Moja 1. knjiga
ponedjeljak, 11.01.2010.
|
Snivam o snovima koje smo sanjali u snenim praskozorjima kada nam san nije htio na oči Vidjela sam dugu i poželjela protrčati ispod nje. Uplašila me pomisao da ću te tako prepustiti drugoj ženi. Oblak je skrio sunce. Moj je strah izbrisao dugu. NALIČJE U LJEPOTI Još je jedan prekrasan dan. Ljeto je tu. Otvori oči i pogledaj oko sebe. Znam, mislimo isto Sunčeva svjetlost boli. Radi što i ja uradih Srce zakrpaj koncem krvave boje. Dušu prevrni na naličje, boja je bolje očuvana. Dijelove koji otpadnu pažljivo pokupi Umotaj dobro u zaštitnu foliju i zakopaj duboko u smeće. Pogledaj po svim ladicama Pronađi masku sa širokim osmjehom i toplim pogledom, znaš da je tu negdje Naštimaj smijeh na glasno i veselo i kreni vani Gle, još je jedan prekrasan dan. I ne zaboravi Zatvori lijes za sobom pozorno pazi da se smrad boli ne raširi. Priključi se životu punom ljepote. POZIV Tvoje tijelo je daleko od moga Javi se Cigareta u pepeljari izgara Dim izvodi piruete u zraku Tvoj lik živi u mojim mislima Srce mi drhti Javi se Ne podnosim daljinu što nas dijeli Ne podnosim vrijeme koje odlazi Ne podnosim osamljeničke noći Ne podnosim svoj prazan krevet Javi se X X X Ne ostavljaj me noćas Tijelo me boli Duša mi plače bez riječi Trebam tvoje nježnosti Slatka tepanja Snove s tobom Ne želim biti sama Dok slušam noćnu glazbu ISTINA Dan kad sam te dobila Bio je i dan kad sam te počela gubiti. Sve želje, htijenja i dijela Sve to nije dovoljno da poništi životne činjenice Za ljubav koja se sastoji od ukradenih trenutaka Nema mjesta u stvarnom svijetu Iluzija savršenstva nije stvarnija od duge. Samo srce vidi stvarnost u nečemu što ne postoji SVE ŠTO MOGU Mogla bih pobjeći! Uzeti svoj napukli život i sakriti se kao svaka uplašena životinja prije nego što se raspadnem u sitne, sitne komade Mogu ostati! Sačekati da netko te krhotine koje nekada bile- ja razbaca svuda po svijetu i da ostanu samo krv, suze i bol. Mogu se boriti! Dignuti glavu i boriti se za ono što smatram svojim A onda Poražena ali dignute glave Nestati bez traga. Sve bih mogla!!!! PENELOPE Vjerne žene čekaju svoje putnike umorne borce ratnike- heroje. Vjerne žene samuju dane svog života dok heroji skupljaju suvenire i spavaju na lovorikama. Vjerne žene umiru osluškujući počasne salve u daljini. Nitko nikada nije znao za njihovo postojanje XXX Osjećam Večeras tako podatna i meka sam ko glina što čeka vješte ruke vajara a muk i hladnoća ispunjavaju sobu i mene svu i jedino žar cigarete i ulična svjetiljka razbijaju tamu što me pokriva i u koju propadam kao lijepa, skupa haljina neupotrijebljena. Znam Večeras tak očajno željna sam kao rahla zemlja s proljeća što čeka svog orača a samoća jedino prožima me svu I tmina sva u meni što se širi voljna ploda je i topla je a jalova napuštena. Šutim A krik neba kroz utrobu moju odjekuje Ko plač djeteta što toplinu žene još nosi grč očaja i čežnje teške mozak mi koči a krv što noćas vrije ublažit se mora i želja i podatnost ona u meni žena što je jeca odjekom u tami ko najveća tajna svijeta neprepoznata X X X Sanjala sam o danu kao što je ovaj. O pobjedi, o ljepoti, o želji da na otvorenom dlanu obasjam osmijehom svijet. Sanjala sam o trenutku kada ćeš reći da i dovesti vječnost u sadašnjost. Sanjala sam o ovome danu sreće i