Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

• Vidiš me/ ne vidiš…

Opis bloga

MOJ KUTAK
(Sve što biste htjeli/trebali znati o meni)

JA:
- brbljava, vrckava, optimist, pouzdana, iskrena, otvorena
- ljubomorna, sebična, katkad lijena, brbljava , tvrdoglava
- pričam u snu
- volim patologiju, psihologiju, povijest, biologiju
- obožavam prati zube
- tremaš
- opsjednuta lakovima za nokte i naušnicama
- volim jagode
- bojim se visina
- volim sunce i hladnoću
- prezirem bivšeg prof. povijesti
- ne volim otvarati grilje (?!)
- zaljubim se 100 puta na dan, ali ne virujen baš u ljubav
- čitanje, čitanje i čitanje
- leptiri, labudovi, slonovi-omiljene životnje


DOBRE STVARI U MOM ŽIVOTU:
- luda familija



(naj dobriji su-kako bi Grubi reka-nema im ravnih, luđi i bolji su od svih, ali me zato i iznerviraju više nego itko , al nema veze, ipak ih ja volin)
- super prijatelji (bez Tibby, Bridget, Lene, Maye, Psihića, ko zna di bi ja sada bila?!)
- pisanje (uvik me spasi od stresa, ali ponekad zna biti i obrnuto-pisanje me stresira!)
- Grad, ova selundra bez imalo mogućnosti, zbivanja i perspektive, ali ipak ga volim (naravno, odletit ću slobodna ka ptićica kad dođe vrime, ili se pojavi mogućnost)
- Knjižnica (jedna od rijetkih dobrih stvari u ovom Gradu, misto u kojem svakodnevno boravni minimalno 15 minuta, poznajen ju kao svoj džep ((ajme, ovo labello je znači u ovom džepu bilo?!)), kao i sve njene zaposlenike-zombije-robove. Samo mi je jedan drag )
- ostalo (ljudi, aktivnosti, PS, mp3, rukomet, muški mirisi, vrijeme, knjige, prazan papir i olovka, CSI, škola, sir Olliver...)
- i još puuuno toga (vooolim svoje ružičaste naočale )

SVAKA SLIČNOST SA STVARNIM LJUDIMA I DOGAĐAJIMA JE SLUČAJNA ***

Top knjiga:

1. Sestre po trapericama, 1. i 2. dio, A. Brashares
2. Žena vremenskoga putnika, A. Niffenegger
3. Ljubavna priča, E. Segal
4. Djevičanski plavo, T. Chevalier
5. Prodavačica, S. Martin



6. Gonič zmajeva, K. Hosseini



Prvijenac afganistanskog pisca Khaleda Hosseinija odmah je postao internacionalni hit i preveden je na dvadesetak jezika. U njemu teku paralelno dvije priče, ona o sluzi Hasanu, nepismenom dječaku koji nepogrešivo predviđa kamo će sletjeti papirnati zmaj te o njegovom prijatelju iz djetinjstva Amiru, koji s obitelji emigrira u SAD. Dvadeset i pet godina kasnije Amir, kojeg muči tajna iz djetinjstva, iz San Francisca dolazi u Afganistan spasiti Hasanovog sina. Hosseini u "Goniču zmajeva" priča o modernom Afganistanu, uništenom sovjetskom okupacijom i talibanskom strahovladom, koje majstorski prepliće kroz osobnu dramu naturaliziranog Amerikanca Amira.

7. Parfem, P. Suskind
8. Sati, M. Cunningham
9. Dadilja, M. Nathan
10. Šetačica pasa, L. Schnur


Mjesta koja želim posjetiti:

1. Venecija
2. Pariz
3. Cipar
4. Japan
5. Čile
6. Argentina
7. Kuba
8. Egipat
9. Borneo
10. Portugal


Top crtića:

1. Oggi i žohari
2. Mjesečeva ratnica
3. Leteći medvjedići
4. Ptica trkačica
5. Pokemoni


(Iman i top pjesama, filmova, rukometaša, parfema, čak i komada, ali vas neću time zamarati...)

LIKOVI KOJE ĆETE SUSRETATI (da vam olakšam snalaženje):

- JA (to nije potrebno objašnjavati)


- MARGE
moja draga mamica, pametna žena od nekoliko desetljeća, po zanimanju učiteljica (jadna dica koju ona poučava!), voli čitati, ali za to nema baš previše vrimena, sklerozna je, vooooli čistiti, obavezno mora pogledati svake vijesti, pogotovo vremensku prognozu

ŠTO ŽELIM (a ne mogu) PROMIJENITI U VEZI S NJOM:
-šta paničari i zbog najmanjih sitnica
-njezinu PRETJERANU brigu
-to što me ponekad ne razumije (iako znam da uvijek pokušava)

ŠTO VOLIM KOD NJE:
-to što je uvik tu kada je tribam
-njezinu polaganost (ona me je naučila da se nigdi ne može stići žureći)
-šta se zanima za moj život i daje mi savjete
-što me iznenadi svojim postupcima kada to najmanje očekujem




- HOMER
jedan i jedini tatica, tih i staložen, nepopustljiv prema svima, osim prema meni (pogotovo kad dva puta trepnem okicama), obožava zaspati na kauču, pa ga mi moramo buditi

ŠTO ŽELIM PROMIJENTI U VEZI S NJIM:
-ponekad je taaako teško izvući neki podatak ili riječ iz njega (kada potroši dnevnu zalihu riječi, više ne govori)
-kada je živčan, ljuti se na sve oko sebe

ŠTO VOLIM KOD NJEGA:
-njegovu mirnoću i logiku
-to kako si pašemo i razumijemo se




- BART
neponovljivo i nepopravljivo derište velika srca, koje me zna najbrže od svih izbaciti iz takta. Lud je za nogometom, informatikom i tehnologijom.

ŠTO ŽELIM PROMIJENTI U VEZI S NJIM:
-njegovu temperamentnost, divlju narav
-površnost s kojom obavlja stvari

ŠTO VOLIM KOD NJEGA:
-kako svemu što radi pokloni dio ljubavi
-njegovu svestranost
-kada me zove "seko"




- TIBBY
luđakinja na kvadrat, osoba s kojom dijelim SVE od svog prvog udisaja, moja najdraža rodica, žena koja zidove života ruši (doslovno) glavom



ŠTO ŽELIM (a ne mogu) PROMIJENITI U VEZI S NJOM:
-njezinu nemarnost
-to što često poklanja svoje povjerenje i ljubav ljudima koji to ne zaslužuju

ŠTO VOLIM KOD NJE:
-to što uvijek ima drugačije mišljenje od mojeg (iako imamo isti ukus) i tako mi pokaže nove vidike. Ili se posvađamo.
-prvo što napravi kada dođe kod mene je da pročita sve novine
-kako češe glavu prije spavanja
-njenu izreku "nama nitko ne može pomoći"
-što je jedna i jedina


- BRIDGET
"moja mala ljubav", neustrašiva avanturistica, uvijek divlja i neuhvatljiva, ruža sa mnogo trnja koja bode sama sebe i krvari da bi mogla cijeniti život.



