Imala sam jednu prijateljicu, naravno da to nisam ja, koja ima zanimljivu životnu priču.
Cijeli život su joj se sviđali muškarci, bila je u vezama s njima. I to je kao bilo to. To je ona, govorila bi.
Nema sumnje da sam straight.
Prošle su mnoge godine u vezama i uvijek je postojao taj neki osjećaj, moram biti ljepša, drugačije se oblačiti, biti ženstvenija..i vjerovala je da nije imala vremena razvijati svoju ženstvenost.
I onda se desilo.
Nakon dugogodišnjeg prijateljstva poljubila se s prijateljicom.
Ništa drugačije nego s dečkom. Ali to je sve promijenilo. Odjednom se počela dobro osjećati sama sa sobom.
Odjednom taj način oblačenja nije bio problem.
Nema potrebe da se mijenjam. Osjetila je olakšanje. To, to je bilo ključno.
Diskutira se mnogo je li ti prirodno, je li bolest, jel ovo ili ono..vrijeđa se najčešće u javnosti.
S druge strane mladi vole eksperimentirati s time. Nisam vidjela da to od onih čistunaca nisam nikad čula da spominju. Jer to su i njihova djeca. Ma, nisu primjetili, moš si mislit...

Odlutala sam od teme.
Vidimo li mi to ovako ili onako zapravo je nevažno. Ono što je mene dojmilo je to što je ona našla svoj mir u takvom odnosu...i to je to!