TRAPERICE NEMOGUĆE DULJINE
Kažu da istina boli najviše. Možda i jeste tako ali ja se lakše nosim s tim nego sa lijepim lažima. Dragi moj, sve što si trebao napraviti jeste stati ispred mene, pogledati me u oči i reći istinu. I time bi sve bilo riješeno jer to je to....istina ...tu se nema šta dodati niti oduzeti......ali, ne....ti si morao lagati. Oda tu laž opravdavati još jednom, pa sve potvrđivati nekom trećom laži. Ali i pored svega toga, bila sam spremna dočekati te i poslušati tvoju istinu. Propustio si priliku i žao mi je, zbog tebe. Žao mi je jer ti nikada više neće biti ugodno sresti me.......i ja tu ne mogu ništa učiniti.......


>>>>>>>>>>>>>


Ljubavi moja , dragi moj
lijepo je imati nekoga ko mari.
Teško mi je što sam te zabrinula ali, nemoj shvatiti pogrešno, nekako mi je to i lijepo...stvarno jest....Zamisli, nekome je stalo do mene. Ne samo da si luđak koji misli da sam lijepa, divna, dobra nego još i mariš za mene.....To je tako nova situacija za mene da mi se čini da sanjam, da ću se probuditi i vidjeti da si ti samo neka izmišljotina očajne, usamljene, frustrirane babe......A onda mi, znaš, onda mi dođeš i uvjerim se da si stvaran .......Wow...i onda je sve tako, tako......prekrasno. I stvarno je lijepo što imam jednom nekoga kome mogu reći da mi je loš dan i da mi je teško..i da je taj neko na mojoj strani.
Ali znaš, dragi, ipak se ti ne moraš puno brinuti za mene, ja sam ona koja preživljava. I uvijek ću. Preživjeti. Možda budem izudarana, ozlijeđena, povrijeđena, umorna, na koljenima, bez snage...ali preživim i izvučem se i to još i viceve pričam i smijem se.........A sada, kada si ti tu negdje, kada mi ti tako lijepe stvari govoriš, kada si mi tako dobar, lakše mi je izdržati i mogu izdržati puno više i sigurno ću se puno brže dići i nastaviti dalje.
Dragi, mili moj...ja znam da..........ma, znam sve ali svejedno si postao onaj koji mi daje snagu.........Postao si onaj bitni....Znaš, fali mi tvoj zagrljaj, fali mi do bola....ali opet, samo kada zatvorim oči i sjetim se, gotovo kao da te osjetim pored sebe.....gotovo bih ti počela govoriti, milovati te i tepati ti........i nije to nešto kada sam sama u ovom svome lijepom kavezu ali zamisli šta bi rekli ljudi u tramvaju


>>>>>>>>>>

Jedan od onih dana kada čovjek ne zna šta bi sam sa sobom. A dobro, nije ovo jedini takav dan , ali danas je poseban.
Čitav dan pada kiša.
Kada sam se probudila, slušala sam kako kapi padaju po prozoru i mislila sam kaako bi bilo fino da se ne moram ustati. Zamislila sam nešto u ovom smislu: protežeš se, namjestiš u bolji položaj, uključiš radio, još malo bolje se ušuškaš pod jorgan i počneš sanjati, onako, ne sasvim budan. Onda mi je palo na pamet kako bi bilo lijepo da je još netko tu negdje, nadohvat ruke....i šta se desi, počnem razmišljati o tebi.....Nekako mi se čini da počinješ zauzimati jako puno mjesta u mome životu.....




>>>>><<<<<

Uhvatila sam izraz emotivna budala......aaaa šta bih sve imala napisati na tu temu....bolje da i ne počinjem. Pravi bi izraz bio: idiot....grub, ali toliko sam već put ispala budala da to normalan čovjek (žena) to sebi ne bi dopustio.......Znaš. ponekad mi se čini da imam neko....paaaa, ne znam 10. ili 11. čulo......kao to što me je tako privuklo nekome za koga nisam sigurna ni da li uopće postoji, neko čulo koje me tjera da putem tih nekakvih električnih impulsa, na daljinu dakle, da putem svega toga pomislim da si ti, upravo ti, neko.....Koliko sentimentalnih gluposti na jednom mjestu, zar ne?
Znaš šta zapravo želim...Naravno, želim da postojiš a zatim želim da budemo zajedno dan, dva, tri pet ili petnaest dana da te osjetim, ne samo fizički......želim te gledati i iz tvojih očiju, sa tvojih usana, iz tvoga tijela i izgleda, ponašanja skupljati znakove i izdefinirati ovo što mi se dešava.....
O dragi moj, sigurna sam da znaš....imala sam muškaraca, oh da, mnogo muškaraca: pametnih, normalnih, finih, dragih....i nisam uspjela biti sretna...pa sam i prestala više tražiti i pokušala se pomiriti sa nečim što sam sama sebi zadala: najbolje je biti sam....a zapravo je to teško, o tako jako teško...




>>>>><<<<<


Vidiš, moj dragi u trapericama nemoguće duljine, u mojim se pjesmama može prepoznati sjeta....ili kada se s nekim osjećam dobro i sigurno pa se razotkrijem, i tada se da vidjeti ta tuga ...Većina drugih vide uvijek nasmijanu, veselu žensku, malkice blentavu, možda za svoje godine preneozbiljnu..:). To je moj način borbe, ne dam im da vide da su me porazili čak i ako sam do nogu potučena....Ako treba, zatvoriti ću se u svoju sobu, otplakati, odvrištati, odjaukati, ispsovati sve po redu, lupati glavom u zid i bacati tanjure kroz prozor....a onda se umiti, našminkati, nasmijati i krenuti vani, sa novom vedrinom u duhu i u natečenim očima........



