12.10.2010., utorak
PRESVETO SRCE ISUSOVO (Godina B 2)
|
SVETKOVINA PRESVETOG SRCA ISUSOVA (Godina B) Srce Isusovo: Izvor ljubavi Božje prema čovjeku »Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već mrtav, njemu ne prebiše golijeni, nego jedan od vojnika mu kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.« (Iv 19,33-34) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Srce se više puta spominje u Svetom Pismu i redovito označuje čitavu nutrinu čovjeka, kao što su ljudski osjećaji, ideje, namisli i odluke. Kada se o tim stvarima govori skoro uvijek se misli na ljudsko srce, ali se taj izraz tu i tamo antropomorfistički prenosi i na Boga. Božja ljubav prema ljudima u Starom kao i u Novom Zavjetu izražena je nježnošću jednoga srca. Božja ljubav prema svome narodu slična je ljubavi oca prema rođenom djetetu.  Prorok Hošea opisuje tu Božju ljubav prema izraelskom narodu kao očinsku nježnost prema sinu. On vrlo nježnim riječima opisuje taj Božji odnos i postupak s izabranim narodom. Taj narod je prikazan kao maleno dijete koje Bog drži za ruke i uči ga hodati. Kao što majka svoje dojenče pritišće svome licu, tako je Bog činio s njima. »Dok Izrael bijaše dijete, - govori Gospodin-, ja ga ljubljah iz Egipta dozvah sina svoga. Ja sam Efrajima hodati učio, držeći ga za ruke njegove; ali oni ne spoznaše da sam za njih brinuo. Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi; (...) nad njega se saginjah i davah mu jesti.« (Hoš 11,1,3-4) Sve te izjave su svjedočanstvo neizmjerne očinske ljubavi Božje prema svome narodu. Ali uza svu toliku ljubav Božju Izrael je uzvraćao svojemu Bogu nevjernošću i idolopoklonstvom. Zato je Bog više puta morao posegnuti za spasonosnom kaznom da bi izliječio i obratio svoj narod. Tako borba između uvrijeđene Božje pravde i njegove milosrdne ljubavi uvijek svršava pobjedom milosrđa. Božje srce kao da je samo za čas kolebalo, a onda daje oduška svojoj ljubavi. »Srce mi je uznemireno, -govori Gospodin-, uzavrela mi sva utroba: neću opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne čovjek; Svetac posred tebe - neću više gnjevan dolaziti!« (Hoš 11,8-9) Gospodin, dakle, nije daleki Bog, nego onaj koji stoji posred svog naroda kao njegova najveća svetinja, kao njegov Svetac. On ne ljubi da uništava već da spašava čovjeka. Ljubav Božja je mjesto gdje čovjek susreće svoga Boga. Taj susret postaje potpuno djelotvornim u ljudskom srcu Sina Božjega. Srce Isusovo nam očituje da je Bog ljubav (usp. 1 Iv 4,3,16). Bog Otac je zato i poslao svoga vlastitog Sina kao žrtvu pomirnicu za grijehe ljudskog roda (usp Iv 4,10). I nakon svih tih dokaza Božje ljubavi prema nama ljudima ne preostaje nam zaista ništa drugo nego što obilatije crpsti vodu milosti iz Spasiteljeva Srca. Pavao apostol nam otkriva tu Očevu ljubav koja se svima otvorila u osobi njegova Sina i koja želi da u svakom čovjeku prebiva punina Božjega života. Pavao kliče od radosti što je izabran da navješta to otajstvo Božje ljubavi koja je očitovana u Kristu i u Crkvi. Pred Bogom osjeća kako je upravo njemu povjerena zadaća da to blago ponese širom svijeta i sve više otkriva poganima. On se doduše smatra najmanjim od svih svetih zato što je progonio Crkvu Božju i htio je uništiti (usp. 1 Kor 15,9; Gal 1,13), ali ipak je primio tu milost: »da poganima navijesti neistraživo Kristovo bogatstvo i da svima iznese na svjetlo provedbu Tajne koja je od vječnosti bila sakrivena u Bogu, stvoritelju svega, da se sada po Crkvi saopći mnogolika Božja mudrost poglavarstvima i vlastima na nebesima, prema vječnom naumu koji ostvari u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.