Putevima čudnosti moje

srijeda, 03.05.2006.

Ne bih to nazvala tugom ... ako ne moram

Rekoh već jednom prije da sam po slobodnom opredjeljenju sretna osoba. Nekako sam si baš svoja i apsolutno prihvatljiva u nasmijanoj verziji. No ponekad mi taj moj smajlić pobjegne, sakrije se negdje u džep i ostanem zamišljena, onak' na granici tuge. Iako nemam ni najmanje razloga biti takva. Postavim si tisuće pitanja zašto i kako, tražeći početak i kraj tog emotivnog klupka koje se nemilosrdno namotava u meni. Osjetim li previše nečije druge tuge ili samo ostanem praznih baterija?
Zašto si uopće dopuštam osjećati tugu, tuđu ili svoju?
Nick Cave mi pjeva „Straight to you“, možda je njemu isto k'o i meni … samo se trebamo poštimati …

03.05.2006. u 12:01 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Uvod ...





Čudna i čupava, dijete i žena,
račica koja ne zna napraviti
korak unatrag ....

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Došlo je do toga da sjedim pod drvetom,
na obali rijeke,
u sunčano jutro.
Taj je događaj beznačajan
i neće ući u povijest.
Nisu to bitke i paktovi,
čiji se motivi istražuju,
niti dostojna pamćenja ubojstva tirana.
Pa ipak sjedim kraj rijeke, to je činjenica.
I kad već tu jesam,
morala sam odnekud doći,
a prije toga
na mnogim se još mjestima nalaziti,
sasvim onako kao osvajači zemalja
prije nego što su stupili na palubu.

(W.Szymborska)

Voli, ljubi, cijeni i poštuj ...
jer drugačije zahvalnosti ne znaš ...

M.


Vjera, nada i bezuvjetna ljubav
vode putevima koje nazivaju čudnima
samo zato jer svi ne mogu krenuti
njima ...