Jagodarije https://blog.dnevnik.hr/jagoda-radojcic

petak, 15.10.2010.

Hapšenje sa stilom




Ima tranzicijskih pojava na koje se običan čovjek brzo privikne i poslije kratkog vremena ih počne uzimati zdravo za gotovo. Primjerice, slobodu govora, ljudsko pravo na TV-program u koloru, disanje punim plućima, iskazivanje nacionalnih osjećaja i poduzetničku slobodu. No s druge strane, tranzicija nam je naplavila i negativne pojave na koje se običan čovjek naprosto ne može priviknuti. Mislim na učestala hapšenja najviših političkih i gospodarskih dužnosnika. Svaki put kad vidim u TV-dnevniku kako odvlače lisicama vezanog narodnog poglavara kojeg sam dotad viđala u izvještajima s konferencija i stranačkih skupova, meni se skvrči želudac. Dođe mi da otvorim prozor i vrisnem. Ljudi božji, što je vama? Jeste li vi normalni? Pa ne možete tek tako hapsiti ponajbolje među nama.

Zgranuta gledam neobrijane poglavare, sveučilišne profesorice s viklerima na glavi i u spavačicama, krmeljive dužnosnike u pidžamama, kako ih uspaničene u ranim jutarnjim satima policajci dramatično sprovode do automobila pod svjetlima reflektora i blicanjima novinarskih fotoaparata. (Uvijek se pitam kakvim to metodama istraživačkog novinarstva novinari svaki put saznaju kad će i gdje biti uhićenja?) Sve podsjeća na trapave provincijalne igrokaze u kojima glumci ne znaju tekst, kostimograf nije plaćen pa je sfušao posao, scenski radnici štrajkaju, a epizodiste su dovukli iz obližnjeg staračkog doma pa izgubljeno glavinjaju bez veze po sceni k'o napuštene ovce. Može li se to uopće usporediti s dostojanstvenim uzništvom Zrinskih, Frankopana, Stjepana Radića, Franje Tuđmana? Razočarano moram konstatirati: nema u današnjim lišavanjima slobode ni digniteta, ni dostojanstva. Što će svijet o nama nakon takvih TV-izvještaja misliti?

Statistički gledano, mnogo veću šansu da završi u bajboku imaju dužnosnici negoli pripadnici niza manje glamuroznih profesija: konobari, profesori, postolari, liječnici, vozači, ekonomisti, građevinski radnici. Može se bez pretjerivanja konstatirati kako su izbori svojevrsna uvertira za Remetinec. A naše glavešine za taj, posljednjih godina prilično izgledan finale političke karijere, očito nitko nije pripremio. U trenutku lišavanja slobode oni zaboravljaju na spin, stranačku stegu i temeljna načela političkog marketinga, pa se sebično fokusiraju isključivo na vlastitu sudbinu, što pogubno djeluje na duh nacije i na naš ukupni rejting u svijetu: onaj zafufljani, uplakani starčić koji pred novinarima skriva lice ispod kapuljače bio je hrvatski bog i batina, pred njim su plazili ministri… Sramota. Pita li se itko u ovoj zemlji kako će se sve to odraziti na euroatlantske integracije, inozemne investitore, Svjetsku banku, MMF?

Budući da nam se približavaju parlamentarni izbori, redoviti ili izvanredni, svejedno, mislim da bi bilo iznimno korisno kada bi političke stranke organizirale tečajeve dostojanstvenog hapšenja za buduće kandidate. Na tečaju bi se budući zemaljski poglavari detaljno poučili o specifičnim marketinškim modelima postupanja u slučaju hapšenja, pri čemu bi se temeljito obradio cijeli niz različitih disciplina: dostojanstven hod s lisicama, optimalan odabir odijela za lišavanje slobode, načela neverbalne i verbalne komunikacije s okupljenim novinarima, izvikivanje parola, optimalni modeli komunikacije s javnošću tokom sudskih postupaka, govor tijela itd. Polaznici bi mogli praktično vježbati, korigirati pogreške, sve dok do savršenstva ne svladaju dostojanstveno i šarmantno ponašanje kad ih zadesi delikatan politički trenutak. (Ne bi bilo loše da i ostali sudionici u igrokazima prođu sličnu edukaciju, a ne da u uhićenjima sudjeluju neukusno odjeveni predstavnici tužiteljstva, debeli odvjetnici, zdepasti i razdrljeni policajci obrijanih glava). Skladno uigrana lišavanja slobode u kojima koordinirano surađuju sve stranke u postupku – i tužitelji, i branitelji i policija i okrivljenici, jer im je svima na srcu skrb za boljitak domovine, morala bi izazivati divljenje domaće i međunarodne javnosti pa kad na TV-ekranima prikazuju lišavanje slobode hrvatskih dužnosnika, svi širom svijeta uzdišu i brišu suze, kao u turskim sapunicama. Između atraktivnih, u maniri MTV-spotova režiranih lišavanja slobode i provincijalnih predstava s plotovima i blatom gdje žandari vuku uhićenika k'o Čarugu, dugačak je put. Učinimo konačno korak u pravom smjeru.

15.10.2010. u 21:45 • 3 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.