stvaran. Kao neki duh koji je ušao u mene i nikad da izađe.. Bojim se, ali čega to?! Moja razmišljanja su tako pesimistična..Ja, koja uvijek nastojim razveseliti druge, jer sam i sama uvijek takva,nasmijana.. a sad je moj osmijeh na licu zamjenio neki zabrinuti, zbunjeni.. Muče mi 1000 stvari,u mojoj glavi je izmješano 1000 pitanja, ali ni jedan odgovor. Često razmišljam o tome, što bi se dogodilo kad bi se nešto dogodilo.. I taj strah nikako da izbacim iz sebe.. Bojim se ljudi, sebe, razočaranja. Što ako se opet razočaram?! Marko..dečko do kojeg mi je stalo, možda nekad i previše..Što ako me i on povrijedi? Kako je slučajno ušao u moj život, tako će i izaći.. Hoći li?
Kako pobijediti taj strah, kako početi razmišljati da nije kraj svijeta i da će se još dogoditi 1000 dobrih stvari......?

Napisano u ponedjeljak, 16.10.2006.

ŽeLiM Te SaNjaTi

I tko onda kaže da ja ljubav jednostavan osjaćaj kada mi događa sve ovo?!

Napisano u ponedjeljak, 04.09.2006.

Iskoristi ono najbolje od života.....

Počela je škola,grozno zar ne?! A što se mora,mora se..
Evo baš sam jučer navečer razmišljala o tome zašto ljudi se boje iskoristiti od života ono najbolje,pa kud puklo. Tu se javlja pojam,rizik, riskirati ili ne.Pa ako ne riskiraš, nikad nećeš znati kako je to. Nema veze u čemu riskiraš, ljubav, prijateljstvo..ali naravno da ne povrijediš drugu osobu.
Zašto se neki ljudi boje priznati pogrešku i zatražiti oprost.Tu se javlja pojam, ponos. Svatko ga ima,netko više,netko manje. Zašto su ljudi tako preponosni kad bi jednim činom mogli popraviti sve,ali ne..
Zašto se boje učiniti nešto jer nisu sigurni što drugi misle o tome,da li je to dovoljno dobro.Pa ako ti misliš da je dobro, druge možeš pitati za mišljenje, ali ne i da njihovo mišljenje uvijek poslije postane tvoje.Zašto nam je važno što drugi misle?
Zašto dopuštamo da radimo nešto što ne želimo,ali to nemožemo pokazati pred nekim ljudima/prijateljima jer bi ispali jadni.Tu se javlja pojam, samopouzdanje. Ljudi su takva bića koje lako možemo povrijediti, pa nisu više sigurni u sebe, njihovo samopouzdnje postaje niže, pitaju se koliko vrijede..

Navela sam nekoliko problema koje muče nas i nije se lako nositi s njime. Opterećujemo se s takvim malim problemima koji s danima postaju sve veći.Zašto je tako, zašto se jednostavno ne opustimo i uživamo u životu?!
Mi cure se pitamo, zašto nam se taj slatki dečko ne javlja.Je li nas zaboravio? Pa javi se ti njemu,bez obzira što ti misliš da je malo glupo,a kako ćeš drugačije znati na čemu si?!I ako ne odgovori,on gubi ne ti.Ništa,kreni dalje,ima još riba u vodi.
Svaki čovjek ima te strahove,bez obzira da li to pokazuje ili skriva u sebi..

Što vi mislite o tome?

Pusa svima......

Napisano u utorak, 29.08.2006.

Otišlo ljeto...bliži se škola..

Hej svima!Evo ja sam se nedavno probudila.Jučer su cure došle kod mene,pa smo gledale neke dvd-ove do 3h ujutro. Staraca mi nema doma,na moru su..I mogu vam reći da nije baš lako živjeti sam.Dobro,ja imam sestru koja je samnom,ali svejedno. Mogla bih početi spremati kuću,a tako mi se neda. Pa što bi mi bez roditelja..
Dugo nisam pisala, pa neznam od kud da počnem.Za vikend sam bila vani,i vidjela se s Markom A mislim da tu neće ništa više biti, čak i pomišljam da ne budem više s njim. Ali kad on uvijek meni dođe,a meni teško odbit
Ovih dana sam tak nervozna,pod nekim pritiskom, valjda to zato što se bliži škola. A tako mi se neda, htijela bih da imamo još bar 2 tjedna praznika,a tko ne bi?
Nemam baš neke inspiracije,pa ću vam napisati riječi pjesme koju sam neki dan otkrila i super je..

