|
Manipulirana
27.02.2006., ponedjeljak
Beskućnici......
Zbog kvara na poslužitelju ovaj post je nestao sa bloga i nalazi se u arhivi. Da bi ga pročitali i komentare u cijelosti kliknite na slijedeći link. Beskućnici...
a ovdje je izvorni tekst za koji sam imala na sreću kopiju:
U ove hladne zimske dane kad nas hladnoća toplo obučene i ušuškane svejedno štipa po obrazima, nakon uredno odrađenog posla oko Poreznih prijava imam vremena razmišljati i o onima koji nemaju priliku predati Poreznu prijavu i zatražiti povrat poreza stoga što nemaju nikakvih prihoda i nemaju što vratiti. Razmišljam o onima koji u ovom trenutku negdje vani na cičoj zimi pušu u svoje promrzle prste pokušavajući iskemijati mjesto gdje im neće biti tako hladno. Razmišljam o beskućnicima, pravim pravcatim beskućnicima koje život zaobilazi a oni mu se htjeli ne htjeli prepuštaju.
Kako oni sada žive i kako preživljavaju hladnoću. Malo ljudi se zapita, što se dešava s takvim ljudima. Razgovarajući o toj temi sa svojim mužem ispričao mi je kako u Rusiji ima puno beskućnika, ljudi koji su nekada imali pristojan život, no slijedom svega što se u posljednje vrijeme izdogađalo s tom velikom zemljom, postali su ljudi bez doma i imovine. Prije nago li krene ta strašna zima većina njih se dovija na razne načine kako se skloniti negdje pod krov, no u prihvatilištima jednostavno nema mjesta za sve.Jedan prijatelj mu je ispričao kako se neki jednostavno snađu tako da ciglom razbiju izlog neke draguljarnice ili prodavaonice skupocjenih artikala, zgrabe iz izloga nešto dragocjenosti i držeći to u ruci čekaju dolazak policije ne pokazujući ni najmanju namjeru za bijeg. Kad policija stigne, bivaju uhićeni i optuženi za pokušaj krađe te završe u zatvoru taman toliko dok prođe zima. Policija je već jasno da to nisu nikakvi prijestupnici niti okorjeli kriminalci, nego očajni ljudi koji time kupuju još jednu zimu života kako se nebi smrzli vani, pa im zatvor dođe kao najljepša zimska bajka. Dok drugi pričaju o skijanju i raznim mondenim skijalištima, o hrpama novaca koje troše da bi proveli tjedan-dva na skijanju i time se poslije hvalili sve do iduće zime, ovi beskućnici doživljavaju zatvor kao zimovalište iz bajke. Zamislite, krevet sa pokrivačem, topli obrok i grijana prostorija sa vodom i sanitarijama. Strašno.
Razmišljajući o tim sudbinama, pomislih kako bi to bilo kad bi se dešavalo u Hrvatskoj. Mi bi imali toliko mrtvih beskućnika, iz jednostavnog razloga što bi ti jadnici umrli na zimi dok bi dočekali suđenje i tromjesečni zatvor. Naime koliko je efikasnno naše sudstvo, takvi bi iz zatvora bili pušteni drugi dan, podigla bi se optužnica za pokušaj krađe i bili bi ostavljeni na zimi da čekaju suđenje.........
Upitat ćete se, što je ovoj Jasni i zašto sad poteže temu koju svi zaobilaze? Razmišljam da u ovoj državi nikoga više nije briga za realnost. Donose se zakoni (pogotovo porezni) koji ne služe ničemu osim da su sami sebi svrha, donose ih ljudi koji nemaju veze sa realnom slikom situacije, a o njihovoj "stručnosti" neću ni pokušati ostaviti komentar. A sve bi moglo biti ljepše i bolje i efikasnije, no, ili ih nije briga ili im baš tako odgovara.
