Dvije smo Dvije!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Hocemo komentare

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Mjesto za mene

ti zbog mene
ja zbog tebe
pitam se
ima li te uopće

ili me vuče svojoj blizini
strah od voljeti
s tim još mogu
biti voljen
može me izbrisati

stoji netko usred mene
čistom voljom dodjeljen
tko me bira svog za sebe
sve što nosim kupuje

sad sam spreman da se bacim
pod korake tog sna

ima li tu mjesta za mene
sasvim mala rupa je
dovoljna
da se ušuljam u tebe

previše zaokupljen
krletkom koju gradim
po skrivečki, super tajno
dok te hranim svojom gladi

sad sam spreman da se bacim
pod korake tog sna

ma li tu mjesta za mene
sasvim mala rupa je
dovoljna
da se ušuljam u tebe

jer sve je nevažno
sasvim sigurno
pored tebe
svaki će refren
pasti u vodu.


Spelujem Ti Ispriku

spelujem ti ispriku
dobio sam zabranu
šaputanja i mrmljanja
opomenu izbora...

nakon dugih šutanja
povučen sasvim duboko
ne pamtim razlog durenju...

zaljepljen za kuteve
rasklimane stolice
zaustavljen u traženju
spelujem ti ispriku
za svaku malu laž...

nepokretnih koraka
stojim ti nad posteljom
prizivam da ostaneš
prizivam da ostaneš
spelujem ti ispriku
za svaku malu laž

svojih ruku pravim omču
da se objesim za tebe
objesim za tebe
za riječi crtam usne
za glas ti pišem uši
da li dišeš dok te ljubim
da li znaš da te gušim...

nepokretnih koraka
stojim ti nad posteljom
prizivam da ostaneš

prizivam da ostaneš
pod svom težinom tračeva
na putu svojih predaka
ispod lica skrivena
gdje zauvijek ja
spelujem ti ispriku
za svaku novu laž



NEBO

I pridji joj tiho
Sasvim lagano s ledja
Dodirni je usnom obecaj joj jutro
I uzet ce te cijelog
Izbrisati iznutra
I pasti ces prazan
Nasmijanih usta
Ona zove se
Ona zove

Take a distance from your god
Take a distance from your self
Take a distance from your heart
Take a distance from your soul
Take a distance from your friends
Take a distance from your mind
Take a distance from your self
Take a distance from your god

I plakat ces 'ko nekad
Dok zeljet ces sve vise
Al uzet ce noc
Sve sto ona nije
Al jedno ces znati
Jedan broj u redu
Jednu bajku boli
I njeno ime sto zvoni
Ona zove se
Ona zove
Zove se neboooooh
Zove se neboooooh
Ona zove se

Take a distance



Mala truba

Pogledom pratim let dvije muhe – igraju se.

Dok sjedim sam i čekam vrijeme da se vrati,

a negdje tamo iz daljine probija se – čuješ li je?

Mala truba traži put za njene riječi.

Sad je dobro mala truba svira dalje

Sad je dobro ona misli još na mene

I puštam novčiće iz ruku , neka padnu neka zvone,

Sve je bolje od tišine koja grize


Odlučio sam da te volim

Odlučio sam da te volim,
nadam se da ovo nije pjesma.
Odlučio sam da te volim i pustim prašinu
da živi dok je ne zaprosi vjetar i prenese preko praga,
od sada…

Da, sada gledam kroz tvoje oči ,
ti si nišan na licu moga anđela.

Oprosti mi što odlazim,
ja nikada ne ostajem.

Odlučio sam da te volim i onim čega se najviše bojim
– abortusom i atomskom bombom.

Ti i ja smo taoci visina,
sve dok se zemlja ne oduži oblacima,
bez imalo sebe …

Da, sada gledam kroz tvoje oči,
ti si nišan na licu moga anđela.
Oprosti i što odlazim,
ja nikad ne ostajem.


Ruke

Tisuće malih bogova silaze noćas skriveni u kišnim kapima, na moje lice padaju

kao da se igraju života u koraku.

Smišljam pravu riječ za ono što se naziva hod zatvorenih očiju.

Dok među prste zapetljan zadnje cigarete dim čuva me od mene samoga,

a ja ruke predajem prvom što me dotakne

i udari poljupcem…

Neka mi vjetar s juga osmijeh vrati na lice, kao da me nikad nije bilo tu.