Ponekad ostajem nijema
pod bujicom misli što mi ispiru
trenutak,
ne pitam odakle dolaze
jer čest su gost
i ne trebam ništa reći, nijemi će glasnik
svoj posao pošteno obaviti.
U pjeni ću se okupati kao morska kraljica,
pustiti kapljice žudnje da plešu na mojoj
koži,
prelomiti sedef i potražiti lik svoj u njemu.
Smiješ se, znam…i meni su ponekad
smiješni moji koraci po valovima,
do tebe.
Stopalima crtam reljef u pijesku i nije
me briga što mi se kosa plete sa algama.
Biseri nas čekaju na dnu, samo trebamo
dovoljno dugo izdržati bez daha.
Hraniš se solju s mojih obraza i ne
priznaješ žeđ.
Pružam ti dlan…na njemu je kap koju
čuvam za Tebe.
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Čudna i čupava, dijete i žena,
račica koja ne zna napraviti
korak unatrag ....
Došlo je do toga da sjedim pod drvetom,
na obali rijeke,
u sunčano jutro.
Taj je događaj beznačajan
i neće ući u povijest.
Nisu to bitke i paktovi,
čiji se motivi istražuju,
niti dostojna pamćenja ubojstva tirana.
Pa ipak sjedim kraj rijeke, to je činjenica.
I kad već tu jesam,
morala sam odnekud doći,
a prije toga
na mnogim se još mjestima nalaziti,
sasvim onako kao osvajači zemalja
prije nego što su stupili na palubu.
(W.Szymborska)
Voli, ljubi, cijeni i poštuj ...
jer drugačije zahvalnosti ne znaš ...
M.
Vjera, nada i bezuvjetna ljubav
vode putevima koje nazivaju čudnima
samo zato jer svi ne mogu krenuti
njima ...