>>>>><<<<<

Sjetila sam se jedne priče.
Prije nekoliko godina netko, tada moj, onako, mrtav hladan i iz čista mira, nazvao me malim medom. Pogledam ja njega, onako malo poprijeko, mislim, znam da ne izgledam baš reprezentativno ali da sam ko medo, ma daj čovječe...shvati on moj pogleda i ispriča mi pričicu.
Hahahah, pazi ovo nepostojeći moj, pričam ti priču o priči :)
I tako, na vrhu planine, na nekakvoj stijeni, dva mlada sokolića napravila sebi tulum. Piju, puše i bacaju se strmoglavce u ponor. I tako se strovaljuju dolje, skoro do kraja, onda rašire krila i u zadnjem trenu se lijepo vinu u visine, na sigurnost. I stvarno im je ludo dobro.
Dođe njihov prijatelj, mali medo do njih, malo ih promatrao iz prikrajka, onda im prišao, i upitao ih:"A šta vi to radite, dečki?". Oni mu objasne kako se fino zabavljaju i mali medo odluči pridružiti im se u njihovoj zabavi. Kako oni, tako i on: malo popije, povuče koji dim i onda stane na stijenu i strmoglavi se dolje. U neko doba, sjeti se on i obrati se sokolićima:"Dečki, dečki, ali ja nemam krila!!!"
Sokolići će na to:"Jooooj, medo , jesi ti nama cooooool!"

Tako je mene vidio taj tada netko moj....a kada sam malo bolje razmislila, kad sam se otrijeznila od njegovih pogleda i dodira, vidjela sam da je to-to. Skačem u ponor i ne razmišljam o tome da nemam krila koja će me vratiti na sigurnu visinu. Sreća je samo što je taj ponor toliko dubok da još uvijek nisam stigla do dna i živim u iluziji da se niti neću razbiti o dno...a ako budem padala dovoljno duboko možda će mi se desiti kao onim junacima iz kultnog romana pa negdje drugdje izronim na površinu, štaviše, na vrh planine 


>>>>><<<<<


Eto, dušo, došao nama petak......i samo da još nekome nešto to znači u životu :).....Ajde da ti objasnim sve o mojim petkima (petkovima):dok sam išla u školu, petak nisam volila jer je to značilo da sve do ponedjeljka neću moći sjediti pored svoga najdražeg školskog kolege..::) kada sam dobila svoje prvo zaposlenje, opet nisam volila petak jer tada nisam mogla raditi sa svojim najdražim radnim kolegom...Kada sam prestala raditi na tom mjestu, malo se popravilo stanje oko petka jer sam sa tim, tada već bivšim kolegom izlazila :). A onda opet nisam volila petke, nakon što sam se s njim prestala viđati jer.....pa, jer sam se prestala s njim viđati, mislim, a šta drugo.
Kada je došlo vrijeme za nešto prestrašno u mome životu a na što nisam imala utjecaja, neki drugi ljudi su to izazvali i to htjeli, samo sam mogla trpiti i čekati da li će ikada proći i zapravo nisam ni bila istinski svjesna protoka vremena pa mi nije ni bilo važno koji je dan.......
A bol i nesreća se raziđu kao magla.....Znaš kakva je magla, naizgled nestane, iako su svi sastojci još uvijek tu, ali mi se učini da je život opet normalan i opet razmišljam o petkima (petkovima), makar utoliko da li ih volim ili ne volim.Ah, ali u konačnici moram priznati, još uvijek sama ne mogu razlučiti da li ih volim ili ih ne volim......još uvijek mi to definiraju neki drugi ljudi


>>>>><<<<<

Dragi moj „Bog zna da li uopće postojiš- virtualni dragi u trapericama nemoguće duljine“ malo sam ti umorna danas.
Malo sam kao da me parni valjak pregazio, i to ne Aki i Hus :).
Danas sam bila malo dobra kćer, malo zločesta...onda malo dobra prijateljica, malo zajebana (ups, sooooooooorrryyyyy ali je živa istina).....bila sam malo slatka, malo vještica...i znaš šta, u jednom trenutku sam rekla: Stani....i stala sam............i pogledala sam se u ogledalo da se sjetim ko sam i čim sam se vidjela, sjetila sam se....aaaaaaa, znači, to je ta blentača..:)...Ali da, evo i sada sam zastala i sjetila se, bila sam danas i vrlo pametna...ma skoro genijalna- nisam mogla doći sebi kako sam pametna bila......
I evo, sada, na kraju dana, malo sam došla sebi i sama se sebi čudim koje ti gluposti lupetam...i točno te mogu zamisliti kako odmahuješ glavom u nevjerici s kim, ili s čim ti to imaš posla...naravno, ako imaš posla...:)
Eto, kao i uvijek završavam pismo sa: i dalje mislim na tebe, glumim modernu virtualnu Penelopu i još uvijek te očekujem....
I još mi jedna stvar pala na pamet........ Pa ja i ne mogu biti Penelopa. Ona je čekala svoga muža, oca svoje djece, gospodara kuće i imanja.....Znala je, dakle, šta čeka i bila strpljiva........Ja nemam šta čekati......da si pravi, stvaran, rekla bih ti: Daj mi razlog, motiv, cilj.......postoji iskra, vatru moraš malo potaknuti......Ovako, tražiti iskru, vatru (ili ono što je imala draga Pene) od hrpe električnih impulsa.....hmmmmmmm......