« (Ef 3,8-11). Apostolu je živo pred očima i žarko u srcu Kristovo otajstvo Boga (usp. Kol 2,2) i on želi upravo sada kada je za to nastupio trenutak to otajstvo primjeniti na sve ljude. Dosada je to otajstvo bilo sakriveno u Bogu Stvoritelju svega, ali sada će ga Pavao svima otkriti i osvijetliti. On je tu samo službenik, a to će učiniti Bog po Kristu i po njegovoj Crkvi. Ali Duh Sveti će pomoći vjernicima da prodru u spoznaju tog otajstva. Zato Pavao prigiba koljena pred Ocem i moli se da kršćanima »dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutrašnjeg čovjeka da po vjeri Krist prebiva u srcima« (Ef 3,16-17) njihovim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognu shvatiti sa svima svetima to Božje otajstvo (usp. Ef 3,18 sl). Tko tako vjeru primi i živi u njemu prebiva Krist. Njegova ljubav prema nama neizmjerno nadilazi svaku mjeru i uopće svaku ljudsku spoznaju. Pavao želi da nas ta ljubav Kristova sve više ispunja, koliko se tko dade puniti, dok u nebu ne dostignemo Božju puninu prema mjeri koju svatko spremi u svojemu srcu. I zaista ćemo tek nebu spoznati i uživati svu ljubav presvetog Srca Isusova. Križ je znak i vrhunac te ljubavi Srca Sina Božjega prema nama ljudima. Krist nas na križu ljubi do kraja. Tako Isus svoje spasiteljsko poslanje završava prolijevajući svoju krv na drvetu križa za spas svih ljudi. Isus je živo Božje Janje koje se za nas u ljubavi žrtvovalo. »Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već mrtav, njemu ne prebiše golijeni, nego jedan od vojnika mu kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.« (Iv 19,33-34) Iz Kristova boka probodena kopljem potekli su krv i voda kao dvostruko svjedočanstvo Božje ljubavi. Na taj način su se nekako otvorila vrata života odakle su potekli sakramenti Crkve bez kojih se ne ulazi u život vječni koji je jedini i pravi život. Tako se u Crkvi počela sve više štovati Isusova ljudska narav i njegovo presveto tijelo. I tako je nastao te se sve više u Crkvi širio kult presvetome Srcu Isusovu. Po Božjoj volji je njegov Jedinorođenac na križu proboden vojničkim kopljem, da bi njegovo otvoreno Srce, svetište Božje darežljivosti izlijevalo na nas ljude potoke milosrđa i milosti. Tako je Kristovo Srce, koje nikad ne prestaje plamtjeti ljubavlju prema nama, postalo pobožnima mir, a raskajanima spasonosno utočište. I ta neizreciva ljubav Srca Isusova čini svaku našu euharistijsku žrtvu Bogu milim darom i ujedno pomirnicom za naše grijehe pred Bogom. Ali Ljubav traži ljubav, Srce traži drugo srce. Božje Srce traži ljudsko srce. Ta sam Sin Božji je rekao: »Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi« (Iv 14,15). A one su sve obuhvaćene jednom ljubavlju prema Bogu i prema bližnjemu. Bez te požrtvovne i ustrajne ljubavi ne može se u potpunosti shvatiti niti živjeti otajstvo Božje ljubavi koje je spomen Isusove ljubavi koja predaje svoj život na Križu i u Euharistiji za spasenje čovječanstva. Samo je Isus to učinio i time pokazao kolikom nas ljubavlju ljubi njegovo Srce i to nas grešnike. To je tajna presvetoga Srca Isusova, probodena na drvetu križa za spasenje svijeta, koje poziva k sebi sve umorne i opterećene da u njemu nađu pravu utjehu i okrepu. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Hoš 11,1,3-4,8c-9 Ps: Iz 12 Ef 3,8-12,14-19 Iv 19,31-37 |