ŠTO ŽELIM PROMIJENITI U VEZI S NJOM:
-to što nikada ne govori o tome kako se osjeća
-tupu nezainteresiranost za pojedine stvari

ŠTO VOLIM KOD NJE:
-njenu spremnost na akciju
-kada me iznenada zagrli i poljubi
-ne srami se biti ono što je


LENA
moje najvjernije utočište, sekica blizankica koja je mlađa od mene SAMO 1 godinu...
pametnica, koja komplicira da bi bilo jednostavno, spaja nespojivo, ne preskače prepreke života - ona ih s lakoćom preleti =)


- MAYA
budni sanjar, koji traži svoje mjesto pod suncem. Znatiželjna je, obožava kada je netko masira i luda je za Doorsima

ŠTO ŽELIM PROMIJENITI U VEZI S NJOM:
-njenu nesigurnost

ŠTO VOLIM KOD NJE:
-kako pažljivo sluša svaku riječ koju izgovorim
-kada mi se tuži da je malo spavala
-zna što želi


- MIMI
curetak koji čvrsto stoji na zemlji, pametna i svestrana glavica, puno puta me spašava (na sve načine)

ŠTO ŽELIM PROMIJENITI U VEZI S NJOM:
-ne želim da se neprestano nervira i brine zbog stvari koje ne može promijeniti

ŠTO VOLIM KOD NJE:
-osjećaj sigurnosti koji mi pruža
-njenu saaaavršenu kosu


- ELVIS
čupavo stvorenje koje poznajem cijeli život, najdraži rođak, pouzdan i simpatičan

ŠTO ŽELIM PROMIJENTI U VEZI S NJIM:
-želim da se više družimo
-da nema tako lagan san (uvijek se probudi kada Tibby i ja dolazimo kući nakon kasnovečernjih izlazaka)

ŠTO VOLIM KOD NJEGA:
-to što probleme (ali i stvari koje to nisu) sagleda iz svih kutova
-njegovu pedantnost
-ritam koji posjeduje (prirodno je nadaren plesač)


- LATA
najveselija i najotvorenija osoba koju poznajem, kraljica nekog svog svijeta, u kojem vladaju neka druga pravila, mašta i kreativnost kod nje su neograničeni

ŠTO ŽELIM PROMIJENITI U VEZI S NJOM:
-imam osjećaj da ponekad, kada je uzrujana, odluta i uopće me ne vidi/sluša

ŠTO VOLIM KOD NJE:
-njenu prirodnost, kojom obavlja sve stvari
-kako je sitnice raduju
-osmjeh koji mi pokloni svaki put kad (ako!) me vidi


- GABY
starkelja moja, ljepotica koja uživa u sportu i stvarima koje su drugima čak čudne

ŠTO ŽELIM PROMIJENITI U VEZI S NJOM:
-da se više družimo, ponekad odemo na piće

ŠTO VOLIM KOD NJE:
-neke sitnice koje samo nas dvije dijelimo
-kako ju mogu nasmijati i razveseliti obične stvari (njoj je svaki dan lijep!)


- MARIE
Margeina mama, moja baka, nimalo nalik na bakice iz serija

ŠTO ŽELIM PROMIJENITI U VEZI S NJOM:
-njenu neiscrpnu energiju
-to što do kraja ne sasluša druge

ŠTO VOLIM KOD NJE:
-kako miješa riječi i rečenice (dok govori, stvara šifru nedokučivu za bilo koga)
-njenu nepresušnu ljubav


- FRANK
Margein tata, starac sa srcem djeteta, zafrkant kojem parira jedino Bart

ŠTO ŽELIM PROMIJENTI U VEZI S NJIM:
-što ga stalno moram slušati i kimati glavom

ŠTO VOLIM KOD NJEGA:
-njegovu originalnost
-kako se lako prilagođava novim vremenima i ljudima


- MELANI
ljupka cura iz razreda, umjetnica slična plišanim životinjama (ne izgledom!)

ŠTO ŽELIM PROMIJENITI U VEZI S NJOM:
-malo se družimo (!!!!)

ŠTO VOLIM KOD NJE:
-kada namjerno na s dodaje kvačicu
-kako svako malo popravlja šiške

blogovi koji UOPĆE nisu zanimljivi, ali ih iz pristojnosti moram staviti

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Tibby
Bridget
Bart
Melani
Maya
bright side of an angel
Marijan
Lata
4evertina
Ricana
Seljancica

Pjesmuljci, izrekice...

Robbie Williams-Feel

Come on hold my hand,
I wanna contact the living.
Not sure I understand,
This role I’ve been given.

I sit and talk to God
And he just laughs at my plans,
My head speaks a language, I don’t understand.

I just wanna feel real love,
Feel the home that I live in.
’cause I got too much life,
Running through my veins, going to waste.

I don’t wanna die,
But I ain’t keen on living either.
Before I fall in love,
I’m preparing to leave her.
I scare myself to death,
That’s why I keep on running.
Before I’ve arrived, I can see myself coming.

And I need to feel, real love
And a life ever after.
I cannot get enough.

I just wanna feel real love,
In a life ever after
There’s a hole in my soul,
You can see it in my face, it’s a real big place.



Alannah Myles-Black Velvet

Mississippi in the middle of a dry spell
Jimmy Rogers on the victrola up high
Mama's dancing with baby on her shoulder
The Sun is setting like molasses in the sky.
The boy could sing, knew how to move, everything.
Always wanting more, he'd leave you longing for.

Black velvet and that little boy smile
Black velvet with that slow southern style
A new religion that'll bring you to your knees
Black velvet if you please.

Up in Memphis the music's like a heat wave
White lightning, bound to drive you wild.
Mama's baby's in the heart of every school girl
"Love me tender" leaves 'em cryin' in the aisle
The way he moved, it was a sin, so sweet and true.

Always wanting more, he'd leave you longing for.

Every word of every song that he sang was for you.
In a flash he was gone, it happened so soon,

What could you do?

Black velvet and that little boy smile
Black velvet with that slow southern style
A new religion that'll bring you to your knees
Black velvet if you please.
Black velvet and that little boy smile
Black velvet with that slow southern style
A new religion that'll bring you to your knees
Black velvet if you please.



Riccardo Cocciante-Margherita

Io non posso stare fermo
con le mani nelle mani
tante cose devo fare
prima che venga domani...
E se lei giŕ sta dormendo
io non posso riposare
farň in modo che al risveglio
non mi possa piů scordare.

Perchę questa lunga notte
non sia nera piů del nero
fatti grande, dolce Luna
e riempi il cielo intero...
E perchę quel suo sorriso
possa ritornare ancora
splendi Sole domattina
come non hai fatto ancora...

E per poi farle cantare
le canzoni che ha imparato
io le costruirň un silenzio
che nessuno ha mai sentito...
Spegnerň tutti gli amanti
parler per ore ed ore
abbracciamoci piů forte
perchę lei vuole l'amore.

