ja i Patrisha
jedne i jedine i bile i ostale the best!!!

i opet nas dvije...

ja i tiNa



ja & mateica...


ja i ira


ja i adry...


ja i karla..


ja i lucy


ja & larisa

ja, moana i patrisha

ČeTvOrKaaaAAaa..


me&neki ljudovi iz špura...

ja i "komadi"


nas par...












bilo je davno,neznam točno kada,
voljela sam jedno biće,voljela sam gada...
nije teško reći "voljela sam gada..."
teško je reći da volim ga i sada

Da vam kažem kako se zove...
Neću.
Jer ga znaju svi.
Da vam kažem da luda sam za njim...
Neću.
Jer danas su ludi svi.
Da vam kažem nešto o njemu...
Nemogu.
Jer malo znam i ja.
Samo jedno znam i kažem vam...
VOLIM GA!

Možda previše tražim,
a premalo dajem..
Možda previše pričam,
a malo kažem..
Možda previše maštam,
a malo shvaćam..
Možda se malo borim,
ali te jako volim!

Nemoraš shvatiti da te netko voli,
nemoraš shvatiti koliko ljubav boli.
nemoraš me nikada ni malo voljeti
samo mi reci kako ću te preboljeti.

Jedne tihe noći kad čuješ zvono
znat ćeš da mene više nema
a kad odu svi sa groba ti se tiho pomoli
jer tu leži srce
koje te i mrtvo voli!

Sjeti se jedne noći i nas dvoje,
sjeti se usne moje i tvoje,
sjeti se ljubavi u očima mojim,
sjeti se ponekad da i ja postojim!

Možda ću žaliti što sam te upoznala,
tražila da budeš moj.
Možda ću plakati zbog ljubavi,
suzama proklinjati sebe...
Možda ću ponovno voljeti,ali nikog kao tebe!

Tjeram te iz sebe
sa sobom se borim..
Želim te mrzit,al te prokleto volim!

Molim te pusti me da ti priđem,
Da te primim oko struka.
Nije to strašno,
samo moja ruka.
Pogledaj me u oči ravno,
priznaj da ti je stalo,
da me voliš barem malo!

it hurts so much
to love you the way i do,
and than look at you an realize
how much you don t care...

ljubav je cigareta...
poljubac je dim...
a pepeo tužna uspomena
što ostaje za tim...

Teško je plakati,
a suze ne liti...
Teško je voljeti,
a voljen ne biti...Teško je voljeti nekog,
a svoje osjećaje kriti i gledati ga potajno,
a prijatelj mu biti...

Možda je ludo da te volim,
možda ponizno da za ljubav molim..
ali jednod dana kada shvatiš riječi moje,
saznat ćeš da si izgubio nešto što je zauvijek moglo biti tvoje!

Voljela bih...
da sam droga
Da me voliš...
kao Boga
Da me ubrizgaš...
u vene i da umreš...
zbog mene

No man
is worth your tears
and the one who is would
never make you cry

Ako me ikad raniš i dušu povrijediš upotrijebit ću samo jednu kletvu:
"DAO BOG DA TI MOJE USNE BUDU LIJEK,BEZ NJIH DA BOLUJEŠ ZAUVIJEK"

Jebeš život kad duša pati,
kad čovjek čovjeka nemože da shvati...
Jebeš život kad ti duša vene
i kad živiš od jebene uspomene!

Ludo je zaželjeti da se vrate stari dani
i kada dođe novo ljeto...neće biti kao lani...
dok vrijeme ne izljeći stare rane
do skorog susreta brojim teške i duge dane...
vidjet ću...
što donosi novi dan...
možda novu ljubav,iluziju,san....
i dok spušta se noć,duša žalosnu misao krije:bilo je lijepo,ali trajalo nije...

Rođena sam da patim,
rođena sam da gubim,
uvijek tugom platim što volim i ljubim.
što je bilo prošlo je,
moje vrijeme došlo je,
svaku bol da bolom vratim,
svaku suzu da naplatim!

...The day...
...I will stop lovin...
...You...
...is the day...
...when I close...
...my eyes...
...4 ever!















































Kad smo pile... rekli su pijanice
Kad smo lutale...
rekli su lutalice
Kad smo ljubile...
rekli su kurve
A kad umremo reći će...
jedino su one znale živjeti

Muškarci su snaga
Muškarci su moć
Muškarci su samo za jednu noć
Za jednu noć i ništa više
Mi smo gadure al nas je više!