sreća je tu. X X X Nose me stari stihovi I ritmovi Glazba izgubljene duše Noćna lampa proždire tijelo Krevet se trese u ritmu plamena Ludilo oaze u pustinji Tišina vodi ljubav s mojim mislima Vrhunac samoće se uzdiže do sunčevog sjaja Očne zjenice mi proždire bljesak tvog imena Tijelo odlazi Gubi se XXX Noć punog mjeseca Misli u jatima prolijeću Halucinacija Ili san Ili je to isto Postelja za dvoje Ti si tu I ja Govoriš neke nerazumljive riječi Ljubiš me u rame Padam u ponor besvijesti Padam i budim se Ledeno ništa pored mene Sjenke punog mjeseca I soba puna utvara San ili halucinacija ili stvarnost Gubim se u tvom pogledu Zagrljaj me svu skriva Tvoje ruke vajaju jednu ženu Rastem do najviše zvijezde Vraćam se iz ponora sna Oko mene je tama Pustoš Puni mjesec je s one strane neba Nema sjenki Ni halucinacija Ni sna Ti zapravo i ne postojiš Ili si otišao s punim mjesecom tamo U daljine Do slijedećeg punog mjeseca U prozoru moje sobe X X X Nosila sam ružu tamno crvenu ružicu poput kapi krvi na jagodici prsta. Hodala sam ili bolje lebdjela dva pedlja iznad tla i smiješila se. Ja Jača od svih zbog traga poljupca na licu. X X X Dala sam sebe svu u ovaj san na ovaj dan Zraka sunca toplina i sjaj Srce spokojno duša mirna i znak: pobjeda ljubavi PISMO Smeta li ti što je bio samnom? Znaš li, uopće Ili vjeruješ? Da li ti dušu pritišću njegove laži Ili živiš mirno, u neznanju Ili ne mariš? Da li bi te zabolilo da ti pričam O ekstazi do koje me dovede O nježnim i slatkim tepanjima O visinama koje mi je pokazao? Da li ti smetaju moji tragovi na njegovom tijelu? Da li sam ti uopće važna? Jer Na koncu konaca On se tebi vrati Legne uz tebe Miran i zadovoljan I utone u san!!!! X X X Duša mi je otišla ravno u pakao Kada sam se utopila u zelenilu pogleda Ruke se tresu Tijelo posustaje Um se muti Pogled se zatamnjuje od vatre Sile mraka odnesoše mi srce X X X Kažeš da me voliš Toooooliko Za mene bi sve učinio. E pa ja hoću zvjezdicu Onu malu, malecku što tamo gore tako veselo žmirka........ Ili barem da mi izrežeš jednu od sjajnog papira Onog od čokolade. Kažeš da sam ja nešto najljepše U životu što ti se dogodilo. Pa da li ti se sviđa Kako od naše garsonijere pokušavam napraviti kućicu u cvijeću Sa psom i igralištem za djecu Sa kockastim zavjesama i mirisnom kuhinjom I veselom vatrom u kaminu Kažeš da sam ti ja sve na svijetu I ja želim budeš samnom sretan, Da ne pričaš ni s kim Da ne gledaš nikoga Molim te, molim te Ne idi večeras odmoriti se od svega U onoj mračnoj, zadimljenoj kavani Molim te, nemoj me ostaviti, ne, ne Nemoj me ostaviti samu i noćas Uplakanu u našem krevetu A svuda po tijelu osjetim Otiske od tvojih šaka ZA KRAJ Odlazim! Vrijedi li dolaziti? Odlazim! Treba li nam dug i tužan oproštaj? Odlazim! Da li se prekida film započet greškom? Odlazim! Da li je sreća otišla i prije nego je došla? Odlazim! Da li postoji spokoj za kojim čeznem? Odlazim! Želim da je ovo zadnji put! Odlazim Vratiću se kada odlazaka više ne bude! XXX Bože, ako vidiš ovu nevjernicu ovu huliteljicu svega svetoga pokaži svoju snagu učini da bude volja moja kako sutra tako i na vijeke vjekova Kazni dušu izbrazdanu neka gori na lomači požude udijeli mi u ovom životu milost njegovu i ne dopusti da mi tijelo propadne u hladnoći Bože, ako me čuješ zamijeni ovu samotnu, ledenu noć vrućinom