Ja to tako (ponekad) vidim

četvrtak, 17.11.2016.

Ja još sebi najviše nalikujem na nas



Ne znam kako je tebi
Ja još sebi najviše nalikujem na nas
Sjećam se svilenih dodira
Koji klize niz moja leđa
Toplih dlanova
Utočišta za moje nasmiješene obraze
Suza zaleđenih
Na našem posljednjem aerodromu
Onog silnog hladnog vjetra
Koji je ipak odnio sve što smo htjeli
Na znam koga vidiš kad sebe gledaš
Ja još sebi najviše nalikujem na nas
I ponekad kažem sebi, nama
Kako to da nismo znali
Po oblacima skakati
U vjetrovima letjeti
Među zvijezdama sanjati
Ah, sad je sve to prošlo
Mada još se nekad sjetim
Pod ovim drugim nebom
Bez tebe
Pogledam se nekad
Ja još sebi, nekako, najviše nalikujem na nas


- 11:43 - Komentari (94) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se