Muška teorija:
jučer...sam te želio
danas...te imam
sutra...te ne poznajem

Glupače tuguju
Energične nađu zamijenu
A pametne oduvijek
imaju rezervu!

Two words guys hate:
Dont&Stop
unless you put them together

He said
"I love you"
I laughed and said
"sorry, Im allergic to bullshit!"

Dečki su kao wc...
il su posrani il su zauzeti!

THINGS TO DO TODAY:
1.Get up
2.Survive
3.Go back to bed

Kad si shrvan do boli
i nitko te ne voli nedaj dušu stock coli
nedaj stotku
za još jednu votku
nego reci
jednom se živi
i raspali po pivi!

GOD IS A DJ
LIFE IS A DANCEFLOOR
LOVE IS THE RHYTHM
YOU ARE THE MUSIC!

Znam da bi me oralno,al to nije moralno.
Ako bi me analno,bilo bi nam banalno.
Kad bi me perverzno,bilo bi nam bezvezno.
Aj ti mene klasično,bit će nam fantastično!

poštuj dečka ko i samu sebe,
zajebi ti njega da nebi on
tebe!

Ženska zdravica:
svaki nam se dao,
svakome se digao,
najbolji nas stigao,
sve ih zajebale,
u zdrav mozak jebale
i na vrijeme dobile.
živjele!

Cijeli život malo traje,
puno uzima,
a malo daje.
Zato živi i ne misli na krizu
jer život je jedan
i nema reprizu!

True friends
are hard to find
harder to leave
and impossible to forget








































































Edgar Allan Poe: Gavran

Jednom jedne strašne noći,ja razmišljah u samoći
Čitah,crne,prašne knjige,koje staro znanje skriše
Dok sam u san skoro pao,netko mi je zakucao
Na vrata mi zakucao -zakucao tiho - tiše-
"To je putnik",ja promrljah,"koji bježi ispred kiše,
Samo to i ništa više."

Ah,da,još se sjećam jasno,u decembru bješe kasno.
Svaki ugarak,što trne,duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće,uzalud iz knjige vučem
Spas od boli što me muči,jer me od nje rastaviše,
Ah,nje sada nema više.

Od svilenog tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nikad prije osjećani užasi me zahvatiše,
Dok mi srce snažno bije,ja ga mirim sve hrabrije:
"Putnik moli da se skrije od te noći,bure,kiše.
Putnik kuca na ta vrata,da se skrije ispred kiše.
Samo to je ,ništa više.

Ohrabrih se iznenada,ne oklijevah više tada:
"Gospodine il gospođo,izvinjenje moje stiže!
Mene teški snovi prate,a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage,vaši prsti vrata biše,
Da sam sanjiv jedva čuo -Tu se vrata otvoriše-
Mrak je tamo,ništa više.

Pored mrak je prodrijet htio,čudno zastaršen sam bio
Sumnjajući,sanjajući,sni mi paklenski se sniše,
Nedirnuta bje tišina,znaka nije dala tmina,
Rečena je riječ jedina,šapnuta od zraka kiše:
"Lenora",ja šapnuh tiho,jeka mi je vrati tiše,
Samo to i ništa više.

Kad u sobu ja se vratih,cijelom dušom tad zaplamtih.
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
"Sigurno",ja rekoh,"to je na prozoru sobe moje.
Pogledat ću trenom što je,kakve se tu tajne skriše.
Vjetar to je,ništa više."

Prozorsku otvorih kuku,kad uz lepet i uz buku,
Kroza nj poklon glavom mahne,ni trenutak on da stane,
S likom lorda ili dame kroz moju se sobu diže
i na kip Palade sleti,što se iznad vrata diže,
Sleti,sjede,ništa više.

Ovaj stvor u crnom plaštu nasmija mi tužnu maštu.
Teškim,mrkim dostojanstvom,koji čitav lik mu diše.
"nek ti kresta jadno visi",rekoh,"kukavica nisi,
Strašni,mračni Gavran ti si,što sa žala noći stiže,
Kako te na žalu zovu hadske noći,otkud stiže?"
Reče Gavran: "Nikad više."

Začudih se tome mnogo,što je jasno zborit mogo,
Premda nejasne mu riječi malo tog mi razjasniše.
Ali priznat mora svako,ne događa da se lako,
Da živ čovjek gleda tako pticu,što se nad njim njiše,
S tim imenom "Nikad više."

