Jagodarije https://blog.dnevnik.hr/jagoda-radojcic

subota, 12.06.2010.

Čekajući Zvjezdane staze





Već nekoliko tjedana HTV-ovi urednici testiraju živce svim nama, poštenim trekkie-ima Republike Hrvatske. Dojuriš s posla ko bez duše točno u 16,20 da bi se narednih 45 minuta prepustio čarobnim trenucima Zvjezdanih staza, upališ televizor, a umjesto nove avanture intergalaktičke ekipe Enterprisea gledaš isprazna prepucavanja nekakvih političkih glodavaca koji ni sami sebe ne razumiju (mila moja mati, kakvi li se samo egzemplari u Hrvatskoj bave politikom). Što je u glavama tih TV-urednika? Razumijem da se u ovoj zemlji ništa ne može dogoditi bez političkog utjecaja. Kužim ja i da su oni u strahu za vlastite guzice političkim štakorima prepustili skoro sav TV-prostor. Mogu shvatiti i da su po njihovoj mjeri modelirali TV-mainstream za hrvatske TV-paprati: red tamburica, red sapunica, red kvizova, red festivala, red hrvatskog humora, red emisija posvećenih hrvatskim celebrityjima, i puno, puno političkih lupetanja… Ali ljudi moji, pa ne možete vi samo tako skinuti s programa Zvjezdane staze, jednu od posljednjih oaza TV-normalnosti.

Čovjek tako sjedi nemoćno i prevareno pred upaljenim televizorom u 16,20 i umjesto Zvjezdanih staza gleda nekakva mahnita blebetanja političkih glodavaca, pa mu, hoćeš-nećeš, misli odlutaju do frulaša iz Hamelina, lika po kojem je inače Mozart skladao 'Čarobnu frulu'. Legenda kaže da su 1284. godine i njemački grad Hamerlim opsjeli glodavci. Nakotilo ih se preko svake mjere i sasvim su se izbezobrazili: ulazili su ljudima u kuće usred bijela dana, poharali su sve zalihe hrane, širili bolesti i zaraze, zagadili su vodu, bilo ih je po ulicama, mrtvačnicama, trgovinama, napadali su djecu u kolijevkama i žene dok su išle u crkvu. Bogatiji stanovnici pritisnuti ovim nevoljama napustili su grad, a ostala je sirotinja koja nije imala kud. Nema toga što ljudi iz Hamelina nisu pokušali kako bi se riješili nasilnih štakora: plaćali su mise svećenicima, odlazili na procesije, pozivali u pomoć lokalne čarobnjake, probali su i s alternativnim, magijskim metodama, pokušali s nekoliko provjerenih vrsta deratizacije. Ništa nije pomoglo. Što bi više štetočina pomlatili, oni bi se intenzivnije množili pa bi u grad pristizali novi i novi. (Znate li da jedan jedini par štakora može u godini dana izroditi 54 tisuće potomaka?) A onda se jednog dana u gradu pojavio neobičan frulaš koji je obećao građanima da će ih za određenu novčanu naknadu riješiti štakora. Pritisnuti nevoljama stanovnici su pristali. Uglavnom, frulaš je zasvirao, a svi glodavci iz Hamelina su privučeni čarobnim zvukovima njegove frule pohrlili za njim i pratili ga do obližnje rijeke Weser gdje su se svi podavili. Legenda kaže da je rijeka tri dana i tri noći bila crna od tijela mrtvih glodavaca koji su po njoj plutali.

Eh, da se kojom srećom danas pojavi takav neki čarobni frulaš pa zasvira na Makrovom trgu. Na prvu loptu, narod bi se izbezumio od tuge i nesnalaženja, ali to bi ih prošlo već za dan, dva. A poslije toga zaredale bi fenomenalno nevjerojatne stvari, sve jedna bolja od druge: urušio bi se kompletan postojeći sustav informiranja, a obezglavljeni novinari bi glavinjali okolo prepušteni samima sebi pa bi se počeli okretati temama iz svijeta realnosti, nestalo bi korupcije, pravni sustav bi preko noći počeo funkcionirati jer ga više nitko ne bi kočio, porezi bi se vrlo brzo smanjili i odjednom bi se iz najčudnijih izvora pojavile ogromne količine našeg novca koje je ovaj štetočinski soj godinama zamračivao, državna uprava bi se smanjila za 70-ak posto, nestalo bi svih onih žmuklera koji žive od posredovanja i „odličnih veza“, a mi bismo konačno gledali stvarnost svojim očima, bez posrednika, onakvu kakva jest: prekrasnu i bogatu zemlja s 1.244. otoka, od toga 47 nastanjenih, čistim morem, netaknutom prirodom, srdačnim i gostoljubivim ljudima, maslinama, suncem, plodnim poljima, planinama, i socijalnim okolišem sastavljenim od nekoliko desetaka trulih bogataša i stranih bankara na jednoj i milijuna najamničke sirotinje na drugoj strani. I, dakako, što nipošto nije nevažno: Zvjezdane staze bi se konačno vratile na naše TV-ekrane u nekom reprezentativnijem vremenu, kao što i priliči ovoj renomiranoj a političarima omraženoj TV-apologiji nade, dobrote, pravde i multikulturalizma.

12.06.2010. u 14:58 • 5 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.