|
|
| < | ožujak, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Znam da mislite da sam totalni idiot zato šta pišem ove pizdarije, ali veći ste idioti vi koji ih čitate. Pa ako vam se gubi dragocijeno vrijeme na moja sranja samo izvolite...
Okrutna istina s kojom se moram suočit je da sam ja jedan debil ženskog roda kojeg su nazvali Gabriela i koji je, na svu žalost ovog svijeta, prvi put ugledao svjetlo dana,odnosno svjetlo bolničke rađaonice u gradu Rijeci, 12.05.1992. Unatoč mom, cijenjenom punom imenu uglavnom me zovu Gaby a ostale izvedenice su biGa,Gabeliko,Plavuša...
Idem u ŠPUR.2.raz. Za one koji ne kuže: Škola za primijenjenu umjetnost i dizajn u Rijeci.A moze i ovako: Škola propalih umjetnika Rijeka
Divite se vizualnim prikazima mene 
KOD LJUDI CIJENIM: Iskrenost,
izravnost, komunikativnost, otvorenost, inteligenciju....
KOD LJUDI MRZIM:
sve suprotno ovom gore, konzervativnost, predrasude, primitivizam...
VOLIM:
- Izlazit
***PLESAAAT!!!***
- smijeh
- zajebanciju
- frendice,frendove
- svoju sestru
- plodove mora
- cornflakes
- kavu
- ljeto
- majice do pupka
- Charlia Hunnama
- CSI
- dečke (i to prvenstveno PLAVE dečke.plav tip-prosječan il lijep,crn tip-prosječan il ružan.bez uvrede.)
- jednog dečka...posebno....
- crtat
- pisat sastave
- poeziju
- mobitel
- filozofirat
- pričat
- svađat
NE VOLIM:
- šutit
- dosadu
- učenje
- teži fizički rad
- pruge i vlakove
- romantiku
- suknje, minice i
bilo šta slično
- parfeme
- zimu
- snijeg
- metal
<strong> ...
ChArLIe HuNNaM
kad se svo savršenstvo muške ljepote spoji u jednog čovjeka to izgleda ovako....
PREEEJJEEEBEN JEEEE!!!
Ja dolazim iz mračnih dubina.
Probijam se gore preko ljudskih krhotina.
Sežem do nebeskih visina.
Moja uniforma je crnina.
Ja sam mašta i zbilja,laž i istina.
Krici i suze moja su ostavština.
Moj je dom utroba zemljina.
Šetalište plavetnilo nebeskih visina.
Moja krinka je smeđa prašina.
Najdraža igračka ljudska sudbina.
Ja sam ovdje već vjekovima.
Postao sam jak tijekom godina.
Nemam srama niti obzira.
Opijam se ljudskim suzama.
Smrt je moja životna osovina.
Vjekovima gradim svoje dvore.
Moji zidovi jačaju,idu ka gore.
Nikako da me drugi obore.
Nitko nije jak da se odupre.
Izazivam euforiju divljenja kod onih što me probaju.
Izazivam okus gađenja kod onih što me poznaju.
I nije važno dal sam lijep ili ružan.
Važno je da sam nužan.
Pišem pjesme o životu.
One su ode smrti.
Zaboravite na samoću.
Oko mene sve se vrti.
Ja sam rupa koja brzo guta.
Vlak koji vozi do kraja puta.
Sa mnom pad počinje.
Ja sve padove završavam.
Svima život zagorčavam.
A kad krenem idem do kraja.
Ono sam što život i smrt spaja.
Ja sam ono što život i smrt razdvaja.
Svoje djelovanje svršavam.
Konkretno ispunim sva očekivanja.
Ubiti se ne ustručavam.
Poslije mene nema kajanja.
Ja sam ono što donosi kraj.
Posljednji životni trzaj.
Ja sam ono što previja rub.
Savršeno nježan,uvijek grub.
Meni svatko plati dug.
Nisam đavolji sluga.
Ja sam đavolji sin.
A ime mi je HEROIN!
Ako ste se jutros probudili više zdravi nego bolesni, sretniji ste od milijun ljudi koji neće dočekati idući tjedan.
Ako nikad niste osjetili opasnost rata, osamljenost zatočeništva, agoniju mučenja, ugrize gladi, sretniji ste od 500 milijuna stanovnika ovog svijeta.
