09.10.2010., subota
BLAGDAN KRISTA KRALJA-Godina B 1
|
SVETKOVINA KRISTA KRALJA Isus Krist je Kralj svega Stvorenja (Godina B) »Nato mu reče Pilat: „Ti si, dakle, kralj?” Isus odgovori: „Ti kažeš! Da, kralj sam. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.”« (Iv 18,37)  Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Na svršetku liturgijske godine slavimo blagdan Krista Kralja svega stvorenja. Na taj način Crkva želi posvjedočiti da cijelo njeno bogoštovlje kao i čitava ljudska povijest svoje ispunjenje dobiva samo u Kristu. On je »punina svega«. Krist nije Kralj samo u kultu i u paruziji, već da to bude uistinu, treba da je najprije Kralj naših umova, naših volja i naših srdaca. Kristovo Kraljevstvo, koje se ostvaruje u vremenu, jest kraljevstvo ljubavi, međusobnog služenja i zajedničke izgradnje novoga svijeta. A na svršetku vremena Krist će postati Kralj svega stvorenja: njemu, savršenu Sluzi Jahvinu, bit će suobličeni svi ljudi i podređena sva priroda. Ljubav koju je Krist u punini unio u svijet, na svršetku će vremena biti u punini ostvrena i trajat će vječno. Sada, u vremenu, svi mi sudjelujemo u Kristovu spasiteljskom djelu i ostvarenju vječnog kraljevstva ljubavi. Zato će Krist biti Kralj samo onome koji je svjestan njegova kraljevskog dostojanstva, koji vjeruje da je Kristovo Kraljevstvo sveobuhvatno i vječno. Tu nam činjenicu najljepše predočuje Danielovo viđenje o Sinu Čovječjem koji od Boga prima kraljevstvo. »Njemu bî predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna, nikada proći neće; i kraljevstvo je njegovo vječno, nikada propasti neće.« (Dn 7,14) Tako je Bog svu vlast svijeta predao Sinu Čovječjem. A iz Evanđelja znamo da je Isus tim izrazom najčešće nazivao samoga sebe. To sveopće i vječno, a stoga i duhovno kraljevstvo, koje od »Pradavnoga« prima Sin Čovječji bit će predano cjelokupnom »puku svetaca«. Taj ogroman puk ne može biti bez vođe. Stoga mu je Glava i Kralj onaj koga Biblija naziva Svetac Božji i Svetac Izraelov. A to je Mesija, Sin Božji, Isus Krist. Zato čitava povijest ljudskoga roda i svijeta nije drugo do opis zbivanja koja se događaju između onih koji njemu služe i koji se njemu protive. Mi smo među onima koji mu nastoje vjerno služiti, uvjereni da njemu služiti znači s njim kraljevati u mukama i borbi ovdje na zemlji i u nebeskoj slavi u vječnosti. Zato i mi puni radosti pjevamo s Psalmistom: »Gospodin kraljuje, u sjaj zaodjeven, Gospodin zaodjeven moću i opasan. (...) Čvrsto je prijestolje tvoje od iskona, ti si od vječnosti! Tvoja su obećanja vjere predostojna, svetost se dolikuje Domu tvojemu, Gospodine, u sve dane!« (Ps 93 [92]). Isus Krist jest Kralj. On je »Svjedok vjerni, Prvorođenac od mrtvih, Knez kraljeva zemlje« (Otk 1,5). Životom, smrću i uskrsnućem posvjedočio je svoju ljubav za Boga i za čovjeka. Ljudima je posvjedočio da ljubi Boga sve do smrti i da Bog njih »tako ljubi da je Sina svojega dao te nijedan koji u njega vjeruje ne pogine« (iv 3,16), jer je njegov Jedinorođenac na se uzeo njihove grijehe. Po toj jedinstvenoj i mnogostrukoj ljbavi Isus je doista Prvak (usp. Kol 1,18). I stoga Kralj. Ali to kraljevsko dostojanstvo Krist ne čuva samo za se, nego ga On dijeli sa svojim otkupljenicima i vjernicima. Zato je On i prolio svoju krv za nas da nas odriješi od grijeha i učini nas sa sobom sjedinjene kraljevima i svećenicima Bogu, njegovu i našem Ocu. Na taj način nam daje snagu da vladamo sa sobom i nad svime što se oko nas protivi Bogu i njegovu kraljevstvu. »Njemu, koji nas ljubi, koji nas Krvlju svojom odriješi od grijehâ i učini nas Kraljevstvom, svećenicima Bogu, Ocu svojemu - Njemu slava i vlast u vijeke, vijekova. Amen!