Poi corriamo per le strade
e mettiamoci a ballare
perchę lei vuole la gioia perchę lei odia il rancore
poi con secchi di vernice
coloriamo tutti i muri
case, vicoli e palazzi
perchę lei ama i colori
raccogliamo tutti i fiori
che puň darci Primavera
costruiamole una culla
per amarci quando čsera

Poi saliamo su nel cielo
e prendiamole una stella
perchę Margherita č buona
perchę Margherita č bella
perchę Margherita č dolce
perchę Margherita č vera
perchę Margherita ama
e lo fa una notte intera

perchę Margherita čun sogno
perchę Margherita čsale
perchę Margherita čil vento
e non sa che puň far male
perchę Margherita čt utto
ed čl ei la mia pazzia
Margherita, Margherita
Margherita adesso č mia,

Margherita č mia...



Pink Floyd-Vera

Does anybody here remember Vera Lynn
Remember how she said that
We would meet again
Some sunny day
Vera! Vera!
What has become of you
Does anybody else in here
Feel the way I do ?



Ramones-I remember you

I remember lying awake at night and thinking just of you
But things don't last forever and somehow baby
They never really do They never really do

I remember you I remember You I remember you


Queen-I want to break free

I want to break free from your lies
Youre so self satisfied I dont need you
Ive got to break free
God knows God knows I want to break free

Ive fallen in love
Ive fallen in love for the first time
And this time I know its for real
Ive fallen in love yeah
God knows God knows Ive fallen in love

Its strange but its true
I cant get over the way you love me like you do
But I have to be sure
When I walk out that door
Oh how I want to be free baby
Oh how I want to be free
Oh how I want to break free

But life still goes on
I cant get used to living without living without
Living without you by my side
I dont want to live alone hey
God knows got to make it on my own
So baby cant you see
Ive got to break free



Laufer - Budi moja voda

Ostao sam sasvim sam da lezim na suncu
Ja zvao sam te da dodes iz snova i pruzis mi ruku
Ja molio sam da se napune moja mora i rijeke
U njima jos jednom da osjetim novu ljubav da tece.

I pjevam
Budi moja voda, ja sam sada vatra
Izgorjecu.
Prolij se po meni, budi sve sto zelim
Ja zivjecu.

Ostao sam sasvim sam da lezim na suncu
Ja zvao sam te da dodes iz snova i pruzis mi ruku
Ja znao sam da ces doci, doci i donijeti kisu
Ja cekao sam kao suha zemlja kad ceka svoju vodu.

I pjevam
Budi moja voda, ja sam sada vatra
Izgorjecu.
I kazem
Prolij se po meni, budi sve sto zelim
Ja živjet ću.


Killing me softly

Strumming my pain with his fingers
Singing my life with his words
Killing me softly with his song
Killing me softly with his song
Telling my life with his words
Killing me softly with his song

I heard he sang a good song
I heard he had a style
And so I came to see him to listen for awhile
And there he was this young boy, a stranger to my eyes

I felt all flushed with fever
Embarrassed by the crowd
I felt he found my letters and read each out loud
I prayed that he would finish But he just kept right on

He sang as if he knew me
In all my dark despair
And then he looked right through me as if I wasn't there
And he just kept on singing
Singing clear and strong

utorak, 29.05.2007.

1 kuna i 60 lipa (posveta Mimi)

"Mnoga su i složena tumačenja naših postupaka u životu."

Obožavam Bridgetin smijeh,
ono kako smo sinoć Marge i ja vodile raspravu ima li više Junija, Ivana ili Juraja u hrvatskom baroku, a Homer i Bart nas blido gledali,
Susjedino sedmerostruko provjeravanje jesu li vrata zaključana i kasnije tuženje na nekvalitetu kvaka,
Tibbyno preznojavanje pred važan dio njenog života,
svoju nepresušnu, kasnovečernju inspiraciju,
Latinu jednostavnost
i Lenu kao utočište.
Volim osjetiti muški pogled na svom tijelu,
udisati nježan povjetarac,
pjevati glasno, da svi pokriju uši,
smijati se, uvijek, vječno.

Toliko je toga za što se još uvijek isplati boriti i živjeti to,
ovo je djelić onoga što meni pripada...

Za što ti živiš?

četvrtak, 24.05.2007.

VRIJEME ZA PAMĆENJE (zadaćnica)

Hm, kako da započnem? Opet nova zadaćnica, nova tema, a ja se raspadam u tolikoj mjeri da ne mogu raditi ono što najviše želim – pisati.

Ne mogu drugima pokazati osjećaje, prenijeti im poruke, koje se samo pisanjem mogu izreći. Ne mogu sve umjetnosti i znanosti pobijediti jednom: pisanom riječju. Želim riječima rascijepiti atom, pričom pobijediti silu težu, izazvati vaše suze i smijeh jedva vidljive, poput utvare, ali ipak postojane. Želim vam obznaniti sve svoje tajne, želje, strahove, snove, uspomene – i one za koje ja nisam znala da postoje, želim vam to sve otkriti pisanjem, nečim vječnim. Želim biti slobodna.
No zapela sam u trenutku, u odrastanju. Možda sa svima vama.

Ali ipak, u nekom još uvijek netaknutom dijelu mog jedinstvenog uma, s lucidnošću svojstvenoj noći, kada se javljaju duhovi i muze oduzimajući san, mogu zaključiti da ovo zaista jest vrijeme za pamćenje, kao još samo neko u životu…

Zašto?

Jer su nam ludosti i lijenosti opravdane, smijeh nam je nesputan, obavijen slatkim brigama, sloboda je još uvijek tako prostrana da joj se ne vide opasne granice, želiš bježati i biti tu, noći su naše neprospavane, dani umorni, slatke ljubavne gorčine su konstantno prisutne, čuvstva nam se bruse, spoznajemo dobro i zlo…
Sve je relativno, no za nas je još relativnije, vrijeme tako rijetko postoji, i kada ga ugledamo i spoznamo, zgromi nas…

Ovo naše vrijeme je vrijeme bez odgovornosti, kada bez grižnje savjesti još uvijek imamo i možemo koga okriviti, jer nam kontrola nad životom nije potpuna, drugi nas tješe i paze, mi to tek učimo raditi, još uvijek smo prevrtljivi, kročimo slatkim putem ka grijehu, ali imamo i ljepšu spoznaju da se uvijek možemo vratiti, rastreseni smo, živimo u svom svijetu… Demoni i strah nam još nisu evoluirali na najvišu razinu, možemo se uspješno nositi s njima.


No i mi smo bića, živa, koja dišu, s razumom i sposobnošću voljenja…

Dakle, kulise su postavljene, didaskalije napisane, ti si na pozornici, dok dio publike spava, dio te sluša, drugi su opet tu samo zbog znatiželje, tuđeg nagovaranja ili zbog neprisutnosti nečeg zanimljivijeg u njihovim životima.
Ti govoriš svoj tekst, plešeš i mičeš rukama kamo te uzice navode, no u svakom trenutku možeš zbaciti masku koja te sputava, iznenaditi publiku i započeti vlastitu, jedinstvenu improvizaciju.