>>>>><<<<<

Postoje neke naznake da će današnji dan završiti.
Ozbiljno to velim, nekako mi se čini da bih danas i mogla poskidati sa sebe šminku, pobacati odjeću, pod tušem skinuti sve taloge ovoga dana i zavući se u krevet, uzeti knjigu.........ooooo, koji će to lijep trenutak biti.........A ne velim ja ništa loše, ne mogu se žaliti, nije loš dan bio, ali duuuuug, predug........I tako se znaju zaredati neki beskonačni dan,ali kad se okreneš i pogledaš, evo i ovaj mjesec došao kraju.....
I ne mogu vjerovati, već je prošlo toliko mjeseci, zima prošla, proljeće ko proljeće-prolijeće...i sada da nastavim u ovome ritmu , začas bih došla do Božića ove godine. A neću tako nastaviti, tu ću stati...zaustaviti ću se i uživati malo u ovom proljetnom bućkurišu od vremena, mirisa, boja...hihihiiihi i u onome o čemu sam pročitala vic: Po čemu prepoznaješ žene sa Balkana- Po proljetnom velikom spremanju :)))))



>>>>><<<<<


Znaš, dragi moj virtualni dragi , nekada me probudi strah. Uhvati me u nekim noćima i osjetim se kao malo dijete, bespomoćna. Probudim se uznemirena i ne smijem se niti pomaknuti. U mraku, u mojoj sobi osjetim prisustvo nečeg prestrašnog. I tako, ležim na leđima, ruku stisnutih čvrsto uz tijelo, pokrivena do vrata i širom otvorenih očiju i ne smijem ni duboko disati jer će to nešto otkriti da sam tu, da sam budna i da sam sama......Na svu sreću, san je jači, dođe i pomogne mi da prebrodim strah. Slijedeće jutro od svega ostane samo neka čudna, neobjašnjiva tuga


>>>>><<<<<



Dragi, moram ti nešto priznati, jedno vrijeme su me držali vampiri........Neee, ne, ne , ne....nisam bila žrtvom otmice od strane nadnaravnih bića nego sam kao bez daha čitala knnige o vampirima. Prvo me je začarala Viktorija, a zatim sam tražila po knjižnicama slične knjige i zaljubila sam se....A kako da se ne zaljubim, u tim romanima oni su svi prekrasni, ima ih i jako dobrih, nisu svi zločesti a i oni koji su malo zločesti uvjetovani su svojom prirodom, jednostavno moraju piti krv samo zato da opstanu. Pa mislim, to nema veze sa moralom, to je nešto iznad morala.....Ali u svemu tome, dragi moj, nepostojeći , ali sada zapanjeni dragi, jedna mi stvar nije jasna: da li vampiri imaju neku alergijsku reakciju ako im ne odgovara krvna grupa žrtve?.....Ili imaju neki detektor koji im govori koju krvnu grupu žrtva ima i tjera ih od tog? Mislim, tako se može objasniti zašto neki ljudi ne budu žrtve vampira. Mislim, na jednoj teritoriji živi jedna vampirska obitelj (right, Viktorija?) i kao familija imaju istu krvnu grupu i moraju se prehranjivati a nisu svi na njihovoj teritoriji napadnuti.Ja to mogu objasniti jedino alergijskom reakcijom na nekompatibilne krvne grupe i urođenim obrambenim mehanizmom,. I još jedno, šta sa ljudima oboljelim od hemoragijske groznice....da li vampir od takve, zaražene krvi....hm....oživi!!!????!?!?!?

Moja 1. knjiga

ponedjeljak, 11.01.2010.

Snivam o snovima koje smo sanjali u snenim praskozorjima kada nam san nije htio na oči



Vidjela sam dugu i poželjela protrčati ispod nje.
Uplašila me pomisao da ću te tako prepustiti drugoj ženi.
Oblak je skrio sunce.
Moj je strah izbrisao dugu.


NALIČJE U LJEPOTI

Još je jedan prekrasan dan.
Ljeto je tu.
Otvori oči i pogledaj oko sebe.
Znam, mislimo isto
Sunčeva svjetlost boli.
Radi što i ja uradih
Srce zakrpaj koncem krvave boje.
Dušu prevrni na naličje, boja je bolje očuvana.
Dijelove koji otpadnu pažljivo pokupi
Umotaj dobro u zaštitnu foliju i zakopaj duboko u smeće.
Pogledaj po svim ladicama
Pronađi masku sa širokim osmjehom
i toplim pogledom, znaš da je tu negdje
Naštimaj smijeh na glasno i veselo
i kreni vani
Gle, još je jedan prekrasan dan.
I ne zaboravi
Zatvori lijes za sobom pozorno
pazi da se smrad boli ne raširi.
Priključi se životu punom ljepote.


POZIV

Tvoje tijelo je daleko od moga
Javi se
Cigareta u pepeljari izgara
Dim izvodi piruete u zraku
Tvoj lik živi u mojim mislima
Srce mi drhti
Javi se
Ne podnosim daljinu što nas dijeli
Ne podnosim vrijeme koje odlazi
Ne podnosim osamljeničke noći
Ne podnosim svoj prazan krevet
Javi se




X X X


Ne ostavljaj me noćas
Tijelo me boli
Duša mi plače bez riječi
Trebam tvoje nježnosti
Slatka tepanja
Snove s tobom
Ne želim biti sama
Dok slušam noćnu glazbu


ISTINA

Dan kad sam te dobila
Bio je i dan kad sam te počela gubiti.
Sve želje, htijenja i dijela
Sve to nije dovoljno da poništi životne činjenice
Za ljubav koja se sastoji od ukradenih trenutaka
Nema mjesta u stvarnom svijetu
Iluzija savršenstva nije stvarnija od duge.
Samo srce vidi stvarnost
u nečemu što ne postoji


SVE ŠTO MOGU

Mogla bih pobjeći!
Uzeti svoj napukli život i sakriti se
kao svaka uplašena životinja
prije nego što se raspadnem u sitne, sitne komade
Mogu ostati!
Sačekati da netko te krhotine koje nekada bile- ja
razbaca svuda po svijetu
i da ostanu samo krv, suze i bol.
Mogu se boriti!
Dignuti glavu i boriti se za ono što smatram svojim
A onda
Poražena ali dignute glave
Nestati bez traga.
Sve bih mogla!!!!