oznojenih tijela.... X X X Plačem noćas za danima noćima Za svime što je bilo što je moglo biti Samo da me nisi nazvao da nisi učinio što nisi smio. Plačem noćas za gestom očekivanom a nje nije bilo plačem za riječima koje se nisi usudio izreći. Plačem noćas Zbog ponosa koji je jedini preostao da me obrani od zla plačem zbog svega što ti nisam bila što mi nisi bio što nismo znali, htjeli, mogli. Plačem Bez suza X X X Pusti me da patim Jako sam dobra u tome I ide mi od ruke. Svaki osmijeh s tobom zapečaćen je suzama Pusti me da plačem I ne govori da ne voliš ženske suze Ni ja ne volim tvoje odlaske A ti si tako dobar u tom NOSTALGIJA Ako nikada više ne sretnem čovjeka koji će me milovati kao što vjetar miluje Ljubit ću i dalje stranca. Ako pokraj mene nije ljubavnik koji miriše na travu i zrak i vodu što uznemiruju snove moje će tijelo tražiti smirenje uz tijelo nepoznatog. Ako me ne ljubi muškarac koji pamti moja sjećanja i sanja moje snove one što me nose u neke duge zalaske sunca moja će duša ostati sama, prazna..... X X X Iščekujem jutro kada ću se probuditi kada će svi tužni stihovi i sjećanja puna suza postati samo san glup i nevjerojatan. Čekam dan kada ću vidjeti sva lica pričati priče i smijati se bez razloga zbog nečijeg pogleda kao onda prije ovog sna. Želim se probuditi iz košmara pa da život opet bude ljetni dan beskrajni san XXX laku noć gradu mjesecu zvijezdama laku noć tramvaju umornom vozaču laku noć danu koji prođe u magnovenju laku noć ljubavi idi sada i ne čekaj na mene laku noć dragi..... KAKO NAPISATI LJUBAVNU Iz misli izbaciti kaos i napraviti smislenu cjelinu riječi posložiti logički staviti neku rimu na odgovarajuće mjesto naći i mjesto za suzu uzdrhtalo srce tijelo puno čežnje groznicu noći još stihovima opisati krevet posut ružama vino i jagode i vatru u kaminu spomenuti još oči duboke toplinu ruku uzvik boli ili sreće i na kraju napraviti sretan svršetak sa sunčanom zrakom kao rimom ili mrakom i tišinom ORION na prljavim ulicama grada u noći zastanem i podignem glavu. Pogledam zvijezde obješene na tamni baršun. Raširim ruke, zabacim glavu, duboko udahnem i otisnem se prema gore, Na put prema sjajnim svjetlima. lebdim pod zvjezdanim treptajem, ronim u njihovu sjaju, plivam u njihovoj raskoši i odlazim Napuštam svijet bojnih otrova i nuklearnog otpada Napuštam svijet usijanih glava i moralnih mutanata Odlazim iz jaslica jada i bijede letim prema raskoši zvjezdanog blistavila. A one me čekaju Sazviježđa pričaju bajku O vremenima ljubavi i bogatstva duše Što je nekada vladalo planetom Tada je i ona blistala poput zvijezde A ja lebdim prema savršenstvu I zaboravljam na ratove, glad i bolesti Ostavljam promašene ljubavi i neželjene veze Odlazim u naručje zvjezdanog lovca Dopuštam mu da me uzme za ruku Nestajem X X X Kada te sanjam, sretna sam. U mojim snovima, ti si pored mene, grliš me i voliš. U tim snovima, ja sam sigurna. Pored tebe sam i dajem ti svu svoju pažnju i ljubav. U mojim snovima nema strahova i nesigurnosti. Želim da moji snovi žive RUKA (prijatelju, oprosti mi) Tvoja ruka je mirna luka gdje mi se duša odmara. Tvoja ruka rastjeruje moje strahove. Tvoja ruka ostavlja užareni trag na mojoj koži. Tvoja ruka pali vatru u mojim dubinama. Pruži ruku prema meni i odvedi me u nebo. X X X Zamišljam puteve kojim