Jagodarije https://blog.dnevnik.hr/jagoda-radojcic

subota, 24.04.2010.

Prepaid budalaština



Uploaded with ImageShack.us

U pradavna vremena kada je mudrost još bila na cijeni, stari su Zagrepčani smislili poslovicu koja je odražavala svu puninu njihovog strahopoštovanja prema raznoraznim budalama koje im se s vremena na vrijeme agresivno upetljaju u život: „Kaj jedan bedak zakenja, sto pametnih nem're počistit“. Kako da se čovjek ne sjeti ove drevne narodne mudrosti dok čita elaboraciju uz nastupajuću obvezu registracije korisnika prepaid kartica za mobitele? Naime, prema Privremenom protokolu Operativno tehničkog centra, operateri mobilne telefonije obvezni su registrirati sve nove prepaid korisnike od 1. lipnja, a postojeći korisnici moraju se registrirati do 1. rujna.

Dosadašnji dekadentni način kupovanja prepaid kartica po kapitalističkom principu dođeš-kupiš-odeš prilagođen klincima i sirotinji koja te kartice najčešće i koristi, odlazi za mjesec i pol dana u ropotarnicu povijesti, a zamijenit će ga sofisticirani, sovjetski model nabava narečenih prepaid kartica koji su osmislili nadležni državni službenici, najumnije glave u Hrvata: mušterije pristojno čekaju pred trafikom u dugačkom i urednom redu te se primiču korak po korak prodavaču koji obavlja neposrednu prodaju. Red prema potrebi održava nekoliko ovlaštenih službenih osoba. Kad mušterija dođe na red, predaje prodavaču fotokopiju osobne iskaznice te precizno popunjava i potpisuje formular koji mu trgovac domoljubno predaje u ruke. Za to vrijeme ostali ljudi u redu pristojno čekaju i pjevaju pobožne napjeve. Nakon što je prodavač prekontrolirao da li su prikupljeni osobni podaci vjerodostojni, odgovara li fotokopirana osobna iskaznica originalu, izdaje o tome uredovnu potvrdu. Pošto je ovlašteni trgovački djelatnik utvrdio da je sve u redu, laganim domoljubnim naklonom daje znak mušteriji kojim dozvoljava da mu ona preda propisanu svotu novac, a potom joj izdaje zatraženu prepaid karticu i autoritarno drekne: Slijedeći!

Da se razumijemo, kako sada stvari stoje, uopće nije riječ o zafrkanciji. Neka se nadahnuta „mastiljara“ doista dosjetila kako bi svi građani pri kupovini prepaid kartice morali ostavljati trgovcima fotokopije osobnih iskaznica, potom ispunjavati na prodajnom mjestu nekakve papirnate formulare (nema ti kod nas, moj brajko, ništa bez papira, štambilja i biljega, pravna država je to, eheeeej), da bi potom sve to uokolo raznosila specijalna za tu namjenu formirana državna služba jer riječ je o osobnim podacima koje mi poslovično čuvamo i pazimo kao zjenicu oka, a onda bi druge ekipe specijalista sve to obrađivale, sistematizirale, čuvale, sigurnosno procjenjivale. Razlog stupanja na snagu ovog protokola je, piše tako u hrvatskim novinama – naša sigurnost tj. olakšano prisluškivanje. Ruku na srce, kako ćeš nekog prisluškivati ako ne znaš kako se zove i koji telefonski broj koristi? Ovako, lijepo pogledaš u formular, izvršiš prepoznavanje po fotografiji iz osobne iskaznice pa ga prisluškuješ do mile volje (i onda ih još netko zafrkava da nisu inteligentni). A kako bi tek bilo lijepo kada bi svi koji namjeravaju počiniti kazneno djelo, bili obvezni istaknuti propisani bedž na rever kako bi ih nadležni lakše identificirali i uhitili: poboljšala bi im se učinkovitost, brat bratu, bar 20 posto.

Postoje doduše i neke efemerne dimenzije primjene Privremenog protokola: tri mobilna operatera će popušiti oko 300 milijuna kuna, koliko košta uvođenje novih evidencija - 40 do 70 kuna po prepaid kartici. Popušit će i oko 3,1 milijuna sadašnjih korisnika, uglavnom djece, mlađarije i sirotinje, koji sve to plaćaju, a od njih će, procjenjuju upućeni, 10-ak posto, trajno prestati koristiti ovu uslugu. Popušit će i trgovci, a prve procjene govore kako će zbog uvođenja novih sigurnosnih mjera njih skoro 5 tisuća trajno ostati bez posla (uz to, ne možemo bilo kome povjeriti legitimiranje građana). Na kraju krajeva, popušit će i država jer će ostati bez poreza na oko 500 milijuna kuna koliko će zbog primjene mjera manje cirkulirati na telekomunikacijskom tržištu (podsjećam, to je onaj isti porez kojeg spokojno gricka nadležni činovnik dok smišlja ovu i slične genijalnosti). Međutim, što su svi ti pusti milijuni kuna, te nove tisuće nezaposlenih, svi ti milijuni dodatno opelješenih vlastitih građana, u usporedbi s interesima nacionalne sigurnosti?! Drek na šibici.

I tu, na toj točki počinje tisućljetni hrvatski paradoks. Da li je primjena Privremenog protokola štetna za hrvatske građane i hrvatsku državu? Dakako da jeste. Predstavlja li primjena Protokola notornu budalaštinu? Svakako! Hoće li se štete koje njegova primjena donese moći sanirati u kraćem roku? Ne, štete su dugoročne i trajne. Da li su se bilo gdje u svijetu ove mjere pokazala kao efikasno sredstvo u borbi protiv kriminala? Ne, kriminalci su jednostavno prestali koristiti prepaid kartice (nisu ni oni baš vesla sisali). Hoćemo li ih mi na kraju ipak primijeniti Privremeni protokol? Dakako da hoćemo. Aklamacijom ako treba. Jednostavno, takva je naša priroda.

24.04.2010. u 20:20 • 6 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.