« (Otk 1,5-6) Prema tome sada je vrjeme koje nam je ponuđeno da slobodnim odabirom postanemo njegovi podanici i odanici. Na dan njegova drugog Dolaska (Parusije) kao Gospodara i Kralja svi će ga ljudi upoznati, pa i oni koji su ga raspeli na križ. Tada će ga svi vidjeti, ali ne svi u jednakom raspoloženju. Jedni će gledati Onoga koga su proboli i ostali u otporu prema njemu. Dok drugi će gledati Onoga koji je za njih bio proboden i kojemu su se obratili i predali, osvojeni njegovom ljubavlju. I svi će proplakati: jedni od žalosti, drugi od radosti. »I gledat će ga svako oko - i oni koji su ga proboli. Naricat će za njim sva plemena zemlje. Tako je! Amen! Ja sam Alfa i Omega - govori Gospodin - Onaj koji dolazi, Svevladar.« (Otk 1,7-8) Tako Krist u Apokalipsi dobiva vrhunski božanski naslov. On jest Bog. On sam je najsavršenije djelo Božje i Usavršitelj svega stvorenja. On je Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi. On obuhvaća sva vremena. On dolazi kao Sudac i Presuditelj, kao konačni Uspostavitelj od početka zasonovana Božjeg plana, Božjega kraljevstva. Zato je svaki dan i svaki čas našega života bremenit vječnošću. Isus je došao na svijet da svjedoči za istinu. Zato se Krist za svoga zemaljskog života sukobio s predstavnicima tadašnje vlasti koje su htjele da On svoj život i svoje misli prilagodi njihovim političkim ciljevima. I tako se pred sudom ljudskim našao kao okrivljenik Sudac nebeski. Sama je Pravednost izvedena kao krivac pred ljudsku Nepravdu. I tada se dogodilo da je Nedužni osuđen na smrt. Nikada se prije ni poslije nije Božje kraljevstvo tako dramatički i sudbonosno susrelo s predstavnicima zemaljskog kraljevstva kao u Pilatovoj sudnici na Veliki Petak. Osudom svoga vječnog Kralja, zemaljsko kraljevstvo osudilo je samo sebe na smrt. U tom prizoru moramo gledati cijelo čovječanstvo pa i sami sebe. Tko iz ljubavi prema zemaljskom kraljevstvu i onome što to nudi, ne prizna Krista za svoga jedinoga Kralja, te u tome tvrdokorno ustraje, doživjet će sudbinu Pilata i buntovnih Židova. Zato Isus i nama kao i Pilatu danas govori da njegovo Kraljevstvo »nije od ovoga svijeta« (Iv 18,36), iako ostaje na svijetu sve do svršetka svijeta. On je došao na svijet da svjedoči za istinu i tko je god od istine sluša njegov glas. »Nato mu reče Pilat: „Ti si, dakle, kralj?” Isus odgovori: „Ti kažeš! Da, kralj sam. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.”« (Iv 18,37)  Isus sam jest Istina (usp. Iv 14,6). I to Istina koja oslobađa čovjeka (usp. Iv 8,31). Tko sluša njegov glas je od Istine, jer mu je to darovano od Boga. Vjera u Krista je Očev dar. A cilj toga dara vjere koja nas veže s Kristom jest naše svjedočenje za istinu i pravdu. To od nas očekuje Bog, ali i ljudi. Eto, to je najdublji smisao da je Isus naš Kralj. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Dn 7,13-14 Ps 93 (92) Otk 1,5-8 Iv 18,33b-37 |