hodaš I pratim tvoj trag Zamišljam miris tvoga tijela I njušim zrak u potrazi Kao mlada zvjerka odvojena od svog legla Izgubljena sam bez tebe SAN II Da možeš biti pored mene Mirno ležati. Ništa ne govoriti. Poljubiti me ponekad. Voljeti. Nikad ne otići. Kako lijep san. SAN O APOLONU Gledam te dok stojiš pored rijeke visok i jak. Zalazak sunca se odražava u kapljicama vode na tvome tijelu i izgledaš kao božanstvo ljubavi. Srce mi se širi od radosti jer znam da pripadaš meni. Izlazim iz rijeke. Ti širiš ruke i u svojim zagrljajem brišeš vodu sa moga tijela. Podižeš me svojim snažnim rukama, moje ruke su oko tvoga vrata a noge traže tvoje bokove. Spuštaš me na oboreno stablo, pored vatre grliš me čvrsto i spuštaš glavu u moje krilo. Toplina tvog daha prodire ravno u dubinu moga tijela. Ja te milujem po glavi, vratu i ramenima naizgled smo mirni, a ispod površine strast nadire. Uzimaš me ponovo u naručje i nosiš do ležaja u travi, spuštaš me i u trenu kao začaran ulaziš duboko u mene. Voliš me strasno i nježno i ja svoje tijelo izvijam prema tebi. Pogledam u nebo i vidim tamni baršun ukrašen sjajnim, blistavim zvjezdanim draguljima. Nikada zvijezde nisu bile tako sjajne i nikada noć nije tako mirisala nikada tišina nije bila tako tajanstvena. Najednom osjetim da mi se duša puni srećom i vidim da se izvila iznad naših tijela. Vidim par koji se voli predano, nježno Vidim blagoslov ljubavi. ISKRENO Ne želim biti Penelopa Vjerna sjenka u kutu kuće koja čeka svog heroja da joj doplovi na lovorikama i udijeli malo pažnje. Žena sam od krvi i mesa sa svojim snovima i željama stvarnim, konkretnim. Želim svoga muškarca uz sebe, osjetiti njegovo čvrsto, toplo tijelo uz svoje u noćima svog života. Želim osjetiti njegove ruke koje će me zadržati na površini kada počnem tonuti. X X X Vrijeme je za riječi o stvarnosti. otvoreno i iskreno Bez i jedne zadnje primisli. Želim ti reći sve o svojim snovima i planovima. Želim da mi ukažeš poštovanje koje mi pripada po redu stvari, kao ženi i kao ljudskom biću i da me saslušaš. Moje će ti riječi možda zvučati nevjerojatno, moje će ti molbe, možda izgledati kao ucjena. Možda ćeš morati priznati da nisi ni slutio što se događa, što si izazvao u mom životu. Ali to ne mijenja ništa. Vrijeme je da se suočiš samnom i sa sobom. Vrijeme je za riječi, za stvarni život, za odluke. VJEŽBA LJUBAVI Odsjaj blagog sunca i mjesečevog sjaja na licu čovjeka kojeg volim dušu mi ispunjava srećom za koju nisam ni znala da postoji. Pogled njegov zaustavlja mi dah, tjera srce da poskoči od radosti, izazove vrtoglavicu i omamljenost, napuni mi srce slatkim melemom. Riječi ljubavi koje bih mu rekla ne mogu izraziti sve što osjećam i blijeda su sjena ushićenja koje me obuzme kada je njegovo tijelo blizu moga. Ostati pored njega je ideja vodilja koja upravlja mojim životom, koja određuje sve moje postupke I unosi svjetlo u moj život. Strasni dodiri kojima budi moje tijelo potrebni su mi poput vode i hrane Poput zraka i topline, poput skloništa pred nevremenom . Tijelo njegovo je oltar moje ljubavi na koji prinosim svoj život kao žrtvu, najveću i najslađu žrtvu koju žena može dati kao jedini zalog svoje ljubavi. Ime njegovo je molitva za ljubav koju molim vječito žedna i željna njegove ljubavi, čekajući da mi se otvore vrata raja dok sam ponizna