Možeš voljeti kao da ti nitko nikad nije nanio bol. Možeš plesati kao da te nitko ne gleda. Možeš pjevati kao da te nitko ne čuje. I možeš živjeti kao da je Raj na Zemlji. Možeš se smijati ostalim glumcima jer se ponavljaju, zapeli su, a ti se migoljiš, i jednom ćeš opet biti slobodan.

I taj put ka slobodi, sve dok ga budeš u mogućnosti prelaziti, bit će vrijeme za pamćenje.

utorak, 22.05.2007.

Sreća je blistava kula (posveta Lati)

Zamolila sam je da mi napravi hlad,
sjenu,
i misleći da me nije čula, podigla sam pogled.
Ali ona je stajala tamo gdje sam je tražila,
točno na putu malenoj točki sunca i njegovim
zrakama.
Samo što ona nije mogla ispuniti moju zamolbu
i zakloniti mi sunce, jer,
isijavala je,
ona sama je bila sunce.

nedjelja, 20.05.2007.

Bože, daj mi snage...

Gumica, puntarica, zdravlje, inspiracija, dečko koji mi se sviđa, psihička stabilnost...
Što ću slijedeće izgubiti?!
Vani je lijepo vrijeme, ljudi oko mene su relativno sretni, a ja - šizim!!!
Nema toga što bi me natjeralo sutra u školu (iako si mislim, ispravak matematike pišemo s maturantima, hm...)
Ah, evo i puntarice!!!
A tu je i gumica...
Znači da ne moram pokrenuti svoje lijeno dupe sutra do dućana. Kako bi rekla susjeda: RADNO VRIJEME PON-PET OD 8 DO 17 "A kada rade utorkom?"
Kako ću dočekati sridu i utakmicu???
A taj kobni dan je i zadaćnica. Prepisat ću razmišljanje nekog slavnog, priznatog i mrtvog... možda mi dade poštenu dvicu...
Idem polako, lupat ću glavom o zid, Homer je ionako rekao da ga mora obojati...
Obećajem da slijedeći put dolazim s nečim boljim, radosnijim, zanimljivijim i inspirativnijim... Nemojte pretrpati blog komentarima kao obično... Baš sam simpatična, ha, ha, ha

Moj moto:
Always Look On The Bright Side Of life

petak, 18.05.2007.

bossa nova (posveta manekenki)

neka ljeto drhti ispred naših vrata
nemoj mu otvoriti nek umre od želje
mi ćemo se smijati gole i crne
i probavati gospođine haljine
plesat ćemo čitav dan djevojčice
pokraj starog gramofona
lijeno kao mačke
na prstima na petama okret
tvoje su ruke u zraku
moje su ruke na struku
dozivaju nas mornari pod prozorom
oni znaju naša imena
ti si marmelada od šljive
ja od gorke naranče

četvrtak, 17.05.2007.

Među ljude, zviri i beštimje me stavi leć'

Igrajmo se psihijatra.

*Sindrom Trakavice.
Postoji jedna osoba. Stvarna. Jednaka poput njih još tisuće. Nesigurna je, ali se izdaje za najbolju. Kada ima reći nešto (bilo što) oko vezane teme, reći će to.
Makar nemalo nikakve veze s temom.
Voli kada drugi pogriješe, ili su lošiji od nje - to joj daje osjećaj sigurnosti, nježno je uljuljkava u njen ćaknut svijet. Moramo znati sve o njoj; SVE najmanje sitnice... ali većina toga je preuveličana.
Najvažnija osoba na svijetu joj je - ona sama.
Ima toliku kontrolu nad umovima. Pogotovo nad svojim.
Kada je uhvatiš u laži ili spletki, pravi se da te ne razumije... ili da se ničega ne sjeća.
Igra se s ljudima, na onaj groteskni način, uvlači te u svoj labirint... dobro, gura te tamo, a smiješi ti se. No druga strana njenog lica, ona koju ne vidiš, iskazuje svu njenu izobličenost.
Nije se pronašla u ovom svijetu, i sada očekuje da smo i mi svi ostali takvi.


*Sindrom Malene.
Da, ona je mala. Ali nije tiha, povučena ili sramežljiva. Za sebe će učiniti sve, pokušat će posjedovati sve što joj je potrebno, makar to bilo tuđe. A ako se netko ispriječi na njenom uskom, zadrtom putu, taj će osjetit sav bijes, čangrizavost i gorčinu njenih noktiju.


Ja nisam paranoična ...
Ali je tužno što takvi ljudi zbilja postoje.

srijeda, 16.05.2007.

Rađam se...

Rađam se u sjaju prozirnog, usamljenog
oblaka
u hladnoći tamnog sunca
dugi nečujnog smjeha
U sigurnosti stabilnog maslačka
moj je dom
moje misli plešu s pitomim
vukovima
hvataju sjene
novog vremena Smijem se
i rađam
kroz tvoj dah
krila me vuku zemlji
i ja se rađam
u ognju vatre moj pepeo kiša
ispire
moja sloboda je jedinstvena svjesna postojana
prevrtljiva skriva se u mračnim kutovima
oka dok se ja i dalje rađam
smijem se onima iznad brže
će pasti
oni ispod još nisu okusili rađanje skladno
katarzično smiješno ljubavno
podlo rađanje u neslomljivoj
niti paučine labilnim stijenama nečujnim
notama mog duha
i ja se još uvijek smijem
I rađam se

utorak, 15.05.2007.

...i godine su stisle, i nisi više, nisi za sve... ali ona je tako prokleto mlada =)

Eeeeeeeeeeeeeeevo i mene!!!!!!!!!!
Svijet je bio predosadan bez mene, Bog je odlučio da se nešto mora promijeniti i popravio mi internet (u obliku radnika službe za korisnike).

Stanje? Skidam ostatke šalabahtera za geografiju sa svih dijelova tijela, tablice sa važnim podacima (poput onog na kojoj visini raste kukuruz na Javi i Kostariki... hm... tamo raste kukuruz?!)... lipo je bilo pisati provjeru kada SVE ZNAŠ... ccc...
Frank i Marie su nabavili malog crnog psića, krstili smo ga: Pepermint DOĐ (domaća obična đukela)
Danas sam nekom vrlo vrijednom i dragom biću poklonila veeeeeeeeliki, ljupki osmjeh.
Moje znanje matematike još uvijek nije dovoljno za 2

Bilo je teško, ali sam isplivala.
U 17-toj godini sam progledala, odrasla, nestala je dječja naivnost, um se oslobodio, jezik razvezao, stalno sam plakala, bila tužna, sve sam shvatila.
Upala sam u provaliju bez dna, provaliju punu razočaranja, shvatila da "nisu šanse svima jednake, ne možeš od istine"... ležala sam na prašnjavom podu, tama mi je pravila društvo, a odozgo su me gađale lopte - razočaranja. Šarena razočaranja, bolna razočaranja, crna, nepredvidiva razočaranja, smiješna, ljubavna, konstantna, potrebna...
Učili su me (i još uvijek me uče) kako da postanem stijena bez osjećaja.
Ali svijet se polako okreće i čeka raj.
I sve se vraća u normalu.

srijeda, 09.05.2007.