PENELOPE

Vjerne žene čekaju svoje putnike
umorne borce
ratnike- heroje.
Vjerne žene samuju dane svog života
dok heroji skupljaju suvenire
i spavaju na lovorikama.
Vjerne žene umiru
osluškujući počasne salve u daljini.
Nitko nikada nije znao za njihovo postojanje




Osjećam
Večeras tako podatna i meka sam
ko glina što čeka vješte ruke vajara
a muk i hladnoća ispunjavaju sobu i mene svu
i jedino žar cigarete i ulična svjetiljka
razbijaju tamu što me pokriva
i u koju propadam
kao lijepa, skupa haljina
neupotrijebljena.
Znam
Večeras tak očajno željna sam
kao rahla zemlja s proljeća što čeka svog orača
a samoća jedino prožima me svu
I tmina sva u meni što se širi
voljna ploda je i topla je
a jalova
napuštena.
Šutim
A krik neba kroz utrobu moju odjekuje
Ko plač djeteta što toplinu žene još nosi
grč očaja i čežnje teške mozak mi koči
a krv što noćas vrije ublažit se mora
i želja i podatnost ona u meni žena što je
jeca odjekom u tami
ko najveća tajna svijeta
neprepoznata



X X X

Sanjala sam o danu kao što je ovaj.
O pobjedi, o ljepoti,
o želji da na otvorenom dlanu obasjam osmijehom svijet.
Sanjala sam o trenutku
kada ćeš reći da
i dovesti vječnost u sadašnjost.
Sanjala sam o ovome danu sreće i sreća je tu.



X X X


Nose me stari stihovi
I ritmovi
Glazba izgubljene duše
Noćna lampa proždire tijelo
Krevet se trese u ritmu plamena
Ludilo oaze u pustinji
Tišina vodi ljubav s mojim mislima
Vrhunac samoće se uzdiže do sunčevog sjaja
Očne zjenice mi proždire bljesak tvog imena
Tijelo odlazi
Gubi se



Noć punog mjeseca
Misli u jatima prolijeću
Halucinacija
Ili san
Ili je to isto
Postelja za dvoje
Ti si tu
I ja
Govoriš neke nerazumljive riječi
Ljubiš me u rame
Padam u ponor besvijesti
Padam i budim se
Ledeno ništa pored mene
Sjenke punog mjeseca
I soba puna utvara
San ili halucinacija ili stvarnost
Gubim se u tvom pogledu
Zagrljaj me svu skriva
Tvoje ruke vajaju jednu ženu
Rastem do najviše zvijezde
Vraćam se iz ponora sna
Oko mene je tama
Pustoš
Puni mjesec je s one strane neba
Nema sjenki
Ni halucinacija
Ni sna
Ti zapravo i ne postojiš
Ili si otišao s punim mjesecom tamo
U daljine
Do slijedećeg punog mjeseca
U prozoru moje sobe



X X X

Nosila sam ružu
tamno crvenu ružicu
poput kapi krvi na jagodici prsta.
Hodala sam
ili bolje
lebdjela dva pedlja iznad tla
i smiješila se.
Ja
Jača od svih
zbog traga poljupca na licu.


X X X

Dala sam sebe svu
u ovaj san
na ovaj dan
Zraka sunca
toplina i sjaj
Srce spokojno
duša mirna
i znak:
pobjeda ljubavi



PISMO

Smeta li ti što je bio samnom?
Znaš li, uopće
Ili vjeruješ?
Da li ti dušu pritišću njegove laži
Ili živiš mirno, u neznanju
Ili ne mariš?
Da li bi te zabolilo da ti pričam
O ekstazi do koje me dovede
O nježnim i slatkim tepanjima
O visinama koje mi je pokazao?
Da li ti smetaju moji tragovi na njegovom tijelu?
Da li sam ti uopće važna?
Jer
Na koncu konaca
On se tebi vrati
Legne uz tebe
Miran i zadovoljan
I utone u san!!!!




X X X

Duša mi je otišla ravno u pakao
Kada sam se utopila u zelenilu pogleda
Ruke se tresu
Tijelo posustaje
Um se muti
Pogled se zatamnjuje od vatre
Sile mraka odnesoše mi srce



X X X

Kažeš da me voliš
Toooooliko
Za mene bi sve učinio.
E pa ja hoću zvjezdicu
Onu malu, malecku što tamo gore tako veselo žmirka........
Ili barem da mi izrežeš jednu od sjajnog papira
Onog od čokolade.


