Ringišpil u mojoj glavi

I moji plavi trenuci se nastavljaju...da ne povjeruješ..ali pozitivno je to što uspijevam nasmijati sve oko sebe...zbilja pozitivno :)
Nego, da krenem...Svima je poznat naš ansambl Lado (folklorni), a pošto se cijela moja obitelj time bavi, veliki smo njihovi tzv.obožavatelji i često idemo na koncerte. Tako i taj dan, seka i ja( inače ubitačna kombinacija) krenule na Lado.
Aha, da, a karte nam je baka poklonila. Cijelo vrijeme karte su bile kod seke i fakat nisam imala potrebe provjeravat vrijeme i mjesto koncerta. Također, svi znate gdje se nalazi dvorana Lisinski..eh da, znamo i mi..ali isto tako znamo da u našem gradu postoji jedno kino u kojem se također održavaju koncerti. Ali otkad idemo po koncertima Lada, oni su uvijek u Lisinskom. Tako i ovaj put, kao i svaki PRETPOSTAVILA je moja seka, ne gledajući karte, da idemo u Lisinski. Sredile se mi, prave koke, vozimo se do Zagreba, došle 15-ak minuta prije početka koncerta u Lisinski, kad ono, nema gužve ispred, parking prazan...i provjerava seka karte, da nismo uranile ili zakasnile, kad ono ne, točne smo...i ja razgovaram na mobitel...i hodamo mi preko ceste i ona se odvali smijat, vrištat, previjat, skakat...i ostale popratne pojave izvađat i histerično vikat Ana, Ana! Daj pogle! I žena mi da karte, kad ono VELIKIM ŠTAMPANIM SLOVIMA piše ANSAMBL LADO U PUČKOM OTVORENOM UČILIŠTU ! Kad sam ja to vidla, ova kokoš je već zgibala prema autu, ko dvije luđakinje smo vikale, ona od smijeha, a ja od bijesa! Napravile dva kruga oko auta i zaključile da za 10 minuta počinje pravi koncert, ali ne u Lisinskom!
Uglavnom, brze ko munje, stigle smo još, malkice zakasnile, ušle ko tornado, zbigecane ko za svadbu, možete mislite koje osjećaje kod ljudi izazvale...i sjele i taman se svjetla ugasila, a naši dojmovi se slegli..ne moram pričat da nismo uspjele pratiti koncert, jer smijeh je bio jači...Jako neumjesno i nekulturno...
Još uvijek mi je smiješno!!!

Kako sam ja smotano biće! Ajme meni! Napokon dobila neku inspiraciju da napišem nešto kolko tolko pametno i onda se počnem uporno logirat sa starom lozinkom! Ajme i mislim si pa zakaj nejde, pa sam luda, živčana i svi su mi krivi za moje loše pamćenje! Uf...i napokon plavuša skuži da je PROMIJENILA adresu i kaj je najbolje, ne može se sjetit nove lozinke...uff... i probavam, svoje ime, ime dragog, i ne bi me prihvatio ovaj dragi blogić...i uporno i uporno...al nikak..i slučajno se sjetim da bi mogla i korisničko ime napisat velikim početnim slovom i vidi čuda, pusti on mene unutra...i izgubih volju za nekim pametnim postom, jer sam upravo naškrabala nekaj bezveze i još sam frustrirana kak sam plava...grrrr

Evo mene...uzela sam si preveliku pauzu, ali čitala sam vas. Glupe su mi isprike, nisam imala vremena, jer fakat za to malo napisat i javit se, uvijek ima vremena. Nego nisam imala volje...saznala sam, slično kao Lady, da puno poznatih čita moj blogić, pa zato i promjena adrese.
Faks je i dalje na svom mjestu, studentica isto,ispiti su s lakoćom položeni i sad krećem u nove pobjede. Doma sam i putujem svaki dan i tak mi je super. Ružno mi je bilo na stanu, dragi mi falio, mama, seka..ma obiteljski sam ja čovjek, ne mogu ja bez hrpe ljudi oko mene.
Moram reć da jako volim svoju ekipu na faksu...baš smo si svi ONAK...ma super, oduševljena sam faksom, društvom i profesorima( nekim!!naravno)...
I tako...pozdrav vam ostavljam do sljedećeg posta!