Možeš li u sebi izazvati ljubav? Možeš li izazvati ljubav u drugima?

Mama je stajala tako blizu.
No svejedno je nisam mogla pitati:
"Mamice, zašto ljudi koje volim ne osjećaju isto za mene? I zašto više ne mogu voljeti ljude koji to zaslužuju?
Zašto mi svaki dan nisi govorila da je život lijep, ali da je i zbog toga pad najgori što može biti?
Zbog čega ljude više ne zanima što govorim i zašto sebi postajem dosadna?
Zašto se bojim osmjeha?
Zašto se polako pretvaram u ono što najviše mrzim: glumicu i lažova. Ljudi me pitaju kako sam; dobro, odgovaram. Osmjeh mi je na licu, no lažem im - jer ne znam što da kažem.
Postupci mi više nisu na putu prema odgovarajućem (dobrom!) cilju i počela sam smatrati da se sva sredstva mogu koristiti.

Daj majko, pljusni me i reci:
"Ti nisi svjesna ljepote koja se skriva u tebi i koliko te ljudi voli - svatko na svoj način.
Što se tiče tvoje vlastite ljubavi, nije nestala, samo se sakrila. I oblaci će proći...
Da, naravno da je život nešto najljepše, ali sve dok ne padneš to nećeš moći saznati!
Ljudima nisi dosadna, to ti sebe gledaš vlastitim očima i misliš da je tako jer stalno zanovijetaš.
Osmjeha se bojiš jer oni vrijede samo kada se poklanjaju, a ti ih želiš krasti.
A tvoji prijatelji? Oni znaju da nije sve u redu, ali čekaju, jer trenutna akcija neće ništa promijeniti, a i njihovi problemi nisu zanemarivi. Zato se smij i dalje, shvatit će poruku!
I, molim te, nauči već jednom da cilj nikada, ama baš nikada ne opravdava sredstvo!"

utorak, 08.05.2007.

Danas je prvi dan ostatka mog (novog) života

Eto, prošli su i tih prvih 20 sati moga života kao sedamnae(sto)godišnjakinje. Zahvaljujem vam na noćašnjim SMS-ovima, iako sam ja već hrkala dok ste ih vi mukom smišljali i slali. Ustala sam što ranije, da iskoristim dan, ali sam time sve samo pogoršala; naime, do 10 se nikako nisam mogla razbuditi, a sada mi se već spava...
Obavila sam svu kupovinu (grickalice za razred i profešure), a zatim izvršila tretman uljepšavanja dostojan jedne kraljice. Ili filmske dive.
Rodbina je došla i čestitala, neki su i zvali...
Ah, zatim darovi! Zahvaljujem Homeru, Margei i Bartu (oni su već dobili poštenu zahvalu, al eto!), zatim Franku i Marii, pa Leni, Manekenki (JOŠ MALO PA SAM ODRASLA), Psihiću na divnom buketu, koji i sada krasi moj stol...
Bridget i Mayi, kao i Tibby - kupile su sve po mojim željama/popisima.
Gaby, za dar od srca, Mimi, koja je poklonila nešto baš za mene!
HVALA, HVALA, HVALA!!!

U školi ste mi uljepšali dan, osjećala sam se posebnom (dobro, uz Lenu!), lijepom (sa svim novim i skupim na sebi), mladom (!), pametnom (hm...), sposobnom... i tako dalje, i tako dalje...

Prid kraj nastave su me neki ljudi iživcirali , gurnili preko ruba, u ponor krize srednjih godina...
No, sve su to ubrzo popravile Lena, Maya, Bridget, Tibby, pićence, pokoja fotkica, ruže, dobra pisma, opet Maya, zanimljivi ljudi... i dobih inspiraciju za ovaj post, ali i za još nešto!
Samo mi je ža šta mi br. 1 nije bija u Ludari.
Ma, nema veze, bili su br. 2 i br. 6!


Od rođendana pa do rođendana

Ponekad se probudim
Želim da te poljubim
U sobi bez ijedne sjene
Nikog, samo ja i vrijeme
Sve se može srediti
Ali tebe ništa ne može zamijeniti

Kradem noći danima
S najboljim jaranima
Ponekad sam slabe volje
Prazno mi je, ali bolje
Sve se može srediti
Ali tebe ništa ne može zamijeniti


Ja od rođendana pa do rođendana
Čekam samo poziv tvoj
Makar prazne riječi
Bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo


Svaka nova godina
Je slatka, nepredvidljiva
U danima budućnosti
Hiljadu mogućnosti
Sve će se promijeniti
Ali šta će tebe, šta će mi zamijeniti


Ja od rođendana pa do rođendana
Čekam samo poziv tvoj
Makar prazne riječi
Bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo


Dovoljan mi znak da sam nekad bio ... samo tvoj





Dijelimo svoj rođendan s još 9 milijuna ljudi (ja ih za sada znam dvoje...)



Stari se

Između nas sto svijetova
Između nas sto vijekova
Koje plavo more sad ljubi očima
Da mi je znat

Iza nas sto ratova
Iza nas sto prevara
Tko joj ruž sa usana skida
Dok ja skitam da mi je znat


Stari se, stari se
Al bez nje ni pakla ni raja
Pa se pitam ima li kraja
Ima li kraja


Stari se, stari se
Al bez nje na isto mi dođe
Kakav bio život mi prođe
Život mi prođe

Ispred nas sumrak vremena
A iza nas zlatno sunce sja
Tko joj usne usnama dira
Dok ja sviram i pjevam

Ona nikad neće saznati
Ona nikad neće saznati
Da zbog nje svijet ću srušiti
Zapaliti i umrijeti

Stari se, stari se, stari se



Dakle, upravo na dugom, usamljenom putu do kuće, odlučih da je ovo neki novi početak, a svaki novi početak mora imati nova pravila i ciljeve. Moji su:
- voljeti ljude koji to zaslužuju
- riješiti se onih koji to ne zaslužuju, bez imalo razmišljanja ili kajanja
- smanjiti top listu NZO-a
- naći dečka
- više izlaziti
- ostati smirena kada me netko iživcira , ali to kasnije izbaciti (ili se posvađati ili naći boksačku vriču)
- okej, ne mogu smanjiti top listu. Ja to jednostavno ne mogu...
- srediti sobu, izgleda kao da je uragan prošao prije 5 minuta, a spasilačke ekipe još nisu stigle
- baciti se još više na kreativni rad, iskoristiti svoje mogućnosti
- prestati cviliti i dosađivati ljudima...