Kažeš da sam ja nešto najljepše
U životu što ti se dogodilo.
Pa da li ti se sviđa
Kako od naše garsonijere pokušavam napraviti kućicu u cvijeću
Sa psom i igralištem za djecu
Sa kockastim zavjesama i mirisnom kuhinjom
I veselom vatrom u kaminu

Kažeš da sam ti ja sve na svijetu
I ja želim budeš samnom sretan,
Da ne pričaš ni s kim
Da ne gledaš nikoga


Molim te, molim te
Ne idi večeras odmoriti se od svega
U onoj mračnoj, zadimljenoj kavani

Molim te, nemoj me ostaviti, ne, ne
Nemoj me ostaviti samu i noćas
Uplakanu u našem krevetu
A svuda po tijelu osjetim
Otiske od tvojih šaka



ZA KRAJ

Odlazim!
Vrijedi li dolaziti?
Odlazim!
Treba li nam dug i tužan oproštaj?
Odlazim!
Da li se prekida film započet greškom?
Odlazim!
Da li je sreća otišla i prije nego je došla?
Odlazim!
Da li postoji spokoj za kojim čeznem?
Odlazim!
Želim da je ovo zadnji put!
Odlazim
Vratiću se kada odlazaka više ne bude!
Bože, ako vidiš ovu nevjernicu
ovu huliteljicu svega svetoga
pokaži svoju snagu
učini da bude volja moja
kako sutra tako i na vijeke vjekova
Kazni dušu izbrazdanu neka gori na lomači požude
udijeli mi u ovom životu milost njegovu
i ne dopusti da mi tijelo propadne u hladnoći
Bože, ako me čuješ
zamijeni ovu samotnu, ledenu noć
vrućinom oznojenih tijela....



X X X

Plačem noćas za danima
noćima
Za svime što je bilo
što je moglo biti
Samo da me nisi nazvao
da nisi učinio
što nisi smio.
Plačem noćas za gestom očekivanom
a nje nije bilo
plačem za riječima koje se nisi usudio izreći.
Plačem noćas
Zbog ponosa koji je jedini preostao da me obrani od zla
plačem zbog svega što ti nisam bila
što mi nisi bio
što nismo znali, htjeli, mogli.
Plačem
Bez suza



X X X

Pusti me da patim
Jako sam dobra u tome
I ide mi od ruke.
Svaki osmijeh s tobom
zapečaćen je suzama
Pusti me da plačem
I ne govori da ne voliš ženske suze
Ni ja ne volim tvoje odlaske
A ti si tako dobar u tom


NOSTALGIJA

Ako nikada više ne sretnem čovjeka
koji će me milovati kao što vjetar miluje
Ljubit ću i dalje stranca.
Ako pokraj mene nije ljubavnik
koji miriše na travu i zrak i vodu
što uznemiruju snove
moje će tijelo tražiti smirenje uz tijelo nepoznatog.
Ako me ne ljubi muškarac
koji pamti moja sjećanja i sanja moje snove
one što me nose u neke duge zalaske sunca
moja će duša ostati sama, prazna.....



X X X

Iščekujem jutro kada ću se probuditi
kada će svi tužni stihovi i sjećanja puna suza
postati samo san
glup i nevjerojatan.
Čekam dan
kada ću vidjeti sva lica
pričati priče
i smijati se bez razloga
zbog nečijeg pogleda
kao onda
prije ovog sna.
Želim se probuditi iz košmara
pa da život opet bude
ljetni dan
beskrajni san



XXX

laku noć gradu
mjesecu
zvijezdama
laku noć tramvaju
umornom vozaču
laku noć danu
koji prođe u magnovenju
laku noć ljubavi
idi sada i ne čekaj na mene
laku noć
dragi.....


X X X

KAKO NAPISATI LJUBAVNU

Iz misli izbaciti kaos
i napraviti smislenu cjelinu
riječi posložiti
logički
staviti neku rimu na odgovarajuće mjesto
naći i mjesto za suzu
uzdrhtalo srce
tijelo puno čežnje
groznicu noći
još stihovima opisati
krevet posut ružama
vino i jagode
i vatru u kaminu
spomenuti još oči duboke
toplinu ruku
uzvik boli
ili sreće
i na kraju
napraviti sretan svršetak
sa sunčanom zrakom
kao rimom
ili mrakom
i tišinom





ORION

na prljavim ulicama grada u noći
zastanem i podignem glavu.
Pogledam zvijezde obješene na tamni baršun.
Raširim ruke, zabacim glavu, duboko udahnem i otisnem se prema gore,
Na put prema sjajnim svjetlima.
lebdim pod zvjezdanim treptajem, ronim u njihovu sjaju, plivam u njihovoj raskoši
i odlazim
Napuštam svijet bojnih otrova i nuklearnog otpada
Napuštam svijet usijanih glava i moralnih mutanata
Odlazim iz jaslica jada i bijede
letim prema raskoši zvjezdanog blistavila.
A one me čekaju
Sazviježđa pričaju bajku
O vremenima ljubavi i bogatstva duše
Što je nekada vladalo planetom
Tada je i ona blistala poput zvijezde
A ja lebdim prema savršenstvu
I zaboravljam na ratove, glad i bolesti
Ostavljam promašene ljubavi i neželjene veze
Odlazim u naručje zvjezdanog lovca
Dopuštam mu da me uzme za ruku
Nestajem



X X X

Kada te sanjam, sretna sam.
U mojim snovima, ti si pored mene,
grliš me i voliš.
U tim snovima, ja sam sigurna.
Pored tebe sam i dajem ti svu svoju pažnju i ljubav.
U mojim snovima nema strahova i nesigurnosti.
Želim da moji snovi žive




RUKA (prijatelju, oprosti mi)

Tvoja ruka je mirna luka gdje mi se duša odmara.
Tvoja ruka rastjeruje moje strahove.
Tvoja ruka ostavlja užareni trag na mojoj koži.
Tvoja ruka pali vatru u mojim dubinama.
Pruži ruku prema meni i odvedi me u nebo.



