.
Dnevnik.hr
Opis bloga
Linkovi
Mjesto za mene
ti zbog mene ja zbog tebe pitam se ima li te uopće ili me vuče svojoj blizini strah od voljeti s tim još mogu biti voljen može me izbrisati stoji netko usred mene čistom voljom dodjeljen tko me bira svog za sebe sve što nosim kupuje sad sam spreman da se bacim pod korake tog sna ima li tu mjesta za mene sasvim mala rupa je dovoljna da se ušuljam u tebe previše zaokupljen krletkom koju gradim po skrivečki, super tajno dok te hranim svojom gladi sad sam spreman da se bacim pod korake tog sna ma li tu mjesta za mene sasvim mala rupa je dovoljna da se ušuljam u tebe jer sve je nevažno sasvim sigurno pored tebe svaki će refren pasti u vodu. Spelujem Ti Ispriku spelujem ti ispriku dobio sam zabranu šaputanja i mrmljanja opomenu izbora... nakon dugih šutanja povučen sasvim duboko ne pamtim razlog durenju... zaljepljen za kuteve rasklimane stolice zaustavljen u traženju spelujem ti ispriku za svaku malu laž... nepokretnih koraka stojim ti nad posteljom prizivam da ostaneš prizivam da ostaneš spelujem ti ispriku za svaku malu laž svojih ruku pravim omču da se objesim za tebe objesim za tebe za riječi crtam usne za glas ti pišem uši da li dišeš dok te ljubim da li znaš da te gušim... nepokretnih koraka stojim ti nad posteljom prizivam da ostaneš prizivam da ostaneš pod svom težinom tračeva na putu svojih predaka ispod lica skrivena gdje zauvijek ja spelujem ti ispriku za svaku novu laž NEBO I pridji joj tiho Sasvim lagano s ledja Dodirni je usnom obecaj joj jutro I uzet ce te cijelog Izbrisati iznutra I pasti ces prazan Nasmijanih usta Ona zove se Ona zove Take a distance from your god Take a distance from your self Take a distance from your heart Take a distance from your soul Take a distance from your friends Take a distance from your mind Take a distance from your self Take a distance from your god I plakat ces 'ko nekad Dok zeljet ces sve vise Al uzet ce noc Sve sto ona nije Al jedno ces znati Jedan broj u redu Jednu bajku boli I njeno ime sto zvoni Ona zove se Ona zove Zove se neboooooh Zove se neboooooh Ona zove se Take a distance Mala truba Pogledom pratim let dvije muhe – igraju se. Dok sjedim sam i čekam vrijeme da se vrati, a negdje tamo iz daljine probija se – čuješ li je? Mala truba traži put za njene riječi. Sad je dobro mala truba svira dalje Sad je dobro ona misli još na mene I puštam novčiće iz ruku , neka padnu neka zvone, Sve je bolje od tišine koja grize Odlučio sam da te volim Odlučio sam da te volim, nadam se da ovo nije pjesma. Odlučio sam da te volim i pustim prašinu da živi dok je ne zaprosi vjetar i prenese preko praga, od sada… Da, sada gledam kroz tvoje oči , ti si nišan na licu moga anđela. Oprosti mi što odlazim, ja nikada ne ostajem. Odlučio sam da te volim i onim čega se najviše bojim – abortusom i atomskom bombom. Ti i ja smo taoci visina, sve dok se zemlja ne oduži oblacima, bez imalo sebe … Da, sada gledam kroz tvoje oči, ti si nišan na licu moga anđela. Oprosti i što odlazim, ja nikad ne ostajem. Ruke Tisuće malih bogova silaze noćas skriveni u kišnim kapima, na moje lice padaju kao da se igraju života u koraku. Smišljam pravu riječ za ono što se naziva hod zatvorenih očiju. Dok među prste zapetljan zadnje cigarete dim čuva me od mene samoga, a ja ruke predajem prvom što me dotakne i udari poljupcem… Neka mi vjetar s juga osmijeh vrati na lice, kao da me nikad nije bilo tu. |
07.03.2006., utorak
|