| rujan, 2010 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
|
BLAŽENA OZANA KOTORSKA, DJEVICA (V. Vazmena nedjelja – Godina C: Četvrtak) 27. TRAVNJA LJUBAV GOSPODNJA = NAŠA RADOST »Ostanite u mojoj ljubavi. (...) Rekoh vam ovo da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.« (Iv 15,9.11) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Danas slavimo spomendan blažene Ozane Kotorske, Djevice. Ozana Kotorska ili Katarina Kosić, rođena je u pravoslavnoj obitelji u Relezima 1493. Bila je najprije pastirica pa onda kućna pomoćnica. Zatim se obratila na katoličku vjeru i postala je dominikanska trećoredica u Kotoru gdje je živjela 52 godine zatvorena u ćeliji kao isposnica i velika štovateljica muke Isusove. Umrla je u Kotoru 27. travnja 1565. godine na glasu svetosti. Mi se danas, dakle, radujemo obraćenju Ozane i njenome ulasku u katoličku vjeru kao što su se nekada apostoli radovali obraćenju pogana i njihovome ulasku u odabrani Božji narod, Crkvu Kristovu. Kao što i među nama ima onih koji bi svoje stavove, mišljenja i kojekakve osobne vjerske običaje i pobožnosti htjeli nametnuti drugima, tako je i među jeruzalemskim kršćanima farizejske sljedbe bilo onih koji su govorili da bi se svi pogani koji su prešli na kršćanstvo morali ne samo obrezati nego i vršiti Mojsijev zakon i tako su se suprotstavljali Pavlu i Barnabu u njihovom apostolskom djelovanju među poganima. Poslije žestokog raspravljanja nastupio je autoritativno Petar i dao pravo Pavlu i Barnabi. Prvak apostola kao praktičan čovjek u opravdanju svog mišljenja na prvo mjesto stavlja činjenice: po izričitom je Božjem naređenju on sam krstio prve pogane na temelju same vjere u Evanđelje. »Braćo, - kaže Petar -, vi znate da me Bog od najprvih dana između vas izabra te iz mojih usta pogani čuju riječ Evanđelja i uzvjeruju. I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im duha Svetoga kao i nama. Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca.« (Dj 15,7-10) Zatim iznosi činjenicu da je sav Mojsijev zakon bio kao jaram koji nisu mogli nositi ni stari Izraelci, oci njihovi, ni on sami. Petar je završio isticanjem načela da spasenje dolazi samo po milosti Gospodina Isusa. »Vjerujemo naprotiv: - tvrdi Petar – po milosti smo po Gospodnjoj spašeni, baš kao i oni.« (Dj 15,11) Petrovom se izlaganju nitko nije usudio suprotstavljati pa je Pavlu i Barnabi sada bilo mnoge lakše još se jedanput pozivati na čudesa koja je Bog po njima činio među poganima na prvom misijskom putovanju. Zatim je apostol Jakov, koji je uživao velik ugled među jeruzalemskim kršćanima, dao punu podršku načelu koje je istakao Petar, a nije mu bilo teško i u Starom Zavjetu naći riječi koje su naviještale da će i ostali narodi tražiti i naći Gospodina (cfr. Amos 9,11-12). Da umiri svoje pristaše i da provedba načela o slobodi novozavjetne djece Božje ne bi nikome škodila, Jakov predlaže da se s obzirom na kršćane iz Židovstva i oni iz poganstva uzdržavaju od nekih stvari i jela koja su sljedbenicima Mojsijeva zakona bila posebno zabranjena. »Zato smatram – kaže Jakov – da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu, nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi.« (Dj 15, 19-21). Tako je kasnije i Pavao učio nove kršćane da se ne moraju obazirati samo na svoju nego i na tuđu savjest (1 Kor 10, 29-30). Na sablažnjavanje farizejâ ne treba se osvrtati, ali drugačije je kad se sablažnjuju maleni po godinama ili duhom u vjeri. A tih uvijek ima i biti će ih. Crkva se nužno utjelovljuje u kulturnim i psihološkim prilikama ljudi u kojima živi, ali mora ostati iznad njih i znati na prikladan način osloboditi ih se. Ona treba da je svjesna kako onima koji se obrate Bogu ne treba nametati drugo nego im dati Boga samoga s njegovom milošću, njegovu riječ, život što ga on predlaže i traži. A što smo najviše dužni svima pružiti jest ljubav Božja bez koje nema spasenja niti radosti. Ljubav se iskazuje darivanjem kao što se vidi iz najveće ljubavi koja se da zamisliti i koja je izvor svake druge ljubavi, a to je Ljubav kojoj se Bog Otac dariva Sinu vječno ga rađajući iz svog bivstva. Sa Sina prelazi ta ista ljubav na nas koliko god smo je mi kao stvorovi sposobni primiti. Božja je dakle ljubav prema nama neprestano silaženje Oca k nama po Sinu u vezi Duha Svetoga. Ta je ljubav tolika da je Gospodin ponovo uspoređuje s Očevom ljubavlju prema njemu. »Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas« (Iv 15,9) – kaže nam Isus. Dakako, postoji i velika razlika: njihova međusobna ljubav izlazi iz njihova božanskog bivstva, prema tome je posve nutarnja, sveobuhvatna, nepromjenjiva, vječna. Odlikuje se svim svojstvima koja ukrašavaju Božje bivstvo i tvori samu bit Treće Božanske osobe koja u vječnoj ljubavi veže Oca i Sina. Božja je pak ljubav prema nama s naše strane podvrgnuta svim nestalnostima i prolaznostima ljudskoga bića i njegove ograničenosti. Stoga je razumljivo da nam Isus preporučuje: »Ostanite u mojoj ljubavi.« (Iv 15,9). A u današnjem Evanđelju Gospodin ne izražava samo svoju preporuku da ostanemo u njegovoj ljubavi nego nam pokazuje i na jedino sredstvo kojim to možemo postići. Tako u nama ostaje i djeluje Božja ljubav, ako je čuvaju ograde njegovih zapovijedi koje je On sam u tu svrhu odredio i postavio. »Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.« (Iv 15,10) Bog nam ograde svojih zapovijedi nije postavio zbog sebe nego zbog nas. On ih ne treba nego mi. A što je veća bujica riječne vode potrebne su i jače ograde pa stoga i na Božje zapovijedi mora više paziti onaj kome je namijenjeno više Božje ljubavi i milosti. Sve se ovo odnosi ne samo na zahtjev da se Božje zapovijedi ne smiju prekršiti u velikoj stvari nego i na to da se one što savršenije vrše. Uzor nam je u tome sam Gospodin. »Rekoh vam ovo – kaže nam Isus – da moja radost bude vama i da vaša radost bude potpuna.« (Iv 15,11) To je sve činila i tako je živjela Blažena Ozana Kotorska, tako trebamo i mi činiti i živjeti. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Dj 15,7-21 Ps 96 (95) Iv 15,9-11 |