Ako možete otići u crkvu bez straha da će vam prijetiti, uhapsiti vas, mučiti ili ubiti, sretniji ste od tri milijarde ljudi ovog svijeta.
Ako u vašem hladnjaku ima hrane, na vama odjeće, nad glavom imate krov i krevet u koji ćete leći, bogatiji ste od 75 posto stanovnika ovog svijeta.
Ako imate račun u banci, novac u novčaniku i nešto sitniša negdje u nekoj kutijici ili kasici, pripadate među osam posto dobrostojećih ljudi na svijetu.
Ako su vam roditelji još živi i k tome još uvijek u braku, spadate među uistinu rijetke osobe.
Ako možete pročitati ovo, sretnici ste jer ne spadate među dvije milijarde onih koji ne znaju čitati.
Netko je jednom rekao:
Radi kao da ti novac nije potreban.
Voli kao da ti nitko nikad nije nanio bol.
Pleši kao da te nitko ne gleda.
Pjevaj kao da te nitko ne čuje.
Živi kao da je raj na Zemlji.
Uživajte u danu!
Izgubila sam igračku koja me pratila kroz moje djetinjstvo, ali sam dobila uspomenu na ljubav onoga tko mi ju je poklonio.
Izgubila sam zaštićenost i maštovitost djeteta, ali sam dobila mogućnost da se razvijam i živim slobodno.
Izgubila sam mnoge ljude koje sam voljela i koje još uvijek volim, ali sam dobila ljubav i primjer kako treba živjeti.
Izgubila sam jedinstvene trenutke jer sam plakala umjesto da se smijem, ali sam otkrila da sijući ljubav, žanjem ljubav.
Izgubila sam mnogo u životu, ali usprkos tom gubitku pokušavam dobiti. Uvijek je moguće boriti se za ono što volimo jer ima mogućnosti za novi početak.
Nije važno u kojem trenutku života ste se umorili. Važno je da je uvijek moguće i potrebno ponovno krenuti. Ponovno krenuti znači dati sebi novu priliku, obnoviti nadu u život i ono što je najvažnije – vjeru u sebe.
Mnogo ste propatili u ovom periodu? Bilo je to učenje.
Puno ste plakali? Bilo je to pročišćavanje duše.
Bili ste ogorčeni? Bilo je to zato da biste mogli oprostiti.
Bili ste osamljeni? Bilo je to zato što ste zatvorili vrata.
Vjerovali ste da je sve izgubljeno? Bio je to samo početak oporavka.
Osjećate se osamljeni? Pogledajte oko sebe i vidjet ćete puno ljudi koji čekaju vaš osmijeh kako bi vam se mogli približiti.
Krenite ispočetka! Danas je odličan dan da započnete nešto novo u svom životu. Što želite postići? Gledajte visoko, snivajte mnogo, želite najbolje od najboljeg i život će vam dati ono što želite.
Ako želimo malo, malo ćemo i dobiti. Ako čvrsto želimo najbolje, pozitivno i borimo se za to, dobro će i doći u naš život.
Danas je dan za mentalno pospremanje. Odbacite sve što vas je sputavalo u prošlosti, sve što vam šteti. Otvorite srce novom životu, novoj ljubavi, novoj vezi jer svi smo mi stvoreni da volimo više puta u životu i sami smo manifestacija ljubavi!
Život vas zove, nudi vam novu avanturu, novo putovanje, novo zadovoljstvo. Odlučite danas učiniti sve što je moguće kako biste dosegli svoje ciljeve. Vjerujte u život, vjerujte u sebe!
Inteligencija bez ljubavi čini te nemoralnim.
Pravednost bez ljubavi čini te neumoljivim.
Diplomacija bez ljubavi čini te licemjernim.
Uspjeh bez ljubavi čini te arogantnim.
Bogatstvo bez ljubavi čini te pohlepnim.
Ljubaznost bez ljubavi čini te servilnim.
Siromaštvo bez ljubavi čini te ponositim.
Ljepota bez ljubavi čini te apsurdnim.
Autoritet bez ljubavi čini te tiraninom.
Posao bez ljubavi čini te robom.
Jednostavnost bez ljubavi oduzima ti vrijednost.
Molitva bez ljubavi čini te introvertiranim.
Zakon bez ljubavi te pokorava.