Neki dan sam zvala besplatni telefon Ministarstva financija i pokušala im iznijeti neke svoje stavove i ukazati na pogreške i dati konstruktivne prijedloge. Žena me hladnim glasom prekinula u startu: "Gospođo ovdje možete dati primjedbu na rad naših djelatnika u vašoj ispostavi ili prijaviti nepravilnosti u nečijem radu." Ukratko, žena mi je drugim riječima rekla: ako imate koga za ocinkati izvolite to učiniti, u suprotnom ostale primjedbe ne primamo i ne postoji broj telafona gdje to možete učiniti.
Ima li u ovoj državi netko tko će saslušati malog čovjeka koji ima rješenje, ako ne svih onda bar velikog dijela porezne problematike, sive ekonomije? Nema. Kome da se obratim. Predsjedniku države? Nekome u Saboru? Ili samo postoje telefoni za cinkanje.
No evo vas 40-tak tisuća blogera....što bi vi učinili?
Imam lagani osjećaj, da ako se nešto ne promijeni, puno će biti beskućnika i kod nas.........a što ćemo onda........ili je možda to cijena koju moramo platiti da bi ušli u EU, a oni koji su unutra bore se da izađu van. Pa tko je tu sad lud?
|
23.02.2006., četvrtak
Gotovo!!!!!!!!!!!!!!
Zbog kvara na poslužitelju pvaj post je nestao sa bloga i nalazi se u arhivi. Da bi ga pročitali kliknite na slijedeći link.
Gotovo!!!!
|
13.02.2006., ponedjeljak
Kritika reklami na TV-u-GRAZIA
Iako će sad ispasti da kritiziram, no ne mogu prijeći preko činjenice da ima reklama koje nas upućuju da neka ponašanja trebaju ispasti normalna pa čak i vrlina, a u stvari su čista NEKULTURA. Dakle radi se konkretno o reklami na HTV-u u kojoj se reklamira česopis GRAZIA.
Ukratko, dođe mlada cura u prodavaonici na naplatno mjesto. Umjesto da kupljene artikle preda blagajnici, ona, komplet obučena u artikle iz prodavaonice započinje seansu provlačenja barkodova sa odjeće koju je navukla na sebe. Reklamu prati i parola:"Nestrpljivost je vrlina."
I sve bi to bilo simpatično da nije krajnje nekulturno. Prvo, da sam dečko te djevojke nebih je takla štapom. Na sebe je navukla od glave do pete odjeću koju je kupila a da je prethodno nakon kupnje, a prije oblačenja nije oprala!!!
Pitam se, kako je to u ovo doba tehnologije i napretka moguće???
Higijena i kultura nalažu da se konfekcijska odjeća koja se kupi u prodavaonicama,a navlači se na "golo" tijelo opere prije nošenje. Uostalom, kao što je poznato, izložena roba je prošla par skladištenja u prašnjavim prostorijama, te je vjerovatno bar jednom prilikom transportiranja pala na pod. Još strašnija je činjenica da je vrlo moguće da je taj odjevni predmet probao netko tko je u tom trenutku bio znojan, možda i bolestan od neke kožne bolesti, možda i nečist.
Znamo koliki utjecaj danas na mlade ima TV sa svojim reklamama, gdje se oni žele poistovjetiti sa ostalima i misle da je to sve "IN". No ima stvari koje su uvijek bile i bit će "OUT" a to je nehigijena i prljavština.Odrasla osoba sa iskustvom će se zgroziti nad ovakvom reklamom, no mlada osoba će se za njom povesti i učiniti isto.
Ja znam da nismo svi stopostotni čistunci i anđeli, no neki minimalni kriteriji bi morali postojati. Neke stvari ne mogu proći tek tako, pa čak i ako se nazovu imenom "REKLAMA". Stvar je u načelu OPĆE KULTURE. Pa moj suprug niti djeca ni slučano ne žele obući, majice, hlače tek kupljene u prodavaonici prije nego ih bar malo properem u stroju za pranje rublja.
|
|
|