Abba Dancing Queen

You can dance, you can jive, having the time of your life
See that girl, watch that scene, dig in the dancing queen

Friday night and the lights are low
Looking out for the place to go
Where they play the right music, getting in the swing
You come in to look for a king
Anybody could be that guy
Night is young and the music’s high
With a bit of rock music, everything is fine
You’re in the mood for a dance
And when you get the chance...

You are the dancing queen, young and sweet, only seventeen
Dancing queen, feel the beat from the tambourine
You can dance, you can jive, having the time of your life
See that girl, watch that scene, dig in the dancing queen

You’re a teaser, you turn ’em on
Leave them burning and then you’re gone
Looking out for another, anyone will do
You’re in the mood for a dance
And when you get the chance...

You are the dancing queen, young and sweet, only seventeen
Dancing queen, feel the beat from the tambourine
You can dance, you can jive, having the time of your life
See that girl, watch that scene, dig in the dancing queen


I, sada za kraj, sebi želim sve najbolje! I tebi Lena, naravno!



I na kraju -
baš me briga
kad će pjesma prestati.
Sve dok mogu,
ja ću - pjevati.

ponedjeljak, 07.05.2007.

Ljubav je ptica; mora letjeti

MOJA LJUBAVI

Završila se igra:
vatra početka,
slast i tajanstvo tvog prvog grijeha;
gotovo je.
To nije više ni veselje ni slatka dosada.
Ti, mala moja,
ženska sa žura, fličko, džepna damo,
nasmijana i onesviještena ljubavnice,
moje dijete i moja majko -
postala si neizreciva,
a počelo je beznačajno:
zatekao sam se kako ti telefoniram
u ljepoti večernje kiše,
koja je samo provalija nada mnom
i potreba da te dotaknem,
i tvoja usta.
Pokućstvo, topli namještaj mojih starih ljubavi
osipa se.
Zatekao sam se u nježnosti koja je već spavala,
u riječima koje su mi pripadale,
ali me nisu mogle naći.
Ti si postala moja obrana,
dobrovoljno progonstvo,
pobjeda nada mnom, moja muka,
ljubomora na život,
moja mrtva sestra uspavana u velikim ružama,
nemoguća zemlja, potrebno tijelo,
moja ruka i glava.
I zagrljaj u kojem sam se jučer igrao,
sada me obuhvaća ovdje, daleko i zauvijek -
u svim uglovima mog života.
Postaješ bezimena, nepoznata i smrtonosna,
moj život i spas od života -
moja ljubav.

ARSEN DEDIĆ



Evo, ovom prilikom čestitam Homeru imendan, a Imenjakinji rođendan!
Ja sam dobro, bolje nego jučer,
punim baterije za sutra,
he, he, bit će ludo,
znam da hoće...
Jel?
Mora biti ludo!!!
Ali me opet i iznova neki ljudi iznenađuju. + kao i -
(Ili sam sklerozna ili se jako loše navikavam na nove/stare stvari...)

Nekim ljudima poručujem da mi je jako stalo što su tu kada mi je loše i teško, ali ljubav i prijateljstvo moraju ponekad (barem ponekad!) djelovati i kada su ljudi sretni i ništa im ne treba. (A meni je danas nešto tribalo, skoro kao kisik, a to je netko opet zaboravio...)

Znam da nisam skromna, ali očekujem da me volite i kada je sve u redu.


Velika pusa mojoj najdražoj, jedinoj, neponovljivoj Bridget, koja me je danas zadnji put vidjela kao šesnaestogodišnjakinju.
Hvala, moja mala ljubavi, što mi vrlo često (češće nego bilo tko drugi koga poznam) dozvoljavaš da budem ono što jesam i pomažeš mi da postanem ono što želim biti.

Hvala Lati na njenoj originalnosti, veselju.
Mayi na potpori, Mimi i Leni na utočištu, naručju u koje sam uvijek dobrodošla.




Zbog vas imam krila.

nedjelja, 06.05.2007.

Katkad si vjetrobran, a katkad mušica.

Hm...
Poslije ove igre, kad me slome...kad me mirno slome...

Nikako da se iskobeljam ispod ovog ogromnog kamena koji me je poklopija jutros negdje oko 5 sati. Cijeli dan hodan kućon poput zombija, nikakve sam volje, ništa mi se ne da raditi, mozak odumire, na ništa ne mislim.
Uuuu, kako volim mesti Tibbynu kuću uz Bijelo Dugme.
Ništa nije povezano (kako se vidi iz priloženog), stojim isplaženog jezika, ljuta na sebe i na cijeli svijet. Na onu cijev-zmiju od sinoć. Na dvojnika mog omražemog profesora iz povijesti. Na Kostosa. Zbog njega Lena nije Lena.

...mislio sam da se zvijeri boje ove vatre koja trag mi prati

I Tibbyni su živci sve tanji...
A onaj rođendan? Moj? Svi planovi za proslavu su nepovratno propali...
U očima mi nisu zjenice nego XXXXX. Tila bi da me Lata zagrli. Tila bi da razumin logaritme, da se bar jedan sa top liste NZO-a okrene za mnom...
Stavila san jednu olovku uspravno na krevet i pokušavan bacanjem s 1,5 m udaljenosti nataknuti što više CD-ova.
Možda sam ušla u krizu srednjih godina...?
Da barem postoji razlog zbog kojeg sam ovakva... Iden pokušati razumiti Zakon Braće (pitanje: koliko zapravo tih zakona ima?!)...
E, da, frizura mi je katastrofa, a i nokti su mi počeli sporije rasti... log34-2x...?
Ima li uopće što između mojih ušiju? Ili samo moram zatvoriti vrata da ne bude propuh?

...prijatelji bivši, prijatelji budući,
pamtite me po pjesmama mojim...

Heroine su narkomanke.

Ovaj post je posvećen mojoj dragoj Lati, zbog njene nedavne izjave: "Želim biti heroina!"
Tako da ću ovaj put pisati o svim heroinama (stvarnim i nestvarnim) kojih se mogu sjetiti-nemojte mi zamjeriti ako sam neku preskočila.

Trnoružica ()



- moja najdraža princeza
- djevojka odgojena u konzervativnim uvjetima, odvojena od svijeta, no ipak na kraju uspijeva ostati normalna, sačuvati krunu i naći princa svojih snova (koji se btw zove Filip )


Ivana Orleanska



- francuska nacionalna heroina, mlada i hrabra djevojka, koja je spasila svoj narod i bila spaljena na lomači zbog svojih uvjerenja (koja su bila ispravna!), sa samo 19 godina


Diana (ili "Lady Di")



- princeza Walesa, princeza naroda
- uza svu nesreću u životu, lažni sjaj, bogatstvo i ljubav, toliko je dobra pružila ljudima oko sebe, kao i onima koje nikada nije upoznala - osnivajući i ulagajući u mnoge humanitarne organizacije


Zvončica



- tako je slatka, ostavlja sjajni trag za sobom
- pomaže Petru
- leti!!!