Politika bez ljubavi čini te egoistom.
Vjera bez ljubavi čini te fanatikom.
Križ bez ljubavi pretvara se u mučenje.
Život bez ljubavi nema smisla.
Vrijeme prolazi.
Život se dešava.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dođu i prođu.
Roditelji umru.
Kolege zaborave usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.
Ali prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i kilometara bile daleko od tebe.
ja i Patrisha
jedne i jedine i bile i ostale the best!!!
i opet nas dvije...
ja i tiNa
ja & mateica...
ja i ira
ja i adry...
ja i karla..
ja i lucy
ja & larisa
ja, moana
i patrisha
ČeTvOrKaaaAAaa..
me&neki ljudovi iz špura...
ja i "komadi"
nas par...
bilo je davno,neznam točno kada,
voljela sam jedno biće,voljela sam gada...
nije teško reći "voljela sam gada..."
teško je reći da volim ga i sada
Da vam kažem kako se zove...
Neću.
Jer ga znaju svi.
Da vam kažem da luda sam za njim...
Neću.
Jer danas su ludi svi.
Da vam kažem nešto o njemu...
Nemogu.
Jer malo znam i ja.
Samo jedno znam i kažem vam...
VOLIM GA!
Možda previše tražim,
a premalo dajem..
Možda previše pričam,
a malo kažem..
Možda previše maštam,
a malo shvaćam..
Možda se malo borim,
ali te jako volim!
Nemoraš shvatiti da te netko voli,
nemoraš shvatiti koliko ljubav boli.
nemoraš me nikada ni malo voljeti
samo mi reci kako ću te preboljeti.
Jedne tihe noći kad čuješ zvono
znat ćeš da mene više nema
a kad odu svi sa groba ti se tiho pomoli
jer tu leži srce
koje te i mrtvo voli!
Sjeti se jedne noći i nas dvoje,
sjeti se usne moje i tvoje,
sjeti se ljubavi u očima mojim,
sjeti se ponekad da i ja postojim!
Možda ću žaliti što sam te upoznala,
tražila da budeš moj.
Možda ću plakati zbog ljubavi,
suzama proklinjati sebe...
Možda ću ponovno voljeti,ali nikog kao tebe!
Tjeram te iz sebe
sa sobom se borim..
Želim te mrzit,al te prokleto volim!
Molim te pusti me da ti priđem,
Da te primim oko struka.
Nije to strašno,
samo moja ruka.
Pogledaj me u oči ravno,
priznaj da ti je stalo,
da me voliš barem malo!
it hurts so much
to love you the way i do,
and than look at you an realize
how much you don t care...
ljubav je cigareta...
poljubac je dim...
a pepeo tužna uspomena
što ostaje za tim...
Teško je plakati,
a suze ne liti...
Teško je voljeti,
a voljen ne biti...Teško je voljeti nekog,
a svoje osjećaje kriti i gledati ga potajno,
a prijatelj mu biti...
Možda je ludo da te volim,
možda ponizno da za ljubav molim..
ali jednod dana kada shvatiš riječi moje,
saznat ćeš da si izgubio nešto što je zauvijek moglo biti tvoje!
Voljela bih...
da sam droga
Da me voliš...
kao Boga
Da me ubrizgaš...
u vene i da umreš...
zbog mene
No man
is worth your tears
and the one who is would
never make you cry
Ako me ikad raniš i dušu povrijediš upotrijebit ću samo jednu kletvu:
"DAO BOG DA TI MOJE USNE BUDU LIJEK,BEZ NJIH DA BOLUJEŠ ZAUVIJEK"
Jebeš život kad duša pati,
kad čovjek čovjeka nemože da shvati...
Jebeš život kad ti duša vene
i kad živiš od jebene uspomene!
Ludo je zaželjeti da se vrate stari dani
i kada dođe novo ljeto...neće biti kao lani...
dok vrijeme ne izljeći stare rane
do skorog susreta brojim teške i duge dane...
vidjet ću...
što donosi novi dan...
možda novu ljubav,iluziju,san....
i dok spušta se noć,duša žalosnu misao krije:bilo je lijepo,ali trajalo nije...
Rođena sam da patim,
rođena sam da gubim,
uvijek tugom platim što volim i ljubim.
