Wanda Car

10.03.2015., utorak

Jutanja kava

Ubrzano čistim po sebi smeće iz davne i nedavne prošlosti.
Bura mi je sa kosom otpuhala i sve kontraproduktivne misli.
Koncentrirana na uspjeh i prosperitet neću više gubiti vrijeme.
Isusove godine.
Vrijeme je da ovog Uskrsa i proljetnog solsticija umrem i da se rodim.
Pohranim radost trajno.
Da se kupam u veselju.

Ne ne želim biti dobra.
Želim biti vrhunska super žena.
Opraštam sebi i drugima.
Zahvalna sam na suncu i cvijeću, na moru, proljeću i izvorskoj vodi, na veš mašini i mjestu gdje živim.
Okružuju me samo duše sa akcijom tendencije rasta.
Stvari rješavam brzo i efikasno.
Ne interesiraju me mašinerije ropskog sistema, društveni posluh i prijevare.
Dajem od srca.
Znanje je svima dostupno.
Sloboda je nezamjenjiva.
Moć ne mari kod koga je.
Snaga je rušilačka ili stvaralačka. Koristit ću je stvaralački.
Sve što je ikada zamišljeno postoji, zaboravljeno nama nestaje.
Ono čemu daješ pozornost raste.
Pobjeđujem samu sebe.
Lebdim na obroncima nadrastanja punine i ulazim u središte vrtnje.
U središtu tajfuna pronalazim mir.
Vrijeme je sada u jednoj točki. Vrijeme ne postoji.

Obilja pun šešir, čarobni štapić u ruci. Stvaralačka moć umjetnosti života.
Zaljubljena u život sam. Sve je to luk i voda.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.