Zbog cega su Japanci manje pretili od zapadnjaka?
I u svom drustvu puno sam puta cuo komparacije o fizickoj strukturi Japanaca i zapadnjaka. U dosta slucajeva, bilo je i dobrocudne, lagane ljubomore spram Japanaca koji svi izgledaju vitki, u dobroj kondiciji, i sto je najvaznije, mogucnosti da jedu sto god hoce, koliko god hoce i naravno slatkise.
Kad objedujem sa japanskim prijateljima, iako fizicki najkrupniji medju njima, ja sam onaj koji pojede najmanje. Krhke Chieko i Nana, kolegice fotografkinje, sa nepatvorenim izrazom mirnoce na licu, kao da meditiraju, unistavaju enormne kolicine yakitori-ja, jela slicnog raznjicima, a ostalo me drustvo zadirkuje da jedem poput ptice.
Stvar je u hormonima. Tijelu su potrebne enormne kolicine inzulina da bi se progutana hrana pretvorila u oblike koje tijelo moze koristiti, energiju, ili da se uskladisti u obliku masnoca. Ako proizvodnja inzulina nije dovoljna, naravno povecava se opasnost od dijabetesa. Po konstituciji, Japanci imaju manju sposobnost proizvodnje inzulina nego zapadnjaci. Ovo, naravno pomaze u sprijecavanju pretilosti, ali zato Japanci su podlezniji dijabetesu. Kako bi se kazalo "nemres ovce i novce."
Drugi vazan faktor je i to sto zapadnjaci jedu puno cesce od Japanaca, kao i unos kalorija. Japanci dnevno prosjecno unesu puno manje kalorija od zapadnjaka. Neki prosjecan dnevni unos kalorija kod npr. Amerikanaca je nesto vise od 4000, dok je kod Japanaca ispod 3000.
Naravno, ovo ne znaci da i Japanu nema pretilih ljudi. Izmjenom nacina prehrane, i kod njih se javlja problem viska kilograma, ali ipak, geneticki zbog relacije hrana-inzulin-dijabetes, problem nije izrazen kao u razvijenim zapadnim zemljama.