što je bilo prošlo je,
moje vrijeme došlo je,
svaku bol da bolom vratim,
svaku suzu da naplatim!
...The day...
...I will stop lovin...
...You...
...is the day...
...when I close...
...my eyes...
...4 ever!
Kad smo pile...
rekli su pijanice
Kad smo lutale...
rekli su lutalice
Kad smo ljubile...
rekli su kurve
A kad umremo reći će...
jedino su one znale živjeti
Muškarci su snaga
Muškarci su moć
Muškarci su samo za jednu noć
Za jednu noć i ništa više
Mi smo gadure al nas je više!
Muška teorija:
jučer...sam te želio
danas...te imam
sutra...te ne poznajem
Glupače tuguju
Energične nađu zamijenu
A pametne oduvijek
imaju rezervu!
Two words guys hate:
Dont&Stop
unless you put them together
He said
"I love you"
I laughed and said
"sorry, Im allergic to bullshit!"
Dečki su kao wc...
il su posrani il su zauzeti!
THINGS TO DO TODAY:
1.Get up
2.Survive
3.Go back to bed
Kad si shrvan do boli
i nitko te ne voli nedaj dušu stock coli
nedaj stotku
za još jednu votku
nego reci
jednom se živi
i raspali po pivi!
GOD IS A DJ
LIFE IS A DANCEFLOOR
LOVE IS THE RHYTHM
YOU ARE THE MUSIC!
Znam da bi me oralno,al to nije moralno.
Ako bi me analno,bilo bi nam banalno.
Kad bi me perverzno,bilo bi nam bezvezno.
Aj ti mene klasično,bit će nam fantastično!
poštuj dečka ko i samu sebe,
zajebi ti njega da nebi on
tebe!
Ženska zdravica:
svaki nam se dao,
svakome se digao,
najbolji nas stigao,
sve ih zajebale,
u zdrav mozak jebale
i na vrijeme dobile.
živjele!
Cijeli život malo traje,
puno uzima,
a malo daje.
Zato živi i ne misli na krizu
jer život je jedan
i nema reprizu!
True friends
are hard to find
harder to leave
and impossible to forget
Edgar Allan Poe: Gavran
Jednom jedne strašne noći,ja razmišljah u samoći
Čitah,crne,prašne knjige,koje staro znanje skriše
Dok sam u san skoro pao,netko mi je zakucao
Na vrata mi zakucao -zakucao tiho - tiše-
"To je putnik",ja promrljah,"koji bježi ispred kiše,
Samo to i ništa više."
Ah,da,još se sjećam jasno,u decembru bješe kasno.
Svaki ugarak,što trne,duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće,uzalud iz knjige vučem
Spas od boli što me muči,jer me od nje rastaviše,
Ah,nje sada nema više.
Od svilenog tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nikad prije osjećani užasi me zahvatiše,
Dok mi srce snažno bije,ja ga mirim sve hrabrije:
"Putnik moli da se skrije od te noći,bure,kiše.
Putnik kuca na ta vrata,da se skrije ispred kiše.
Samo to je ,ništa više.
Ohrabrih se iznenada,ne oklijevah više tada:
"Gospodine il gospođo,izvinjenje moje stiže!
Mene teški snovi prate,a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage,vaši prsti vrata biše,
Da sam sanjiv jedva čuo -Tu se vrata otvoriše-
Mrak je tamo,ništa više.
Pored mrak je prodrijet htio,čudno zastaršen sam bio
Sumnjajući,sanjajući,sni mi paklenski se sniše,
Nedirnuta bje tišina,znaka nije dala tmina,
Rečena je riječ jedina,šapnuta od zraka kiše:
"Lenora",ja šapnuh tiho,jeka mi je vrati tiše,
Samo to i ništa više.
Kad u sobu ja se vratih,cijelom dušom tad zaplamtih.
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
"Sigurno",ja rekoh,"to je na prozoru sobe moje.
Pogledat ću trenom što je,kakve se tu tajne skriše.
Vjetar to je,ništa više."
Prozorsku otvorih kuku,kad uz lepet i uz buku,
Kroza nj poklon glavom mahne,ni trenutak on da stane,
S likom lorda ili dame kroz moju se sobu diže
i na kip Palade sleti,što se iznad vrata diže,
Sleti,sjede,ništa više.