Amelia Mignonette Termopolis Renaldo



- nesigurna djevojka, beznadni slučaj za matematiku (!), no ima dečka kojeg voli i cijelu kraljevinu pod sobom


Kleopatra



- posljednja egipatska kraljica, inteligentna, lukava žena, ljepotica koja i dandanas služi kao muza mnogim umjetnicima diljem svijeta, iako je rođena 70 godina p.n.e.
- imala je djecu sa Cezarom i Markom Antonijem
- govorila je 7 jezika
- ljudi se danas često pitaju kakav je bio njen nos


Bridget Jones



- nju naprosto obožavam!!!
- tako je zakon. Zakon.


Rose



- suprostavila se svima radi voljenog čovjeka, pobijedila je čak i smrt



Ima ih još toliko da će me zaboliti prsti:























- hodala je naokolo bosa, trebala je samo 3 sata sna


Noć je prekrasna na nebu zvijezde sijaju
Osmjesi tvoji prijaju svakom od nas
Ti si najljepša izgledaš kao kraljica
Kraj tebe zvijezda Danica gubi svoj sjaj.

Noć je prekrasna na nebu zvijezde sijaju
Muškarci se opijaju tebi u čast.
Ti si zanosna tvoja ljepota opija
Iz tebe noćas izbija ljubavna strast.


Jer bila si lijepa, bila si strasna
Bila si jestiva i prvoklasna
Iz tebe je zračila ogromna toplina
Imala si sve što boginja ima.

subota, 05.05.2007.

Uvijek sam bio pametno dijete (tako kažu...)

Kad kreneš na put prema Itaci,
poželi da dug to bude put,
pun pustolovina, pun spoznaja.
Ni Lestrigonaca, ni Kiklopa,
ni srdita Posejdona ne boj se!
Takve na svom putu nikada susresti nećeš,
ako ti misao ostane uzvišenom, ako ti birani
osjećaji duh i tijelo prožmu.
Na Lestrigonace i Kiklope,
na divljeg Posejdona naići nećeš,
ako ih ne nosiš u duši svojoj,
ako ih tvoja duša ne stavlja pred tebe.

Poželi da dug to bude put.
Svitanja ljetnih neka bude mnogo
kada ćeš radosno i zadovoljno
ulaziti u luke prvi put viđene:
zastani na feničkim trgovima,
nabavi krasnu robu,
sedefe, koralje, jantar i ebanovinu,
i razbludnih mirisa svake vrste:
koliko god voliš razbludnih mirisa:
pođi u mnoge egipatske gradove,
da se poučiš i naučiš od mudraca.

Uvijek na umu imaj Itaku.
Stići tamo tvoja je sudbina.
Ali ne požuruj nikakvo putovanje.
Bolje je da mnogo godina traje:
i da kao starac pristaneš na otok,
bogat onime što si na putu stekao,
ne očekujući da Itaka bogatstvo ti da.

Itaka ti je dala lijepo putovanje.
Bez nje ne bi krenuo na put.
Ništa ti više ona nema dati.

I ako je siromašnom nađeš, Itaka te nije obmanula.
Tako mudar kako si postao, s tolikim iskustvom,
Već s shvatio što Itake znače.

Konstantin Kavafi (1863.-1933.)




Logaritmi, logaritmi...




Mislila sam da će mi glava biti puna neobičnih, beskonačnih brojki, ali eto, opet se život poigrao mnome; ovaj put kako meni odgovara.
Neumorna sam. Prepuna energije (ali Bridgetin CD prijeti da će me baciti u depresiju, ajmo malo na veselije pismice!).
Sada kada već spominjemo Bridget, sitila san se Dnevnika B. Jones. Ne znam šta je bolje: knjiga ili film! Zakon. Uvik me izbavi, znam da "postoji" netko stariji, deblji i očajniji od mene...

Obavila sam predrođendanski šoping. Pronašla i kupila točno što sam željela za Imenjakinju i Lenu.

Danas svatih da sam grozna. Vuk samotnjak. Obožavam sama lunjati gradom, meni ne treba nitko, sama sam sebi dovoljna...
Nema veze, glavno da sam ja zadovoljna...

VIŠE NISAM UMIŠLJENA,
SADA SAM SAVRŠENA.

Kasnije me je Homer prebacio do Lene.
Ej! Ali ej!
Kuća joj je poput hotela, dvorca... Ne poznam riječi (uza svo svoje obrazovanje stečeno u Ludari) koje bi mogle opisati to pozamašno zdanje... Djeca su zaposjela cijeli 2. kat (uz pripadajuće balkone) i imaju vlastite "stanove" (da, tako ih zovu!!!), u kojima su: dnevni boravak - kauč, 2 fotelje, plazma tv, pisaći stol, PC...- spavaća soba, kupaonica...

Uglavnom, došla sam utvrditi svoje mizerno znanje logaritama. I pokušala sam se koncentrirati koliko god sam mogla... ali mi to nije polazilo za rukom... tako smo u 5 sati provedenih u tom zamku ispisali samo 8 listova, a ostatak vremena smo proveli jedući, diveći se kući (ja), glupirajući se (Lenina seka), ogovarajući () curke, a ocjenjujući dečke...
Super provod!

I tako sam tek sada stigla kući.
Nadam se da će kiša prestati (ili se bar stišati). Možda i je, ali sam prezaposlena () da to provjerim, uvatija me nalet inspiracije, iden napisati još postova (s posvetama )...
A onda se započeti uređivati za izlazak...



Angel - Jimi Hendrix (ovo je nešto za moj br. 2 na listi NZO-a. Već sam započela s posvetama!)

Angel came down
From heaven yesterday,
Stayed with me just long enough
To rescue me....

And she told me a story yesterday;
About the sweet love
Between the moon and the deep blue sea.

Then she spread her wings high over me.
She said,Ill come back again to see you tomorrow....

And I said fly on, my sweet angel.
Fly on through the sky.
Fly on, my sweet angel.
Tomorrow Im gonna be by your side....

Sure enough,
This woman came home to me.
Silver wings silhouetted against a childs sunrise....

And my angel,
She said unto me,
today is the day for you to rise.
Take my hand, youre gonna be my mind,
And she took me high over yonder.....

And I said fly on, my sweet angel.
Fly on through the sky.
Fly on, my sweet angel.
Tomorrow Im gonna be by your side....

petak, 04.05.2007.

Ti možeš poći stazom koja vodi do zvijezda; ja ću krenuti putem koji će me nekamo dovesti.

Ja sam putnik,
a vrijeme je moje prijevozno sredstvo.

Putujem kroz vrijeme.

U početku, bilo je zanimljivo i uzbudljivo. Bio sam sedamnaestogodišnji sanjar, željan promjena, pustolovina. Moja osobnost se tek izgrađivala i, kao i svi, želio sam biti poseban.
Tada sam krenuo na prvo putovanje.
Dok sam ležao u krevetu i razmišljao o proteklom danu, vrijeme me je progutalo, prožvakalo i ispljunulo, negdje 20 godina ranije. Pojavio sam se u nekoj mračnoj ulici i odmah zatim se vratio u sadašnjost.
Kada danas pomislim na to, još zadrhtim od tog osjećaja. Nisam znao što se dogodilo; jesam li sanjao ili umislio sve. Cijelu noć sam probdio, osluškujući i očekujući da se nešto dogodi.
Ali se više ništa nije dogodilo.

