Jazzie

Moja prabaka zvala se Ljubica. Živjela je u sama u malom stanu na zadnjem katu zgrade, direktno iznad pošte u središtu malog ličkog mjesta. Stan je dobila na korištenje od države nakon što joj joj je muž poginuo. Bila je žena zmaj koja je sama othranila petero djece, pri tome nemilosrdno primjenjujući tadašnje odgojne metode.

Prabaku sam redovito posjećivala. Išla sam joj na živce jer sam bila razmaženo derište koje je divljalo i gužvalo joj tepihe. Bili su to ručno rađeni šareni krpeni tepisi, tzv. krpare, koje je ona uvijek za mnom poravnavala. Stalno sam je tražila da mi da stari dalekozor s visoke police da se igram, a ona se bojala da ću ga strgati. Sjećam se i Paris keksa koje sam kod nje tamanila ko blesava. Prije mog povratka kući ona bi zavirila u kutiju koju je čuvala ispod kreveta i dala mi koji dinar.

Baka Ljubica je bila prepuna priča, a jedna mi se urezala u sjećanje. Nakon što me vidjela da grickam vlastitu kosu, ispričala mi je priču o djevojci koja je tako jela kosu, a kada se već puno kose skupilo, kosa joj se stegnula oko srca i djevojka je umrla. Čak i kada sam davno prestala vjerovati u priču koju mi je "prodala", nisam niti pomišljala na ponovno grickanje kose.

Devedesete je umrla. Bio je to pravi trenutak za smrt jer je upravo bila počela tzv. balvan revolucija u Lici. Danas od nje imam samo stari dalekozor, taj dječji predmet želje.

(inspiracija: http://www.jutarnji.hr/cudne_vijesti/clanak/art-2007,11,22,,99136.jl)

Ne baš toliko davno u Ilici je Kraš otvorio choco-bar. Predivni lokal, sa zanimljivom ponudom Kraševih proizvoda - od onoga što bi nazvali standardnim proizvodima, preko posebnih pakiranja Bajadera i sličnih delicija, do izvrsnih Kraševih pralina. Osim kupnje tih finih čokoladnih slastica u choco-baru se može popiti i piće - nešto klasično ili još bolje neki predivni Krašev napitak.

Prošla sam gomilu puta pored choco-bara, ali nekako je uvijek bio krivi trenutak. Ipak, jučer se baš pogodilo da sam u blizini i da sam raspoložena za nešto fino, toplo i slatko. Ušli smo u choco-bar i sjeli za slobodni stol. Nakon čekanja cca. 15 minuta, došetao je potpuno nezainteresirani konobar, pokupio šalice od prethodnih gostiju te stol obrisao vlažnom krpom tresući po meni mrvice sa stola. Ostala sam potpuno šokirana činjenicom da poteže 4-5 puta krpom po stolu i svaki put kao da me gađa raznoraznim čokoladnim mrvicama. Moja reakcija je bila samo glupavo cerekanje jer sam iskreno ostala bez riječi.

Naručila sam nešto što se zove topla bajadera, a moj partner u čokoladnom grijehu je odlučio uzeti si još malo vremena. Nakon 10 minuta konobar je došao ponovno do nas, provjeriti jel se on odlučio, a usput je i mene ponovno pitao što ja ono točno želim. Nakon dodatnih 10 minuta, donosi meni bajaderu koja bi teoretski trebala biti od mlijeka (tako bar piše), a po tome koliko je bila rijetka rekla bih da se prije radilo o vodi, dok njemu donosi djelomično nerastopljeni fondue (koji je takav i ostao, unatoč maloj svjećici) i raznovrsno voće na prljavom tanjuriću.

Na kraju, u predivnom prostoru dobijete iskustvo koje nemate želju ponoviti, sve zbog očajne usluge. I što nam znači da imamo firme poput Kraša koje se pokušavaju boriti sa svjetskim gigantima poput Nestlea i Krafta/Milke te premium švicarskim proizvođačima, koje uvode novu kategoriju choco-barova u svoj biznis i koje nisu upropastili neki tajkuni 90-tih godina? Apsolutno ništa, kada bezobrazni hrvatski radnik ne zna pružiti uslugu na visini. A još gore, njegov nadređeni mu to tolerira.

Totalno sam apolitična, čak niti ne glasam (molim ne raspravljati ponovno o mojoj neodgovornosti kao građaninu ove zemlje). Ali ovih dana čovjek ne može pobjeći od politike čak i da hoće jer nas bombardiraju sa svih strana. Ipak, u cijeloj hrpi kretenskih izjava, idiotskih plakata i reklama za debile postoje dvije stvari koje su mi privukle pažnju. Nažalost, obje su od iste stranke pa će sada ispasti da ja tu propagiram neke druge boje, ali činjenica je da su oni uložili najviše novca u kampanju pa su zato valjda njihove gluposti najupečatljivije.

Prva je definitivno plakat u kojem bi crveni uveli porez na dionice, a plavi ne bi uvodili nove poreze. I to je kao neka prednost plavih. Koji kretenski idiot to može popljugati??? Koji hrvatski mozak s prosječnim primanjima od 4.500 kuna i 16k magenta dionica može misliti da je bolje ne uvoditi nove poreze, nego lupiti po novčaniku onima koji zgrću ogromne pare na burzi. Da me ne bi krivo shvatili, naravno da bi taj porez neke puno koštao, ali taj netko nikako nije prosječan hrvatski građanin na kojeg se cilja ovakvim plakatom.

Ipak, uvjerljivo najkretenskiji trenutak ove predizborne kampanje je reklama s onim nogometašem Kovačem u kojoj on objašnjava jadnom hrvatskom puku, koji jako cijeni mišljenje osobe koja for living naganja loptu po travici, za koga će on glasati. I na kraju dodaje shit-of-the-cijela-predizborna-kampanja: «I moj brat Robert također!» Jadnom braci valjda maca popala jezik ili ga možda nisu mogli dovoljno platiti.

Koji zbljuv.