Ovaj stvor u crnom plaštu nasmija mi tužnu maštu.
Teškim,mrkim dostojanstvom,koji čitav lik mu diše.
"nek ti kresta jadno visi",rekoh,"kukavica nisi,
Strašni,mračni Gavran ti si,što sa žala noći stiže,
Kako te na žalu zovu hadske noći,otkud stiže?"
Reče Gavran: "Nikad više."
Začudih se tome mnogo,što je jasno zborit mogo,
Premda nejasne mu riječi malo tog mi razjasniše.
Ali priznat mora svako,ne događa da se lako,
Da živ čovjek gleda tako pticu,što se nad njim njiše,
S tim imenom "Nikad više."
Ali Gavran sjedeć tamo,govori riječ jednu samo,
Ko da duša mu i srce u tu jednu riječ se sliše,
To je sve što mi reče-dalje krila ne pokreće,
Dok moj šapat mir presiječe:"svi me ostaviše,
Otići će i on kao nade što me ostaviše."
Tad će Gavran: "Nikad više."
Dok ja stajah još zatečen-odgovor bje spremno rečen.
"nema sumnje",rekoh,"ta je riječ tek trica,ništa više
Od nesretnog gazde čuta,koje je sudba kruta,
Pratila duž njegva puta,dok mu se sve pjesme sliše
U tužaljke puste nade,koj teret u se zbriše,
Od nikada-nikad više."
Al taj stvor u crnom plaštu još mi u smijeh goni maštu,
Ja naslonjač tad okrenuh k bisti,gdje se Gavran njiše
Na baršun mi glava klone,a ja mislim misli one,
Stopom mašte tužne bolne kakvu meni sudbu piše
Grakuć stalno: "Nikad više."
Sjedih tražeć smiso toga,ne govoreć niti sloga
Ptici,čije žarke oči moju dušu razplamtiše
Tako misleć misli bolne,pustih glavu da mi klone
I u baršun da mi tone ,kojim svjetlo sjene riše,
Naslonit se na taj baršun,kojim svjetlo sjene riše.
Ona reče nikad više.
Zrak tad ko da gušćim,na me neki miris pade,
Ko da anđel lakih nogu kladionik čudni njiše.
"Ludo",viknuh,"to su glasi,Bog što posla da me spasi
Bol i tugu da ti gasi,što te tako izmučiše.
Pij nepente,da u srcu zaborav Lenoru zbriše."
Reče Gavran: "Nikad više."
"Zli proroče,ne znam pravo,dal si ptica ili đavo,
Da li te je Satan poslo,il te bure izbaciše
Sama, al nezastrašena,u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsjednuti-zaklinjem te,ah,ne šuti
Reci,reci imal melem jada,što me izmuciše?"
Reče Gavran: "Nikad više."
"Zli proroče,ne znam pravo,dal si ptica ili đavo,
Al u ime Boga,po kom obojici grud na diše,
Smiri dušu rastuženu,reci dal ću u Edenu
Zagrliti svetu ženu,od koje me rastaviše,
Anđeosku tu Lenoru,od koje me rastaviše?"
Reče Gavran: "Nikad više."
"Dosta ti govorit dadoh,crna ptico!" Tad ustadoh.
"u oluje divlje bježi što se kroz noć raskriliše
Ne ostavi niti traga svojih laži kraj mog praga,
Meni je samoća draga-usne same dovršiše-
Iz mog srca kljun svoj vadi,nek ti trag se ovdje zbriše!"
Reče Gavran: "Nikad više."
I taj Gavran,šuteć samo,još je tamo,još je tamo.
Na Paladin kip je sjeo,što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha,što sniva,spava,
Svjetlost,što ga obasjava,na tlu njegovu sjenu riše,
Moja duša iz tih sjena,što mi cijelu sobu kriše
Ustat neće-nikad više!
Edgar Allan Poe: Annabel Lee
Prije mnogo i mnogo godina,u carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela,koju su zvali imenom Annabel Lee.
S tek jednom je živjela mišlju:Da voli, i da se volimo mi.
Bio sam dijete i bila je dijete.U carstvu kraj mora to bi.
Al više neg ljubavlju mi smo se ljubili, ja i Annabel Lee.
I zbog toga nebeski krilati anđeli bili su zavidni.