Ali Gavran sjedeć tamo,govori riječ jednu samo,
Ko da duša mu i srce u tu jednu riječ se sliše,
To je sve što mi reče-dalje krila ne pokreće,
Dok moj šapat mir presiječe:"svi me ostaviše,
Otići će i on kao nade što me ostaviše."
Tad će Gavran: "Nikad više."

Dok ja stajah još zatečen-odgovor bje spremno rečen.
"nema sumnje",rekoh,"ta je riječ tek trica,ništa više
Od nesretnog gazde čuta,koje je sudba kruta,
Pratila duž njegva puta,dok mu se sve pjesme sliše
U tužaljke puste nade,koj teret u se zbriše,
Od nikada-nikad više."

Al taj stvor u crnom plaštu još mi u smijeh goni maštu,
Ja naslonjač tad okrenuh k bisti,gdje se Gavran njiše
Na baršun mi glava klone,a ja mislim misli one,
Stopom mašte tužne bolne kakvu meni sudbu piše
Grakuć stalno: "Nikad više."

Sjedih tražeć smiso toga,ne govoreć niti sloga
Ptici,čije žarke oči moju dušu razplamtiše
Tako misleć misli bolne,pustih glavu da mi klone
I u baršun da mi tone ,kojim svjetlo sjene riše,
Naslonit se na taj baršun,kojim svjetlo sjene riše.
Ona reče nikad više.

Zrak tad ko da gušćim,na me neki miris pade,
Ko da anđel lakih nogu kladionik čudni njiše.
"Ludo",viknuh,"to su glasi,Bog što posla da me spasi
Bol i tugu da ti gasi,što te tako izmučiše.
Pij nepente,da u srcu zaborav Lenoru zbriše."
Reče Gavran: "Nikad više."

"Zli proroče,ne znam pravo,dal si ptica ili đavo,
Da li te je Satan poslo,il te bure izbaciše
Sama, al nezastrašena,u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsjednuti-zaklinjem te,ah,ne šuti
Reci,reci imal melem jada,što me izmuciše?"
Reče Gavran: "Nikad više."

"Zli proroče,ne znam pravo,dal si ptica ili đavo,
Al u ime Boga,po kom obojici grud na diše,
Smiri dušu rastuženu,reci dal ću u Edenu
Zagrliti svetu ženu,od koje me rastaviše,
Anđeosku tu Lenoru,od koje me rastaviše?"
Reče Gavran: "Nikad više."

"Dosta ti govorit dadoh,crna ptico!" Tad ustadoh.
"u oluje divlje bježi što se kroz noć raskriliše
Ne ostavi niti traga svojih laži kraj mog praga,
Meni je samoća draga-usne same dovršiše-
Iz mog srca kljun svoj vadi,nek ti trag se ovdje zbriše!"
Reče Gavran: "Nikad više."

I taj Gavran,šuteć samo,još je tamo,još je tamo.
Na Paladin kip je sjeo,što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha,što sniva,spava,
Svjetlost,što ga obasjava,na tlu njegovu sjenu riše,
Moja duša iz tih sjena,što mi cijelu sobu kriše
Ustat neće-nikad više!






Edgar Allan Poe: Annabel Lee

Prije mnogo i mnogo godina,u carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela,koju su zvali imenom Annabel Lee.
S tek jednom je živjela mišlju:Da voli, i da se volimo mi.

Bio sam dijete i bila je dijete.U carstvu kraj mora to bi.
Al više neg ljubavlju mi smo se ljubili, ja i Annabel Lee.
I zbog toga nebeski krilati anđeli bili su zavidni.

I to je razlog što jednom davno -U carstvu kraj mora to bi-
Vjetar se spusti iz oblaka,noću,sledivši moju Annabel Lee.
I došli su plemeniti rođaci njeni,meni je oteli.
Da je zatvore u grobnicu tamnu u tom carstvu što kraj mora bi.

Zavidjeli su nam anđeli s neba,ni upola sretni ko mi.
Da.To je razlog (kao što znaju U tom carstvu kraj mora svi.)
Što noću je vjetar iz oblaka došo i sledio Annabel Lee .

Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što su stariji bili neg mi, i mudriji mnogo neg mi.
I niti anđeli,gore na nebu,ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše lijepe Annabel Lee.

Jer mi ne bljesne mjesec,da sna ne donese o lijepoj Annabel Lee
Kada zvijezde se stvore,vidim kako gore tek oči Annabel Lee.
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage,drage,života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more.
U njenom grobu uz šumorno more.