X X X

Zamišljam puteve kojim hodaš
I pratim tvoj trag
Zamišljam miris tvoga tijela
I njušim zrak u potrazi
Kao mlada zvjerka odvojena od svog legla
Izgubljena sam bez tebe




SAN II

Da možeš biti pored mene
Mirno ležati.
Ništa ne govoriti.
Poljubiti me ponekad.
Voljeti.
Nikad ne otići.
Kako lijep san.



SAN O APOLONU

Gledam te dok stojiš pored rijeke
visok i jak.
Zalazak sunca se odražava u kapljicama vode na tvome tijelu
i izgledaš kao božanstvo ljubavi.
Srce mi se širi od radosti jer znam da pripadaš meni.
Izlazim iz rijeke.
Ti širiš ruke i u svojim zagrljajem brišeš vodu sa moga tijela.
Podižeš me svojim snažnim rukama,
moje ruke su oko tvoga vrata
a noge traže tvoje bokove.
Spuštaš me na oboreno stablo, pored vatre
grliš me čvrsto i spuštaš glavu u moje krilo.
Toplina tvog daha prodire ravno u dubinu moga tijela.
Ja te milujem po glavi, vratu i ramenima
naizgled smo mirni, a ispod površine strast nadire.
Uzimaš me ponovo u naručje i nosiš do ležaja u travi,
spuštaš me i u trenu
kao začaran
ulaziš duboko u mene.
Voliš me strasno i nježno
i ja svoje tijelo izvijam prema tebi.
Pogledam u nebo i vidim tamni baršun ukrašen sjajnim, blistavim zvjezdanim draguljima.
Nikada zvijezde nisu bile tako sjajne i nikada noć nije tako mirisala
nikada tišina nije bila tako tajanstvena.
Najednom osjetim da mi se duša puni srećom
i vidim da se izvila iznad naših tijela.
Vidim par koji se voli predano, nježno
Vidim blagoslov ljubavi.



ISKRENO

Ne želim biti Penelopa
Vjerna sjenka u kutu kuće koja čeka svog heroja
da joj doplovi na lovorikama i udijeli malo pažnje.
Žena sam od krvi i mesa
sa svojim snovima i željama
stvarnim, konkretnim.
Želim svoga muškarca uz sebe,
osjetiti njegovo čvrsto, toplo tijelo uz svoje
u noćima svog života.
Želim osjetiti njegove ruke koje će me zadržati na površini
kada počnem tonuti.




X X X

Vrijeme je za riječi o stvarnosti.
otvoreno i iskreno
Bez i jedne zadnje primisli.
Želim ti reći sve o svojim snovima i planovima.
Želim da mi ukažeš poštovanje koje mi pripada
po redu stvari,
kao ženi i kao ljudskom biću
i da me saslušaš.
Moje će ti riječi možda zvučati nevjerojatno,
moje će ti molbe, možda izgledati kao ucjena.
Možda ćeš morati priznati da nisi ni slutio
što se događa, što si izazvao u mom životu.
Ali to ne mijenja ništa.
Vrijeme je da se suočiš samnom i sa sobom.
Vrijeme je za riječi,
za stvarni život,
za odluke.




VJEŽBA LJUBAVI

Odsjaj blagog sunca i mjesečevog sjaja
na licu čovjeka kojeg volim
dušu mi ispunjava srećom
za koju nisam ni znala da postoji.

Pogled njegov zaustavlja mi dah,
tjera srce da poskoči od radosti,
izazove vrtoglavicu i omamljenost,
napuni mi srce slatkim melemom.

Riječi ljubavi koje bih mu rekla
ne mogu izraziti sve što osjećam
i blijeda su sjena ushićenja koje me obuzme
kada je njegovo tijelo blizu moga.

Ostati pored njega je ideja vodilja
koja upravlja mojim životom,
koja određuje sve moje postupke
I unosi svjetlo u moj život.

Strasni dodiri kojima budi moje tijelo
potrebni su mi poput vode i hrane
Poput zraka i topline,
poput skloništa pred nevremenom .

Tijelo njegovo je oltar moje ljubavi
na koji prinosim svoj život kao žrtvu,
najveću i najslađu žrtvu koju žena može dati
kao jedini zalog svoje ljubavi.

Ime njegovo je molitva za ljubav koju molim
vječito žedna i željna njegove ljubavi,
čekajući da mi se otvore vrata raja
dok sam ponizna i sretna u njegovom zagrljaju.




ČEKANJE

Nebo iznad moje glave
komadić zemlje po kojem hodam
šuma što se zeleni pred mojim očima
i zraka sunca koja traži moje tijelo
zrak kojeg pluća traže
i kap vode koju pohlepno ispijam
traže moju dušu da se pokrenu
da počnu život
da se vrijeme odledi i počne budućnost



STRAH

Pričam ti o svojim snovima i željama
o čežnji za tobom.
Onda ti spomenem tugu pomiješanu sa srećom
i strahove.
A ti šutiš.
Ne želiš čuti bol u mojim riječima.
Osjetim hladnoću koja se skuplja u prostoru između nas
Želim se ogrijati na vatri
A ostale su samo slabe iskrice .
Odlaziš od mene, gubim te.
Tek ponekad
pogled ili riječ
potaknu nadu.
Bojim se hladnoće i boli.
Strah me je samoće koja ostaje iza tebe
Odlaziš.
Gubim te.
Vjerovala sam u iluziju,
u sve lijepe riječi koje si mi rekao
vjerovala sam u sreću koja je izgledala
kao da je samo meni namijenjena.
Da li si ikada stvarno želio čuti moje nježnosti
moje zavjete na ljubav
Moja obećanja za vječnost?
Slušala sam te i mislila da je svaka tvoja riječ-ljubavna izjava
gledam u ogledalu tragove koji ostaju
Kada se povjeruje u riječi….
Vjerovala sam bajci
već istrošenoj od zloupotrebe.
I opet ti pričam o sreći, čežnji i snovima
ti ne želiš slušati moj vapaj.
Gubim te!
Ne, ne…..u dubini duše znam
nisam te nikada ni imala………




