Zasto su Japanci ludi za toplicama?
Japanska su javna kupalista poznata diljem svijeta. Cak i u hrvatskim dnevnim novinama znale su se vidjeti fotografije vrelih, prirodnih izvorista u nekom snjeznom krajoliku gdje se majmuni spustaju i namakaju grijuci promrzla tijela.
Ovdje je, naravno, bespotrebno govoriti o ljekovitom ucinku ovim mineralnih vrela, ali cinjenica je da Japanci jednostavno "moraju" s vremena na vrijeme otici u neko od javnih kupalista ili kako ih japanci zovu - onsen.
Posjet Japanu, bez posjeta onsenu, jednostavno nije potpun dozivljaj ove prekrasne drzave. Neki zapadnjaci mozda mogu dozivjeti kulturoloski shock, neneviknuti na sve ono sto se moze naci na takvim mjestima. Postoje isto tako i odredjene regule ponasanja.
Svi su goli, muskarci i zene su razdvojene u posebne zone, a u zajednickim zonama mogu biti u kupacim kostimima ili ako je tradicionalni onsen, onda se nose yukate.
Ne smije se ni plivati u bazenima, ( na sto smo zaboravili upozoriti prijateljicu Flo), a prije nego se ulazi u bazene, obavezno se istusira. Prosjecnom zapadnjaku mozda najvise nelagode mogu izazvati klinci od desetak godina koji ce sjediti pored njega.
Razlog zbog cega se japanci toliko namacu, je klimatske prirode. Ljeta su u Japanu nekada nepodnosljivo vruca sa velikim postotokom vlage u zaraku, a zime znaju biti jezovito hladne. Lijek za oba ekstrema je, naravno, vruca kupka. Drugi razlog je geoloski. Naime, Japan se nalazi na necemu sto se naziva Pacificki vatreni prsten, trusno podrucje sa obiljem potresa i vulkanskih erupcija, a ispod se nalaze ogromne kolicine vrele mineralne vode koja je u Japanu probila na vise od 30.000 mjesta.
Kupanje u toplicama je zapocelo kao religiozni rutual koji se zove misogi, ili prociscenje. Japanci su brckanjem u rijekama, moru ili ispod slapova ispirali grijehe, uz to, budizam takodjer propagira lijecenje vodom.
Kobo Daishi, ili Kukai kako se zvao za vrijeme zivota, (774-835 N.E.), i jos mnogi budisticki redovnici su upraznjavali kupanja u toplicama od kud su se uzdigli u svetost.
U poprilicno turbulentnim srednjovjekovnim vremenima, onseni su bili mjesta gdje su ratnici vidali rane, a od Edo perioda, ovaj se obicaj prosirio i na obicne ljude.
Posjet onsenu najvjerovatnije nece omoguciti ulaznicu za zemlju besmrtnika, ali dozivljaj relaksacije u nekoj mirisnoj vrucoj kupki po mogucnosti na otvorenom, dok je vani planina zakovana u led, je zaista bozanstven.
