Zasto je Japan prepun tresnji?
Nakon Velikog zemljotresa i tsunamija koji ju pogodili japanske obale, znajuci da se priblizava o-hanami, ili promatranje cbatova tresnji, vlasti u Tokyu su bile izdale zamolbu da se ljudi uzdrze od prevelikog slavlja i ispijanja alkohola u znak podrske onim koji to ne mogu.
Ovo je jedan od rijetkih naputaka koji su gradjani redovito izignorirali. Parkovi su bili prepuni ljudi koji su dosli na picnickovanje, a ni piva nije nedostajalo. Nekad davno me je znalo iznervirati sto smo u skoli morali pjevati pjesme o tresnjama:
Sakura sakura
Yayoi no sora wa
Miwatasu kagiri
Kasumi ka kumo ka.
Jos bih se vise iznervirao kada bih u svibnju hodocastio po tim istim parkovima u nadi da cu si nabrati finih hrustavih plodova - a plodova nigdje. Japanske tresnje ne nose plod, a one u ducanima, cije se cijene opasno priblizavaju onima za narkotike, uglavnom su iz uvoza. Recimo iz Cilea.
Naravno, najveci je razlog zbog cega ima puno tresanja je jer ih Japanci vole. Za Japace ima nesto posebno u tome kada su ulice prepune otpalih snjeznobijelih latica. Razgaljuje im se dusa, pisci ih redovito ubacuju kao motive u svoja djela, bas kao i slikari. Tresnje su integralni dio japanske kulture, ali i zivota. Tresnje cvjetaju u vrijeme kad se pocinje ici u sloku, ili se zavrsava jedan razred, ili kad novi diplomci sa sveucilista uskacu u zivotnu kolotecinu zaposljavajuci se u nekoj od lokalnih tvrtki. Ove asocijacije o tresnjinu cvijetu i nekim vaznim trenucima mladog covjeka su jos jedan vazan razlog zbog cega Japanci osjecaju privrzenost tresnjama.
Iz te ljubavi, dolazi i do uzgajanja, i to je najpopularnije drvece koje se sadi oko osnovnih skola. U Japanu ima devet osnovnih vrsti tresnji koje rastu u divljini u 100 podvrsta. Ako se tome pribroje umjetno uzgojene podvrste, dodje se do broja od 400 razlicitih podvrsti tresnje. Naravno, kada se uzme u obzir broj stabala tresnje po jedinici ozemlja - Japan je tu svjetski rekorder.
Usput, obicaj promatranja rascvjetalog drveca u Japanu je zapoceo u Nara periodu (710-794 N.E.), ali u to vrijeme puno je popularnije bilo promatrati sljive. Tresnje su postale popularne u Heian periodu (794-1185 N.E.).
U svojim zacecima, i hanami je imao religijski predznak vezan uz pocetak sezone sadnje rize, a ljudi su vjerovali da se u ovim stablima nalaze bozanstva te su im prinosili razlicite zrtve u obliku alkohola.
Nesto poslije hanami je ipak postao sekularni praznik, te se razvila i uzrecica "hana yori dango," sto bi se moglo prevesti kao otprilike "hrana prije cvijeca." Drugim rijecima, rascvale tresnje bile su dobar izgovor da se ljudi okupljaju na otvorenom i dijele hranu i pice.