XXX

Desi se dan da i ne pomislim na tebe.
Niti jednom mi se ne pričini tvoj lik u daljini
Niti začujem tvoj glas iz kakofonije nepoznatih.
Desi se da ne vidim tvoj pogled i osmijeh na nepoznatom licu.
Da, ponekad kao da te nikada nisam ni znala.
A onda dođe noć.
Vrijeme mira i odmora postane vrijeme snova.
U snovima si uvijek pored mene.
Crpim snagu iz tvog tijela.
Nalazim mir u tvome dodiru i utjehu u zajedničkoj tišini.
U snovima me nikada nisi ostavio,
otišao bez riječi,
nestao bez traga.
Desi se dan
ljepši od dana kada sam te izgubila
i onda poželim promijeniti svoje srce i prestati voljeti te.
Ali onda dođe noć…..





BESKONAČNOST

Korak
Korak
Korak
Beskrajni niz
Korak
Za korakom
Za korakom
Bez smisla
Korak
Za korakom
Ljubav
Za korakom
Nesreća
Korak
Pa korak
Pa korak
Do kraja
I korak
Od početka
Koraci
Vlažnim ulicama
Pustim gradom
Korak
Pa korak
Za korakom
Kraj je iza horizonta
Izvan kruga
Pod zvijezdama



DOLAZAK PROLJEĆA


I

Došlo je proljeće.
Srce i ruke se pokreću i ritmu glazbe
Prsti igraju od želje za stvaranjem.
Boje se miješaju pred pogledom.
Kist i valjak ostavljaju tragove svoje ljubavi
u bojama, na zidovima, na namještaju.
Lakovi uljepšavaju prozore i vrata.
Mirisi i šarenilo svježine omamljuju um.
Imaginacija proljeća stvara prizore iz snova.
Život postaje simfonija boja i mirisa.
Proljeće je ušlo u naše domove.


II

Došlo je proljeće.
Čarobno sunce zove ljude vani
Izlažemo toplim milovanjima
Kožu željnu slobode.
Mladi dečki su skinuli jakne i džempere
i svoja lijepa, čvrsta tijela pokazuju u sjaju sunca
Čarobna široka, sportska ramena
Mame na dodire.
Uski bokovi plešu proljetni ples i dozivaju osmijeh na lice.
Mladi dečki uživaju u proljetnoj slobodi.
Žene uživaju u proljeću.
Proljeće je na ulicama grada.


III

Vibracije se šire sa sunčevim zrakama
mlade biljke ispuštaju opojne mirise
tijelo se budi i odgovara na treptaje zraka
nezadrživo, neopozivo reagira na poticaje proljeća
mirisi pokreću živce
proljetne alergije su stigle u naše živote



IV

Dva tijela
vrela
u grču
bore se sa probuđenim osjetima
Znoj, ubrzano bilo, vreo dah
vatra proljeća u venama
ti i ja
tijelo uz tijelo
uništavamo proljetni korov u vrtu


V

Adrenalin raste i dah mi se produbljuje
Sa čežnjom udišem proljetni topao zrak
Prepun mirisa cvijeća, svježe pokošene trave
i stajskog đubriva





LJUBAVNE

Zadnja cigareta u nizu
Kap vina na dnu čaše
Mrak svuda oko nas
U nama sunčani dan….



X X X

Pjevamo pjesme o ljubavi
Želimo dostići
Pjesmu nad pjesmama
Ali glasovi su nam slabi
Riječi nedostaju
Ostaje samo tijelo koje
Drhti u ritmu dodira



XXX

Ostavljene žene sjede
Oko puste postelje-
Čeznu za tvojom ljubavlju.
Svim bijesom mrtvih usana
Osjećaju toplinu tvog ledenog srca,
Griju dušu na sjaju tvog ugaslog pogleda,
Dišu u ritmu otkucaja srca
Koje ne postoji.
Gorčina strasnih jecaja
Narušava gromoglasni mir
Iluzije
Stvarnije od stvarnosti!
Kružok ostavljenih žena sjedi za stolom u mraku uma,
Osluškuju osuđujuću tišinu svoje beskrajne ljubavi…




NO NAME

Jedrim nemirnim morem
Bez imena
Pod zvijezdama bez sjaja
Nemušti vjetrovi , bez huke i šuma
Bacaju me od obale do obale
U daljinama
Čitava beskrajna pučina prostire se među zidovima moga života
Kao brod duhova
Kao ukleti Holandez
Lebdim na vrhovima valova
Tonem u neviđene dubine
Gdje duša sanja
Vječiti san o mirnoj luci




X X X
Umorne oči se sklapaju dok noć hlapi
Tijelo se rasplinjuje kao dim na vjetru
Duša se zatvara u snoviđenju
Ruke u molitvi skupljene
Vrijeme pitanja bez odgovora







MEMENTO (1938-1997.)




