...Anti-stress...

..smrzo bi se ko p...

Kad sam vidjela ovu grupu na FB, uz osmjeh od uha do uha, kliknula sam na JOIN..

Točno tako, ako ne i gore, osjećala sam se za ovo Valentinovo..
I inače mrzim pomahnitale konzumističke parole, a ovog vikenda, posebno..

Ako ti srce kuca baš za onog nekog posebnog, onda ga voliš svakog jutra, i u siječnju, i u kolovozu, i dok čekaš red u Konzumu i gledaš čokoladice i misliš.. mogla bi mu kupit...a ruka već krene..

Taj Valetin mi je bio sladak samo u osnovnoj školi, gdje su nam ga kao neki anglosaksonski mit opisivali na satu engleskog, i činilo mi se krasnim taj običaj darivanja čestitki sa srčekima nekome kome do tad nisi uspio reći ni bok na hodniku..
Ali ovo danas, parodija kiča i plastičnih, umjetno izazvanih, osjećaja..

Jedan usputni osmjeh i pogled koji ti kaže sve..
To je meni dovoljno ..

..svugdje oko mene..

Ove godine, zima je stala na put baš svim mojim planovima, ponovila je sve nekoliko puta, tako da zaista shvatim njenu viziju
..ja sam carica..ja sam ta koja može pomaknuti ili zaustaviti tvoj svijet..
Uplašila me, zaustavila sve, postavila mi tisuće pitanja, otvorila sate promišljanja, isplakala me i počupala ionako tanke živce..
Nikad nisam voljela zimu, a ove godine posebno je mrzim..

Znam se pitati jel to neki znak, jer bilo bi smiješno ne zapitati se,
kako je moguće da radnim danom virim u prekrasno plavičasto nebo,
a isplanirana putovanja za vikende moram odgoditi jer se sve bijeli od pahulja i leda..

Nikad nisam voljela zimu, hladnoća nema ništa lijepog u sebi..
Zima mi je na ruke, noge, nemam više lice..

I jedva čekam proljeće ove godine..
Čekam promjene..