Jednom si me pitao zašto
te volim...
Nije bilo bitno, jer oči su
govorile umjesto riječi,
zagrljeni smo koračali stazom
za koju su rekli da je previše i za
jednog od nas.
Učio si me plesati dok sam ti stajala
na vrhovima cipela i smijala se
kada bi zajedno padali u pjenušavu
opijenost.
Ne boj se – govorio si, dok sam
hodala po rubu starih ruševina,
gledala sam stazu u tvojim očima
i nije me bilo strah ponora
jer letjeli smo.
I sada, dok isprepletenih prstiju
dotičemo sunce,
sada kad je naš put dovoljno širok
da se možemo odmaknuti jedan od drugog,
pustiti da nam ispod ruku protiče duga,
a opet se stopiti u jednu sjenu, biti dan u noći,
svjetlo u mraku...sada ti mogu reći
zašto te volim....
Zato.
Jer ne mogu zamisliti da bi moglo biti drugačije.
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Čudna i čupava, dijete i žena,
račica koja ne zna napraviti
korak unatrag ....
Došlo je do toga da sjedim pod drvetom,
na obali rijeke,
u sunčano jutro.
Taj je događaj beznačajan
i neće ući u povijest.
Nisu to bitke i paktovi,
čiji se motivi istražuju,
niti dostojna pamćenja ubojstva tirana.
Pa ipak sjedim kraj rijeke, to je činjenica.
I kad već tu jesam,
morala sam odnekud doći,
a prije toga
na mnogim se još mjestima nalaziti,
sasvim onako kao osvajači zemalja
prije nego što su stupili na palubu.
(W.Szymborska)
Voli, ljubi, cijeni i poštuj ...
jer drugačije zahvalnosti ne znaš ...
M.
Vjera, nada i bezuvjetna ljubav
vode putevima koje nazivaju čudnima
samo zato jer svi ne mogu krenuti
njima ...