Sve što si davao, uzela sam
Bez srama, bez isprike, bez ustručavanja
I blagu riječ ispod glasa izrečenu
I odsjaj smješka u oku
I siguran zagrljaj.
A više te nema.
Neshvaćanje, nevjerica i strah ostaju za vječnost
Ne gube se ni pred kamenom pločom koja blista pod sunčevim zrakama
Na kojoj je zapisano tek tvoje ime.
To je sve
I malo pepela
Pa opet si zauvijek tu
U mislima i čežnji




STATUS

Čekam da dođe moje vrijeme
Stoji i zrak i čeka samnom
Potreban mi je dašak vjetra
Da ukloni paučinu što je oko mene
Pauk me gleda uz oči i ceri se
U daljini se kazaljke na satu sve brže kreću
A ja i dalje upletena u paučinu
Čekam





REALITY

Vraćaju se
Svi glasovi koje je vjetar odnio
Svi koraci nestali u prašini
Osmjesi ukradeni u gužvi kafića

Opet sam u svome gradu
Kao da je vrijeme stalo i sve je isto
Ali ništa nije kao što je bilo






Kada sam umirala
U ona vremena sumraka ljudskosti
Dušu sam ostavila na pragu ničega.
Od tada
Ja- mrtva-neumrla
Ja-živa-neživa
Tražim
Po ulicama
Bijelim noćima
Sivoga grada
Pod suncem u odsjaju podzemnih voda
Pod treperavom zvijezdom na grani srebrnog drveta
Tražim
Svoje godine izgubljene u lutanju
U potrazi za izgubljenim
U životu nežive i smrti neumrle
Tražim godine koje mi se redaju na plećima mimo mene
Prolaze
Ne diraju me i ne ostavljaju traga a pritišću
Ja- ona koja sam tu, živa a neživa tražim onu
Koje nema- mrtvu-neumrlu
Onu koja živi tu a dušu traži
Negdje, na pragu ničega




X X X

Evo mene, stigla sam
Tu sam sada
Žena-ratnik,
Borac iz bitaka
Znojnih i krvavih,
Heroj sa frontova bezimenih
I onih koji se pamte.
Prvoborac za pravu stvar
Odvažna, jaka i neustrašiva
Veteranka iz borbe za svoje ciljeve
Evo me sada
Tu sam
Bespomoćna
Pred strašnim sudom osjećaja




X X X

Mali, slabi, ozlijeđeni
Zatočeni
Sva bijeda svijeta
Mala
I ona neizreciva
Vama su duševna hrana
Poticaj.
Jutro koje započne sa prstom u nečijoj rani
Vama je razlog za ustajanje
Razlog za život
Svrha postojanja.
Smisao života svode se na jedno
Povrijedi
Uplaši
Ponizi
Što više nesreće i tuge
I vaši su životi ispunjeniji.
Niti sile prirode
Niti strah od boga kojem se molite
Ne sprečavaju vas i ne zaustavljaju
Zar da i ja budem vašom žrtvom






X X X

Tvoje tijelo je daleko od moga
Javi se
Cigareta u pepeljari izgara
Dim izvodi piruete u zraku
Tvoje lice oživljava
Srce mi drhti
Javi se
Ne podnosim daljinu što nas dijeli
Ne podnosim vrijeme koje odlazi
Ne podnosim osamljene noći
Ne podnosim svoj prazan krevet
Javi se



XXXX

Dok mi tijelo drhti
Grije ga toplina
Nečija ruka poništava razum
Tijelo se grči i uvija
Ne budim se



XXXX


Jezik
Jezik i ruka
Jezik i ruka i vatra
Nema uma
Još jedna žrtva besmislene igre



XXXX


Ležim u mraku, tiho
Ne vidim te i nečujem
Tijelo osjeti
Otvara se
Primam sunčevu svjetlost na oltar



XXXX


Do smrti i nazad
Laž bez kraja
Istina na početku



XXXX


Riječi neizgovorene na rastanku
Nepostavljena pitanja
Nagriženi snovi o sreći
Nedostignuta budućnost vene u pustoši
Beskrajna osamljena noć





Budi dobra u učini
Ti to moraš učiniti
Tvoja obaveza je
Podigni pogled i pogledaj lik
Dužna si zbog svega što se čini za tebe
Kada progovorim čujem tuđi glas
Ti nisi tu da pričaš
Nemaš ti šta misliti
Tvoja glava i tvoji snovi tebi ne pripadaju
Ovo nije vojska
Ovo nije drill
Ovo je život
A tvoj život
Ženo
Nije tvoj
Ne sanjaj






X X X


Pećina u kojoj smo ostali zatočeni
Ozlijeđeni
Prividno ravnodušni
Izolirani
Opsjednuti idejom
Jesu li sretniji oni
što su ostali na drugoj strani



X X X

Sušam te a ne čujem tvoj glas
Gledam u tvoje oči a ne vidim odraz zvijezda
Dodirujem tvoje tijelo a ne osjetim bilo
Osjetim hladnoću oko tijela



X X X


Preskačeš preko svoje sjene
Spotičeš se
Padaš.
Ja sam čovjek bez sjene
Zavidiš mome ispraznom životu



X x x


Bez spavaćice i bez kaputa
Bez krova i bez kreveta
Bez titule i bez snova
Bez tijela
Bez tebe



X X X

Ravno do dna
Slobodnim padom
Kroz beskraj
U vakuum







- 22:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  siječanj, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Lipanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (1)
Opis bloga
Snivam o snovima koje smo sanjali u snenim praskozorjima kada nam san nije htio na oči





Mak Dizdar: Modra rijeka

Nikto ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam
I još dalje i još gore
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
I još dublje i još jače
Iza slutnje iza tmače
Gdje pjetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I još hude i još lude
Iza uma iza boga
Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna
Sto godina široka je
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke


>>>>>

Vesna Parun: Ti koja imaš ruke nevinije od mojih


Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!


>>>>>

Pablo Neruda: Noćas bih mogao napisati

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: 'Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini.'

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova, bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se