Jagodarije http://blog.dnevnik.hr/jagoda-radojcic

utorak, 28.08.2012.

Krivi su novinari


Za sve loše što se događa u našoj domovini krivi su novinari. Da njih nema nikom ne bi palo na pamet sumnjati u sposobnost naših vlasti, pojma ne bismo imali što je to kriza, o Saboru bi razmišljali kao o okupljalištu najumnijih i najplemenitijih glava u Hrvata, a cijeli bi civilizirani svijet pucao od zavisti pri samom spomenu naše zemlje. Čemu uopće služe novinari? Da izmišljaju afere i nabacuju se blatom na državu i njene najistaknutije čelnike. O svemu sam tome razmišljala dok sam čitala o sto put prožvakanoj i sasvim kontraproduktivnoj aferi o nabavi skupih automobila s dodatnom opremom, kožnim presvlakama i grijanim sjedištima za vladinu agenciju za energetsku učinkovitost.

Umjesto da pohvale Vladinu skrb o svojim činovnicima koja bi mogla poslužiti kao primjer privatnom sektoru, podmukla novinarska piskarala su se svim silama bacili na dokazivanje neukoj svjetini kako su automobili preskupi (kao da je državi problem spičkati 100-tinjak tisuća eura po automobilu), da ne trebaju kožna sjedišta s grijanjem, ni dodatnu opremu… Nakon što običan čovjek pročita tisuće i tisuće tekstova o navodnoj „Vladinoj rasipnosti“ povjeruje u to i polakomi se, poželi i on automobil od 100-tinjak tisuća eura, i kad na koncu konačno shvati da mu je to nedostupno, jer ne možemo svi biti narodni poglavari, ražalosti se i demoralizira. I što na kraju dobijemo kao posljedicu svih tih novinarskih čačkanja mečki i razvlačenja afera poput ove o automobilima Vladine agencije za energetsku učinkovitost? Nesretan narod!

Baš vam hvala, gospodo piskarala! Da ste bar malčice slijedili istinu pri iznošenju svojih nesuvislih bljuvotina pred obični puk. Recimo, da su u Vladi ekološki osviješteni pa znaju kako se koža s automobilskih sjedala razgrađuje puno brže od plastike. Uostalom, nikom od tih novinarčića nije palo na pamet upitati se kako će netko efikasno razmišljati o energetskoj učinkovitosti ako mu je guzica na hladnom, budući da sjedala nisu zagrijana pa postoji realna opasnost da donese pogrešnu odluku? Tko će biti kriv za posljedice, ako oni, dok drhte na hladnim sjedištima službenih automobilima, potpišu ugovor kako umjesto deset solarnih treba sagraditi nuklearne elektrane što je, budimo realni, sitna greškica od samo pet slova koja se svakom može potkrasti, osobito dok se promrzao treseš u sibirskoj pripizdini gdje sa stadima irvasa obitavaju naši strateški partneri.

Osim toga, naš narod tradicionalno, još od najstarijih vremena, pomno brine o gospodskom transportiranju svojih uglednika. Tako, primjerice, povijesni izvori potvrđuju kako su Stari Hrvati na svojim leđima nosili uokolo svoje poglavare i njihove pomoćnike. Kada je, primjerice, markgrof Kadaloh u ime franačkog kralja poslan u Panonsku Hrvatsku 822. godine da riješi problemčiće s naplatom dospjelih potraživanja od Ljudevita Posavskog, ovaj slavni predak naših današnjih hrvatski dužnosnika je pobjegao u šumu na leđima „četiri kršna momka koju su ga stalno uokolo nosili poput mrcine“, zapisao je pedantni franački kroničar.

Na što bi nalikovala naša slavna povijest da su u njenom kreiranju sudjelovali raznorazni novinarčići svojim besprizornim otkrićima: „Senzacionalno: Trpimir u pijanom stanju bludničio s kliškim seljančicama“; „Anonimni suradnik kralj Tomislava teško optužuje Tomu Arhiđakona: Lopove, pronevjerio si devize iz fonda za uzdržavanje udovica i siročadi koji ti je povjerio zahumski knez Mihajlo!“; „U očekivanju dramatičnog raspleta: pukla homoseksualna ljubav Matije Gupca i Franje Tahija“… Nestali bi s poprišta povijesti naši heroji, sveci, državnici i mudraci, a sve bi zatrpao tisućljetni glib.

Uostalom, što će o našem vremenu učiti naši potomci? Umjesto da nas pamte po danima slave, ponosa i sveopćeg prosperiteta, pamtit će nas po efemernim budalaštinama s grijanim kožnim sjedištima vladine agenciju za energetsku učinkovitost, izmišljenim aferama najvećih među nama i isfantaziranim nepravdama što ih, tobože, hrvatski poduzetnici svakodnevno nanose lijenim propalicama koji se nazivaju radnicima. Imao je pravo veliki Warren Buffet kad je još prije desetak godina konstatirao: „Što je novinar pametniji, to je društvu bolje bez njega.” A Warren definitivno zna kako stvari stoje. Na kraju se ta ista novinarska piskarala ljute kad ih pripitaju nešto najnormalnije: za koga vi radite, gospodo? Za CIA? UDB-u? KGB? BND? Ili za sve odjednom. Stoga danas nikog normalnog ne čudi savršeno logičan zaključak kako su za sve loše u našoj domovini krivi novinari.

28.08.2012. u 22:19 • 7 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se