Zbog cega se Japanci uglavnom ne ispricavaju kad se "ocesu" od nekog?
Svakodnevne guzve u Tokijskim vlakovima postale su poznate diljem svijeta. Ljudi znaju biti nabacani jedni na druge i nitko se ne buni. Zapadnjacki orjentiran, osobno cu nekad radije propustiti par vlakova nego imati petnaestoricu na sebi.
U vlakovima se ljudi ne ispricavaju ni na grublja guranja. Na drugim mjestima, poput ulice ili ducana, pri nekom blazem fizickom dodiru, Japanci ce se ponasati kad da se nista nije dogodilo. Nekad bih bio iznerviran ovakvim ponasanjem, a ako bi se tu zadesio i neki od mojih japanskih prijatelja, redovito bi me zezali - "Ne ispricavaju se jer nisi Japanac. Meni bi se ispricali."
Istina je u stvari, ne bi se ispricali ni njima. Ovdje je stvar psiholoske percepcije vlastite intimne zone. Naravno, u jednoj od najgusce naseljenih podrucja na svijetu, intimna se zona drasticno smanjuje. Ali ono sto je jos vaznije, opet je relikt iz nekih pradavnih vremena.
Zapadne zemlje, gdje se isprika podrazumjeva i za najblazi dodir, u mnogim, ili u gotovo svim slucajevima su dozivjele invaziju nekih drugih naroda, i razlicite grupe naroda su zivjele na istom podrucju.
Japan, kao otocni narod, daleko od bilo cega, nije imao takvih iskustava. U cijeloj svojoj povijesti Japan nikad nije bio okupiran od neke strane vojne sile.
Zbog toga se upad u intimnu zonu ne drzi cinom agresije, shodno tome, nema se potrebe ni ispricavati.
Ipak, ako je bio neki nenadani udarac, ili malo jace guranje, Japanci ce se vrlo ponizno i dugotrjno ispricavati.