Napisano u subota, 19.08.2006.

taj ludi petak....

eeej!! Pa evo došlo vrijeme da napišem novi post. Moram pisati kod tate u uredu jer mi se internet na mom kompu pokvario, tj. adsl, a neda mi se bit na t com-u, prespor je i izgubim živce zbog njega. No nema veze..
Jučer sam bila vani s frendicom koju nisam vidjela mjesec dana, jer je bila u Italiji. I tak smo nas dvije i još jedna cura odlučile kupitit cugu i tam u parkiću na klupici pile i pričale. Kasnije smo otišle do birca i srele druge frendice i tak..i otišle u disko. Bile smo totalno lude. I danas meni frendica priča koje sam joj gluposti ja jučer pričala..ajme,nisam mogla doći k sebi od smjeha.I vidjela sam onog kretena i uopće ga nisam fermala, bila sam zaokupljena drugim stvarima. Ah, da je bar tako uvijek. I tak,krenula sam ja dalje. Ma briga me više za njega, on gubi a ne ja.
A kako sam jučer zeznula jednog dečka..A baš mi ga je žao,al jebiga. Sve frendice se nekud razbježale i tak ja ostala s njim. Koliko se sječam, htio je biti samnom. Otišla sam s njim van, do sestre da uzmem mobitel i vani pokraj ulaznih vrata je stajao Marko, dečko koji mi se užasno sviđa,i bila sam već par puta s njim prije,onak bez obaveze,a i njemu nije još svejedno.I tak se ja sad našla između dvije vatre.Trebala sam otići za onim unutra,u disko,ali nisam,otišla sam Marku.Neznam zašto,ali ionako nebi ja bila s onim dečkom.
Pričali smo,i tak..dogovorili smo se da ćemo se opet vidjeti. Možda ću i tako izbaciti onog kretena potpuno iz glave.Ma neznam što će tu još biti,pa neću se ničem ni nadati.
Sve u svemu, bilo mi je super jučer vani.Danas opet vanka,i baš me zanima što će danas biti.Ali neću piti,još uvijek me boli glava,eh..
Sada vam neću moći često komentare ostavljati,sve dok mi se taj adsl ne popravi,iako nemam pojma šta je bilo.
Uživajte još dok nema škole.........pussa

Napisano u nedjelja, 13.08.2006.

Sve što je lijepo, jednom završi....

Helloooo!! Evo ja stigla s mora. Znam, rekla sam da se vračam 15.8. ali smo odlučile da se vratimo ranije. A i vrijeme više nije lijepo. Stigle smo jučer rano ujutro. I mogu vam reći da sam se suuuper provela. Ovo ljetovanje ću pamtiti po..ma svemu

Putovale smo nas 4 busom i to 7 sati. Došle smo ujutro u 6h i onda je frendica zvala svog strica da nas poveze s autobusnog kolodvora da ne vučemo torbe do vikendice. Stigle smo u vikendicu i odmah se počele raspremati. I nakon napornog putovanja, našle smo i vremena da odspavamo malo. Popodne smo napravile ručak koji nismo ni pojele do kraja. Kad smo kuhale za 10 osoba a ne za 4, hehe. Na plažu smo išle svaki dan,i dobila sam i lijepu bojicu. A što se tiće nočnog života, tu je bilo svašta. Sestrin dečko je došao s frendom i donjeli 2 pune vrečice alkohola, tak da nam je frižider bio pun cuge, nismo imale mjesta ni za vodu. Izlazile smo na plažu, pa do diska u kojem sam upoznala Ivana.

Imao je zelene okice, crnu kosu, pune usnice...ma presladak dečko. Prišao mi je, upoznali smo se. I tak je on postao moja mala ljetna ljubav Bio je tako nježan, pažljiv, ljubio me kao nitko do sad. Bili smo cijele večeri zajedno, čak smo se jednom i kupali u moru pod mjesecom. Bilo mi je prekrasno s njim. Ali sve što je lijepo jednom završi. Ja sam morala ići doma, natrag u stvarnost, a on će još ostati par dana. Oprostili smo se, rekao je da se vidimo sljedeće godine i nestao...otišao je kako je i došao.. Nikad ga neću zaboraviti, dok sam bila s njim osjećala sam se tako posebno, on me je takom činio...