Do prije pet godina. Tada sam sreo Saru.

Otada ne prođe dan da ne otputujem. Vrijeme radi nedjeljom i praznicima.
Postalo je naporno, zbunjujuće, poražavajuće.
Kada se vraćam u prošlost, odlazim na mjesta gdje počivaju moje ružne uspomene, koje se onda bude.
Gledam svoju sestru kako umire, iznova, opet i ponovno.
Pred mojim očima.

Zarobljen sam.
Koliko god želio zaustaviti njezinu smrt, to ne mogu, jer, ironija je, i za mene prošlost pripada prošlosti.

U budućnosti je drukčije.
Stiješnjeno.
Nepoznato.
Osjećam da ne mogu disati. Znam da ne pripadam tom vremenu.

Kao ni jednom drugom, uostalom.

Sara je jedino što me drži u stvarnosti i sadašnjosti. U njezinim rukama sam siguran, poput balona na uzici u rukama odgovornog djeteta.
Ponekad u prošlosti vidim prolaz i žuto lišće po tlu. Tu smo se upoznali. Osjetim svjež zrak u plućima i nostalgiju, ali se predivno vratiti natrag.
Zbog nje.

Nakon ljubavi koju mi nesebično pruža, dolazi ona sama, Ljubav, ogoljena preda mnom, tako poznata i stabilna.
I kada se sve promijeni, ona me dočeka - ista, stalna.
Crnokosa, pronicavih, zelenih očiju. Blijede kože, nezaboravnoga glasa i mirisa na ruže.
Ona je sve što želim i što mi je potrebno.

Ja vodim neprestani rat s vremenom. I u svakoj sam bici neminovno poražen, ali iz one najvažnije izlazim kao pobjednik.
Imam nju. Tu. Sada.

I saznanje da neće vječno biti ovdje, ali da je sada tu, uvijek me iznova izvlači iz labirinta vremena, tankim, ali čvrstim nitima prema njoj.
Zbog nje živim za trenutak, ne bojim se promjena i često šapnem, da me moja sestrica (vječno živa u prošlosti) može čuti:

"Sve je baš kako treba biti."

četvrtak, 03.05.2007.

Nešto kao... časna riječ...

Tako sam tužna...
I malo ljuta... dobro, puno sam ljuta!

U ovom svijetu u kojem živimo, riječ više ništa ne znači (ali, da priznam, ne znam je li ikada ustvari što vrijedila). Ljudi nešto kažu, pa poreknu, obećaju, pa zaborave, lažu, nije im stalo do onoga što drugi govore, dogovore odbacuju...
Toliko me ljudi razljutilo i razočaralo u tako malo vrimena, da pucam po šavovima...
Mislila sam da sam naučila da je život nepravedan i da nisu svi ko ja (), ali očito moram ponoviti gradivo...

I, da sada ne filozofiram (jer sam primjetila da sam to u zadnje vrime počela!), i da skratim; toliko je malo, malčice, gotovo ništa (!) ljudi na koje se mogu pouzdati.
Kada nešto kažu, ja im vjerujem.

I zato ih toliko volim...

A oni ostali, ona velika većina, velike većine - oni su mi učitelji. Jer, kako je reka neki mudri čovac; šutnji sam se naučio od brbljavaca, trpeljivosti od netrpeljivih, ljubaznosti od neljubaznih. Tim učiteljima ne smijem biti nezahvalan.




(The more I see, the less I know, the more I want to let it go...)

I neki mi ljudi puuuuno fale, za njima cvilin poput šteneta, a za drugima potajno tugujem...
U školi je sve teže i napornije, dosadnije, usamljenije (oni koje želim pored sebe, bježe...), kod kuće je sve relativno, ali to je uglavnom misto di se uvik lipo vratiti...


I love the feeling when it falls apart
I'm slow to finish but quick to start


Baš mi je slatka sličica, malo je bolje promotrite,
onako za proljeće, a zove se:
Transform your life with love

utorak, 01.05.2007.

RITAM

Što je uopće ritam?
Po nekakvoj definiciji, ritam bi bilo ponavljanje obrazaca...
No, to uopće nije važno (da bi nešto bilo stvarno i da bismo to voljeli, ne moramo znati što je ili kako se zove).
Važnije je od kada se i gdje se ritam se pojavljuje.

Umjetni ritam se javio otkada su ljudi "izumili" glazbu, zapravo prva glazba je bila samo neki čudan ritam: lupkanje kostiju, drveća ili kamenja...



Ljudi bi ga izvodili u kultne, obredne svrhe, a ne zbog samog uživanja. Kasnije se ritam sve češće upotrebljava u glazbi (u svrhu zabave), da bi naglasio motoričnost, ali i obrnuto - sam nedostatak ujednačenog ritma bi pobudio zanimanje.
S razvojem industrije, strojevi rade u obrascima, sva tehnologija se pokreće uvijek istim ritmom...

Ljudi rade određen broj sati, dana, i nakon nekog odmora, sve od početka.
Sav svijesni svijet (sa svim svojim izumima) se kreće bez ijednog odstupanja.

No, ljudi nekada nesvjesno proizvode ritam - lupkajući nogom o pod, ili tapkajući prstima...

Šetajući ili trčeći određujemo obrazac.
Pjevajući.
Razgovarajući. Dobar razgovor kulminira, a onaj loš brzo zamre.

A što je s ritmom kojim mi ne možemo upravljati?

Zemlja se neprestano okreće oko Sunca,
oko svoje osi.
Dan i noć se konstantno zbog toga izmjenjuju.
Plima i oseka.
Sve se događa i kreće po nečemu već određenom.




Otkada se rodimo - dišemo. Ujednačeno, stalno. Bez prekida.
Trepćemo.
Srce nam kuca.
Kosa i nokti rastu.
Imamo potrebe, koje se, nakon što ih zadovoljimo, ponovno javljaju.

Volimo.
I mrzimo.
Nekada jako, nekada jedva primjetno.

Naš um stalno stvara nove zamisli, svjetove. Nikada nismo na istom mjestu. (Sreća nije u događajima. Ona ovisi o plimama i osekama uma.)
Gibamo se. Uz ritam.

Rađamo se.
I umiremo.

Ritam.
To je ono nevidljivo, jedva čujno, prisutno u svemu.
Lepet ptičjih krila.
Izranjanje riba na površinu da uzmu kisik.
Rok trajanja nekog preparata.
Neptunov put oko Sunca.
Stihovi u nekom sonetu.
Batić koji lupa po žicama u klaviru.
Zavođenje.
Zvuk miksera.
Ples,
činovi u drami.
Red i nered.
Kiša.
Duga nakon nje.

Ustvari, cijela vječnost je ritam.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.