I to je razlog što jednom davno -U carstvu kraj mora to bi-
Vjetar se spusti iz oblaka,noću,sledivši moju Annabel Lee.
I došli su plemeniti rođaci njeni,meni je oteli.
Da je zatvore u grobnicu tamnu u tom carstvu što kraj mora bi.
Zavidjeli su nam anđeli s neba,ni upola sretni ko mi.
Da.To je razlog (kao što znaju U tom carstvu kraj mora svi.)
Što noću je vjetar iz oblaka došo i sledio Annabel Lee .
Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što su stariji bili neg mi, i mudriji mnogo neg mi.
I niti anđeli,gore na nebu,ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše lijepe Annabel Lee.
Jer mi ne bljesne mjesec,da sna ne donese o lijepoj Annabel Lee
Kada zvijezde se stvore,vidim kako gore tek oči Annabel Lee.
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage,drage,života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more.
U njenom grobu uz šumorno more.
eo opet se ja ulovila pisanja,kažem opet koda pišem postove svaki dan a pišem ih sve manje i mane što bi trealo značit da oaj blog polako ide u kurac.
al ne,ne ak ste se već ponadali da ću ga zatvorit zejebali ste se ipak je tu uloženo truda ae prestat ću srat više. e da,sretan uskrs!!!!!
ono,prošo uskrs prie tjean dana,isus se mogo već tri puta rodit i tri puta uskrsnut a ja se sad sjetila čestitat.al ajde.i kak ste proveli ove kratke praznike?ja se kao glumeći neku žešću vjernicu odrekla za korizmu svih slatkih prehrambenih proizvoda pa kad sam ljepo u nedelju ujutro navalila na kolače i kad me ljepo poslje počeo bolit trbuh i kad me ulovila sračka mislim da korizma neće mene više vidit!
jebem ti ja to!al ajd,drago mi je da sam izdržala.e da.....sad sljedi ono najgore što se može dogodit jednoj osobi,najčešće,imeđu 7i18god.a toe činjenica da e sutra opet jean usrani školski dan.i taakoooo.....nego,osim prejedanja šećerom što mi se trenutno vidi i na guzici meni su praznici bili jebeni jer sam,naravno,stalno bila vani il eventualno za kompom.iako sam treala i učit al jebe mi se.malo su mi falili robi i miro a i ostatku ekipe jer su za praznike išli s dragim obiteljima u neku pripizdinu al nea veze.mirota sam zadnji put vidila na zadnji dan pred praznike i to kad smo išli "slavit" zadnji dan ustvari pit na deltu,ustvari nastavak opijanja od v.odmora.tako da mi je taj dan prošo prilično "veselo".
....ae dosta.sad slijedi jean drugi zvještaj.
izlet u zg!!!!
stari moj krenuli mi svi ko neka uzorna djeca,osim šta smo usput ušli u krivi bas i skoro ošli u neki posjet predsjedniku.wtf??bokte kad bi čovjek vidio šta živi u njegovoj državi odreko bi se titule!
ugl...nađemo mi bas i bla bla dok ira nie izvadila svojih ruku djelo,odnosno neku mješavinu tri brlje ša ja znam,a onda ljepo i ostali polako svoje "zalihe" i pooolako mi to već načeli na putu do naše drage metropole.za karlu i mateu baš i nie bilo polako jer je njih odma puklo,mislim dae dovoljno reć da je matea svoe manje biološke potrebe bez beda obavila na sred ceste preko puta nekog samostana
...iskreno se nadam dae to sve bio utjecaj brlje.ostale pizdarije bolje da ne pričam.i tak mi uglavnom,još uvjek trijezni,(osim pojedinaca)odemo na neakvu izložbu nekog tipa koji se zove po nekim stupnjevima al pravo ime neznam.ugl izložba me se nie previše dojmila jer ne volim kad umjetnici rade funkcionalne predmete il već ustanovljene likovne zakonitosti koje su čisti odraz talenta i truda koji je zapravo besmislen ako on ne prikazuje subjektivan prikaz umjetnikova doživljaja svijeta oko sebe.mislim,toe moj osobni stav i viđenje al neću sad pametarit.ajmo dalje.ugl dođemo mi na poznati zagrebački trg,dragog nam pokojnog bana, i sad smo imali slobodno i naravno ša drugo neg u kafić i to u isti di smo bili prošle god!prošli smo cijeli jebeni grad dok ga opet nismo našli.iako smo se emocionalno vezali za taj kafić di je jebena kava 9 kn poslje smo ošli ća i uletili u prvi dućan di su nam uljudno prodali zalihe cuge iako neamo 18.(mislim,one cuge iz busa više nie bilo)ugl svako s nekim išo pit,ja sam naravno išla s ostatkom moe poznate četvorke i s nama išla i matea i jedva tamo našli neki park di je još bilo rulje jer je bio neki koncert ša ja znam al baš nas bolio kurac.