I tako..ljeto je skoro pri kraju..Malo sam se razbolila, ali neznam od čega. Možda zbog promjene klime,ma tko će ga znat?!
Još mi je žao što sam morala ostaviti frendicu na moru. Ona je ostala kod tetke sa sestrama i neću je vidjeti još negdje 2 i pol tjedna.. A fali mi puno, mala šaljem ti puno pusaaaaa!!

Jučer sam išla van. I saznala sam da, onaj dečko koji mi se sviđa, je prekinuo s curom. Navodno ju je prevario i ona ga je spucala. A jučer je bio sa curom s kojom su njegova 2 frenda bila. Ma sve manje mi se sviđa, i kad neću više ništa osjećati prema njemu, tad će on htjet samnom,a ja ne..
Hvala vam što ste mi i dalje ostavljali komentare. A kako ste se vi proveli, ili se još provodite?!?
Pusa svimaaaaaaaa

Napisano u subota, 22.07.2006.

Oproštajni post...

Da, dobro ste pročitali u naslovu, ali ne zadugo. Samo par tjedana, točnije do 15.8. Putujem večeras u 23h i eto našla sam vremena da napišem post nabrzaka. Nadam se da ću se dobro zabaviti, dobiti još ljepš bojicu i tako..Pokušat ću zaboraviti na sve probleme i samo se opustiti i uživati..I vi se isto lijepo provedite,bili na moru ili u gradu..pusa svima..cmoooook

Napisano u četvrtak, 20.07.2006.

Razočaranje..polako tonem,zar kao Titanic?

Tonem...osjećam da polako tonem,korak po korak..Kao što je Titanic potonuo,a svi su mu se divili kako je velik i jak. Ali nije ni on savršen bio,kako su svi mislili..Sad se i ja pitam što sebe uspoređujem s Titanicom,neznam ni sama,eto to mi je palo na pamet. No nema veze, htjela sam napisati da se tako grozno osjećam, da bih najradije zaplakala..Osjećam da mi se cijeli svijet srušio.Ljudi,pa ja već tjedan dana ne spavam, muči me štošta ali ne mogu s nikim o tome pričati. Mislim si ja,ma proći će, jer se jako kasno dižem,pa zato ne mogu u neko normalno vrijeme spavati,nego tek u 3h..Ali to već traje danima..i ne mogu da NE razmišljam,glava mi je puna svega.. Osjećam se da me nitko ne voli, da nikome nije stalo do mene.. Neznam je li su to oni dani, ili je stvarno? Još i danas me frendica i ovaj dečko koji mi se jako sviđa razočaraju. Razočarali su se u mojim očima.. Gledala sam ju i razmišljala kako mi je to mogla napraviti..Da li pretjerujem? Ostala sam samo zbog nje u gradu i onda je došao on. Ponudio se da ju odveze doma,jer živi daleko,a inaće bi došao stari po nju. Mi smo se dogovorile da ćemo zajedno doma,i još me pita jel smije otići s njim.. A što da joj ja kažem. I ostavila me, sama sam išla doma. On joj je bitniji od mene. A vidjela sam joj u očima da želi ići, i počela se izmotavati kako joj stari ne može doći..I sad me zove da se sigurno ljutim..Ja sam joj poklopila, ne želim razgovarati s njom..Ne ljutim se ja na nju,već me razočarala..Da li sam ja sad sebična? Možda, ali kad se stvarno tako osjećam.. A on, ne želim ga više vidjeti..Želim ga zaboraviti, i sad mi je drago što nisam bila s njim.. Uvijek se pravim da sam jaka, a zapravo to sve skrivam u sebi. I eto ovaj blog mi dobro dođe,tu mogu pisati o svojim osjećajima, i nitko neće znati..Ma kako god mi se srce lomilo, ne bih priznala, preponosna sam. Možda ne bih trebala biti,ali takva sam i ne mogu si pomoći. Ovo očito nisu moji dani. I još nešto..ON je bio prvi dečko do kojeg mi je stalo,ali stvarno i očito je vrijeme da dovedem glavu u red i posložim te stvarčice na mjesto. I sada kad gledam dečke, nijedan mi nije dovoljno dobar,i to već traje..Čak si mislim da i neću naći nekog do kojeg bi mi bilo stalo kao do njega. Ponekad si mislim koje ja probleme imam,a netko umire od gladi,i nema novaca.. Evo sutra, tj. danas je novi dan, nadam se da bolji od prijašnjih. Jedva čekam taj dan kad neće netko mamiti moj osmijeh, već ću se sama nasmiješiti..