Otvaram vrata sjećanja…
uranjam u pamuk blaženstva, smijeha i
zagrljaja.
Nevidljivim prstima ugode sjene me vode
k tebi,
zatvaram oči jer duša mi korak nosi…
Šapat…tek lagani treptaj kroz tišinu…
Paučina mjeseca, k'o bijela nevjesta, pruža
prste…jatak je na mojemu putu…
Predajem se vakuumu prošlosti, odjeci tvog osmijeha
sve su bliži dok ti pogledom rezbarim lik.
Volim te - univerzum vrišti našim glasovima,
isprepleće žile korijenja što ih natapamo
svojim bivanjem.
Ne, neću se vratiti – pjeva mi krv u žilama
dok zatvaram vrata iza sebe i ključ skrivam
u slapovima kose.
Drvo Spoznaje me prima u naručje…
bez vjetra, tek jedan list je u magičnom titraju
nalik otisku dlanova tvojih.
Smiješim se…
Uz mene si.
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Čudna i čupava, dijete i žena,
račica koja ne zna napraviti
korak unatrag ....
Došlo je do toga da sjedim pod drvetom,
na obali rijeke,
u sunčano jutro.
Taj je događaj beznačajan
i neće ući u povijest.
Nisu to bitke i paktovi,
čiji se motivi istražuju,
niti dostojna pamćenja ubojstva tirana.
Pa ipak sjedim kraj rijeke, to je činjenica.
I kad već tu jesam,
morala sam odnekud doći,
a prije toga
na mnogim se još mjestima nalaziti,
sasvim onako kao osvajači zemalja
prije nego što su stupili na palubu.
(W.Szymborska)
Voli, ljubi, cijeni i poštuj ...
jer drugačije zahvalnosti ne znaš ...
M.
Vjera, nada i bezuvjetna ljubav
vode putevima koje nazivaju čudnima
samo zato jer svi ne mogu krenuti
njima ...