nakon određenog vremena nismo znale za sebe.a naravno ja se moram najviše debilizirat pa me i najviše opičilo i uglavnom su me drugi morali nosit jer bi se sama negdje slupala.ubrzo došla i druga izložba di sam bila neke 2 min.jer su mi se slike počele duplat i moja larisa mene odvela tamo u neku zabit od ulice i ugl bila sam u takvom stanju da e neka baba htjela zvat hitnu i murju da mi pomognu i još mi tamo davala vodu i ša ja znam.i da bi me spriječile od vozila hitne pomoći moje drage,domišljate frendice su ubijedile babu da sam trudna!!
pa pobogu šta niste mogle bilo šta drugo smislit!!!jbt da sam bila trudna mislim da bi i dijete izrigala.ugl nakon dosta vremena u izbijenom stanju,dosta vremena u trijeznom stanju upotpunjenim žešćom zaebancijom,jedne loše i jedne propuštene izložbe(čeg mi je,iskreno,jedino žao)izlet je bio prejeben.profa je neke stvari skužila,neke nie(a ak mi u šk doznaju za gblo naebala sam!!!).inače na kraju god smo,napokon,treali ić na izlet izvan Lijepe naše,u veronu i gardaland al sad će navodno morat dobro razmislit zbog našeg ponašanja
.a eto sve se plaća.al nagovorit ćemo mi njih hehe.mislim,ak se u to "ponašanje" ubraja i polomljeno sjedalo u busu,neprekidna dernjava i ples tijekom vožnje i sl.onda stvarno se ima o čemu "razmišljat"
.al naravno da ćemo bit ok!pa sigurno nećemo ić na "slobodni pad" il "vlak smrti" s blackyjem u želucu!.....ili ipak da.....
ajde ljudi toe sve!uživajte mi najbolje što možete i do sljedećeg javljanja se psihički odmorite od ovog napornog posta,a onda slijedi još mojih nepismenih sranja!znam ja da sad svi mislite "nije ona kriva"a nadam se da nisam,kriva je majka priroda il moja draga majka šta me rodila ovako debiliziranu pa iz dosade pišem ove postove.haha zaebavam se.dole su slike iz zg-a ak vam se gleda nema beda..(jbt čak se i rimuje)....
...moram se samo još neš pohvalit hehe....e ovako,predpostavljam da se po blogu može skužit da e ples moja velika ljubav iako nisam nikad plesala u nikakvoj grupi jer nisam željela da ga doživljavam kao obvezu il opterećenje nego kao vlastiti gušt pa tako ja već godinama skakućem ko zadnji debil po sobi i uvježbavam pokrete koe eventualno pokazujem subotom na partyjima i sl.i tako moja profa iz tjelesnog uočila moj navodni "potencijal" pa me pozvala,s obzirom da e vlasnica jednog rekreacijskog centra il koji e to već kurac da joj kao malo pokažem to svoe "skakutanje"
i ja stvarno ošla,prtie tog frend mi smixo neke stvari na cd i ja to njoj pustim,odplešem svoe i ženska,neznam ni ja zaš,ostala fascinirana i ja gleam zbunjeno ša e tolko dobro u tome al eto njoj se valjda svidilo i tak ona mene ljepo zaposlila i za određeni broj mjeseci ću imat vlastitu plesnu skupinu u kojoj ću ja bit koreografkinja,voditeljica i taj kurac.mislim,meni se ostvario životni san al još uvjek mi to sve čudno pa hallo nikad se nisam profesionalno bavila plesom!a dobro...i sad iem na neke obuke da navodno "svoe znanje kvalitetno prenesem na druge"
usput,šta postoe takvi koji bi se upisali u moju plesnu skupinu?to su neki žešći optimisti ha ha.
