Ringišpil u mojoj glavi

Točno prije godinu dana sam se stvarno uporno i ustrajno primila knjige. Škola je završila, ali štrebanje je tek počelo. Nakon prvobitnog veselja zbog neplaćanja fakulteta, uslijedilo je malo razočaranje i pomicanje liste, koja je govorila da ipak plaćam. Ali s obzirom na gužve i broj ambicioznih studenata koji su htjeli upravo moj faks, zapravo to ni nije tako strašno. Plaćanje ili ne plaćanje, bitno da sam upala.
Na upisu me žena u referadi lijepo upozorila, da pazim na ocjene, da mi cijena ne bi porasla i da se potrudim ako mogu da mi cijena padne. Upoznala me sa kliznim plaćanjem...
I tako ja učim ko manijak, tužna sam zbog dvojki trojki, a svi mi se smiju jer je na faksu bitan prolaz. Stvarno sam se trudila i nastojala dobivat dobre ocjene, kako bi umanjila cijenu barem na pola..i mogu reći da mi je uspjevalo..trud se isplati...
No međutim, prošli tjedan saznah da sam uzalud potrošila dane i mjesece učenja za dobre ocjene jer mi to ništa ne znači! Ljuta sam ko ris! Uf!!! Od sad učim za prolaz! Makar se ne slažem s time i tim načinom učenja, jer ćemo biti učitelji koji pojma nemaju o ničemu jer su učili površno!