i sretna u njegovom zagrljaju. ČEKANJE Nebo iznad moje glave komadić zemlje po kojem hodam šuma što se zeleni pred mojim očima i zraka sunca koja traži moje tijelo zrak kojeg pluća traže i kap vode koju pohlepno ispijam traže moju dušu da se pokrenu da počnu život da se vrijeme odledi i počne budućnost STRAH Pričam ti o svojim snovima i željama o čežnji za tobom. Onda ti spomenem tugu pomiješanu sa srećom i strahove. A ti šutiš. Ne želiš čuti bol u mojim riječima. Osjetim hladnoću koja se skuplja u prostoru između nas Želim se ogrijati na vatri A ostale su samo slabe iskrice . Odlaziš od mene, gubim te. Tek ponekad pogled ili riječ potaknu nadu. Bojim se hladnoće i boli. Strah me je samoće koja ostaje iza tebe Odlaziš. Gubim te. Vjerovala sam u iluziju, u sve lijepe riječi koje si mi rekao vjerovala sam u sreću koja je izgledala kao da je samo meni namijenjena. Da li si ikada stvarno želio čuti moje nježnosti moje zavjete na ljubav Moja obećanja za vječnost? Slušala sam te i mislila da je svaka tvoja riječ-ljubavna izjava gledam u ogledalu tragove koji ostaju Kada se povjeruje u riječi…. Vjerovala sam bajci već istrošenoj od zloupotrebe. I opet ti pričam o sreći, čežnji i snovima ti ne želiš slušati moj vapaj. Gubim te! Ne, ne…..u dubini duše znam nisam te nikada ni imala……… XXX Desi se dan da i ne pomislim na tebe. Niti jednom mi se ne pričini tvoj lik u daljini Niti začujem tvoj glas iz kakofonije nepoznatih. Desi se da ne vidim tvoj pogled i osmijeh na nepoznatom licu. Da, ponekad kao da te nikada nisam ni znala. A onda dođe noć. Vrijeme mira i odmora postane vrijeme snova. U snovima si uvijek pored mene. Crpim snagu iz tvog tijela. Nalazim mir u tvome dodiru i utjehu u zajedničkoj tišini. U snovima me nikada nisi ostavio, otišao bez riječi, nestao bez traga. Desi se dan ljepši od dana kada sam te izgubila i onda poželim promijeniti svoje srce i prestati voljeti te. Ali onda dođe noć….. BESKONAČNOST Korak Korak Korak Beskrajni niz Korak Za korakom Za korakom Bez smisla Korak Za korakom Ljubav Za korakom Nesreća Korak Pa korak Pa korak Do kraja I korak Od početka Koraci Vlažnim ulicama Pustim gradom Korak Pa korak Za korakom Kraj je iza horizonta Izvan kruga Pod zvijezdama DOLAZAK PROLJEĆA I Došlo je proljeće. Srce i ruke se pokreću i ritmu glazbe Prsti igraju od želje za stvaranjem. Boje se miješaju pred pogledom. Kist i valjak ostavljaju tragove svoje ljubavi u bojama, na zidovima, na namještaju. Lakovi uljepšavaju prozore i vrata. Mirisi i šarenilo svježine omamljuju um. Imaginacija proljeća stvara prizore iz snova. Život postaje simfonija boja i mirisa. Proljeće je ušlo u naše domove. II Došlo je proljeće. Čarobno sunce zove ljude vani Izlažemo toplim milovanjima Kožu željnu slobode. Mladi dečki su skinuli jakne i džempere i svoja lijepa, čvrsta tijela pokazuju u sjaju sunca Čarobna široka, sportska ramena Mame na dodire. Uski bokovi plešu proljetni ples i dozivaju osmijeh na lice. Mladi dečki uživaju u proljetnoj slobodi. Žene uživaju u proljeću. Proljeće je na ulicama grada. III Vibracije se šire sa sunčevim zrakama mlade biljke ispuštaju opojne mirise tijelo se budi i odgovara na treptaje zraka nezadrživo, neopozivo reagira na poticaje proljeća mirisi pokreću živce proljetne alergije su stigle u naše živote IV Dva tijela vrela u grču bore se sa probuđenim osjetima Znoj, ubrzano bilo, vreo dah vatra proljeća u venama ti i ja tijelo uz tijelo uništavamo proljetni korov u vrtu V Adrenalin raste i dah mi se produbljuje Sa čežnjom udišem proljetni topao zrak Prepun mirisa cvijeća, svježe pokošene trave i stajskog đubriva LJUBAVNE Zadnja cigareta u nizu Kap vina na dnu čaše Mrak svuda oko nas U nama sunčani dan…. X X X Pjevamo pjesme o ljubavi Želimo dostići Pjesmu nad pjesmama Ali glasovi su nam slabi Riječi nedostaju Ostaje samo tijelo koje Drhti u ritmu dodira XXX Ostavljene žene sjede Oko puste postelje- Čeznu za tvojom ljubavlju. Svim bijesom mrtvih usana Osjećaju toplinu tvog ledenog srca, Griju dušu na sjaju tvog ugaslog pogleda, Dišu u ritmu otkucaja srca Koje ne postoji. Gorčina strasnih jecaja Narušava gromoglasni mir Iluzije Stvarnije od stvarnosti! Kružok ostavljenih žena sjedi za stolom u mraku uma, Osluškuju osuđujuću tišinu svoje beskrajne ljubavi… NO NAME Jedrim nemirnim morem Bez imena Pod zvijezdama bez sjaja Nemušti vjetrovi , bez huke i šuma Bacaju me od obale do obale U daljinama Čitava beskrajna pučina prostire se među zidovima moga života Kao brod duhova Kao ukleti Holandez Lebdim na vrhovima valova Tonem u neviđene dubine Gdje duša sanja Vječiti san o mirnoj luci X X X Umorne oči se sklapaju dok noć hlapi Tijelo se rasplinjuje kao dim na vjetru Duša se zatvara u snoviđenju Ruke u molitvi skupljene Vrijeme pitanja bez odgovora MEMENTO (1938-1997.) Sve što si davao, uzela sam Bez srama, bez isprike, bez ustručavanja I blagu riječ ispod glasa izrečenu I odsjaj smješka u oku I siguran zagrljaj. A više te nema. Neshvaćanje, nevjerica i strah ostaju za vječnost Ne gube se ni pred kamenom pločom koja blista pod sunčevim zrakama Na kojoj je zapisano tek tvoje ime. To je sve I malo pepela Pa opet si zauvijek tu U mislima i čežnji STATUS Čekam da dođe moje vrijeme Stoji i zrak i čeka samnom Potreban mi je dašak vjetra Da ukloni paučinu što je oko mene Pauk me gleda uz oči i ceri se U daljini se kazaljke na satu sve brže kreću A ja i dalje upletena u paučinu Čekam REALITY Vraćaju se Svi glasovi koje je vjetar odnio Svi koraci nestali u prašini Osmjesi ukradeni u gužvi kafića Opet sam u svome gradu Kao da je vrijeme stalo i sve je isto Ali ništa nije kao što je bilo XXX Kada sam umirala U ona vremena sumraka ljudskosti Dušu sam ostavila na pragu ničega. Od tada Ja- mrtva-neumrla Ja-živa-neživa Tražim Po ulicama Bijelim noćima Sivoga grada Pod suncem u odsjaju podzemnih voda Pod treperavom zvijezdom na grani srebrnog drveta Tražim Svoje godine izgubljene u lutanju U potrazi za izgubljenim U životu nežive i smrti neumrle Tražim godine koje mi se redaju na plećima mimo mene Prolaze Ne diraju me i ne ostavljaju traga a pritišću Ja- ona koja sam tu, živa a neživa tražim onu Koje nema- mrtvu-neumrlu Onu koja živi tu a dušu traži Negdje, na pragu ničega X X X Evo mene, stigla sam Tu sam sada Žena-ratnik, Borac iz bitaka Znojnih i krvavih, Heroj sa frontova bezimenih I onih koji se pamte. Prvoborac za pravu stvar Odvažna, jaka i neustrašiva Veteranka iz borbe za svoje ciljeve Evo me sada Tu sam Bespomoćna Pred strašnim sudom osjećaja X X X Mali, slabi, ozlijeđeni Zatočeni Sva bijeda svijeta Mala I ona neizreciva Vama su duševna hrana Poticaj. Jutro koje započne sa prstom u nečijoj rani Vama je razlog za ustajanje Razlog za život Svrha postojanja. Smisao života svode se na jedno Povrijedi Uplaši Ponizi Što više nesreće i tuge I vaši su životi ispunjeniji. Niti sile prirode Niti strah od boga kojem se molite Ne sprečavaju vas i ne zaustavljaju Zar da i ja budem vašom žrtvom X X X Tvoje tijelo je daleko od moga Javi se Cigareta u pepeljari izgara Dim izvodi piruete u zraku Tvoje lice oživljava Srce mi drhti Javi se Ne podnosim daljinu što nas dijeli Ne podnosim vrijeme koje odlazi Ne podnosim osamljene noći Ne podnosim svoj prazan krevet Javi se XXXX Dok mi tijelo drhti Grije ga toplina Nečija ruka poništava razum Tijelo se grči i uvija Ne budim se XXXX Jezik Jezik i ruka Jezik i ruka i vatra Nema uma Još jedna žrtva besmislene igre XXXX Ležim u mraku, tiho Ne vidim te i nečujem Tijelo osjeti Otvara se Primam sunčevu svjetlost na oltar XXXX Do smrti i nazad Laž bez kraja Istina na početku XXXX Riječi neizgovorene na rastanku Nepostavljena pitanja Nagriženi snovi o sreći Nedostignuta budućnost vene u pustoši Beskrajna osamljena noć XXX Budi dobra i učini mi to, Znaš, ti to moraš učiniti Tvoja obaveza je to.... Podigni pogled i pogledaj lik Dužna si zbog svega što se čini za tebe Kada progovorim čujem tuđi glas Ti nisi tu da pričaš Nemaš ti šta misliti Tvoja glava i tvoji snovi tebi ne pripadaju Ovo nije vojska Ovo nije drill Ovo je život A tvoj život Ženo Nije tvoj Ne sanjaj X X X Pećina u kojoj smo ostali zatočeni Ozlijeđeni Prividno ravnodušni Izolirani Opsjednuti idejom Jesu li sretniji oni što su ostali na drugoj strani X X X Sušam te, a ne čujem tvoj glas Gledam u tvoje oč,i a ne vidim odraz zvijezda Dodirujem tvoje tijelo, a ne osjetim bilo Osjetim hladnoću oko tijela X X X Preskačeš preko svoje sjene Spotičeš se Padaš. Ja sam čovjek bez sjene Zavidiš mome ispraznom životu X x x Bez spavaćice i bez kaputa Bez krova i bez kreveta Bez titule i bez snova Bez tijela Bez tebe X X X Ravno do dna Slobodnim padom Kroz beskraj U vakuum |
- 22:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Siječanj 2018 (3) Veljača 2014 (2) Siječanj 2014 (2) Lipanj 2012 (1) Prosinac 2011 (2) Lipanj 2011 (3) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (4) Prosinac 2010 (1) Rujan 2010 (2) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (5) Svibanj 2010 (1) Ožujak 2010 (1) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (1) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Snivam o snovima koje smo sanjali u snenim praskozorjima kada nam san nije htio na oči Mak Dizdar: Modra rijeka Nikto ne zna gdje je ona Malo znamo al je znano Iza gore iza dola Iza sedam iza osam I još dalje i još gore Preko gorkih preko mornih Preko gloga preko drače Preko žege preko stege Preko slutnje preko sumnje Iza devet iza deset I još dublje i još jače Iza slutnje iza tmače Gdje pjetlovi ne pjevaju Gdje se ne zna za glas roga I još hude i još lude Iza uma iza boga Ima jedna modra rijeka Široka je duboka je Sto godina široka je Tisuć ljeta duboka jest O duljini i ne sanjaj Tma i tmuša neprebolna Sto godina široka je Ima jedna modra rijeka Ima jedna modra rijeka Valja nama preko rijeke >>>>> Vesna Parun: Ti koja imaš ruke nevinije od mojih Ti koja imaš ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbrižnost. Ti koja umiješ s njegova čela čitati bolje od mene njegovu samoću, i koja otklanjaš spore sjenke kolebanja s njegova lica kao što proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom. Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustavljaju bol, ako je tvoje ime počinak njegovim mislima, i tvoje grlo hladovina njegovu ležaju, i noć tvojega glasa voćnjak još nedodirnut olujama. Onda ostani pokraj njega i budi pobožnija od sviju koje su ga ljubile prije tebe. Boj se jeka što se približuju nedužnim posteljama ljubavi. I blaga budi njegovu snu, pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huči. Šeći njegovim žalom. Neka te susreću ožalošćene pliskavice. Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri neće ti učiniti zla. I žedne zmije koje ja ukrotih pred tobom biti će ponizne. Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u noćima oštrih mrazova. Neka te miluje dječak kojega zaštitih od uhoda na pustom drumu. Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah svojim suzama. Ja ne dočekah naljepše doba njegove muškosti. Njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustošili pogledi goniča stoke na sajmovima i pohlepnih razbojnika. Ja neću nikad voditi za ruku njegovu djecu. I priče koje za njih davno pripremih možda ću ispričati plačući malim ubogim medvjedima ostavljenim u crnoj šumi. Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, budi blaga njegovu snu koji je ostao bezazlen. Ali mi dopusti da vidim njegovo lice dok na njega budu silazile nepoznate godine. I reci mi katkad nešto o njemu, da ne moram pitati strance koji mi se čude, i susjede koji žale moju strpljivost. Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, ostani kraj njegova uzglavlja i budi blaga njegovu snu! >>>>> Pablo Neruda: Noćas bih mogao napisati Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Napisati, na primjer: 'Noć je posuta zvijezdama, trepere modre zvijezde u daljini.' Noćni vjetar kruži nebom i pjeva. Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela. U noćima kao ova, bila je u mom naručju. Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba. Voljela me, a ponekad i ja sam je volio. Kako da ne volim njene velike nepomične oči. Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio. Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje. I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak. Nije važno što je ljubav moja ne sačuva. Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me. To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini. Duša je moja nesretna što ju je izgubila. Kao da je želi približiti, moj pogled je traži. Srce je moje traži, a ona nije uza me. Ista noć u bijelo odijeva ista stabla. Ni mi, od nekada, nismo više isti. Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio! Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho. Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih cjelova. Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči. Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim? Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug. I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju, duša je moja nesretna što ju je izgubila. Iako je to posljednja bol koju mi zadaje i posljednji stihovi koje za nju pišem. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||